Video
Na koji način Crna Gora može da se bori protiv retrogradnih ideja koje nas vraćaju u devedesete, a čemu smo svjedočili prethodnih dana u Pljevljima, kada su se čule nacionalističke i šovinističke parole?
BRAJOVIĆ: Protiv nacionalizma i šovinizma nikad se ne može i ne treba boriti vraćajući im istom mjerom. To bi značilo ojačavanje te patologije društvenog života, umjesto njenog slabljenja i iskorjenjivanja. Intelektualna i moralna superiornost, kroz instititucije sistema i legalnim i legitimnim sredstvima, predstavljaju najpoželjniji način borbe koji, vjerujem, može izvojevati pobjedu i očuvati mir i stabilnost sistema. Takođe, ne treba zaboraviti da su nam građani koji su se sami organizovali u situaciji kada je građanskoj Crnoj Gori prijetila ozbiljna opasnost, pokazali i da su protesti, koji podrazumijevaju različite oblike građanske neposlušnosti, prilično dobro sredstvo u ovoj borbi koju vodimo. I u Pljevljima vidim buđenje neke nove energije koje do sada nije bilo. Kod onih ljudi koji su od 30. avgusta prošle godine u strahu, sa razlogom, posmatrali šta se sve dešava u njihovom gradu i u Crnoj Gori, sada je proradio neki inat. Mislim da to i te kako moramo cijeniti i mislim da tim ljudima moramo pružiti punu podršku.
Ovakva borba zna i duže da potraje, samo se u ovoj, za Crnu Goru teškoj situaciji nikako ne smije gubiti nada. Siguran sam da su temelji naše domovine znatno čvršći nego što mislimo. Ovu raznorodnu vlast veže jedino i isključivo mržnja prema staroj vlasti. I mada mržnja može trenutno da pruži snažnu povezanost, ona ne može održati koheziju i stabilnost na način na koji to mogu istinske građanske struje koje svakim danom jačaju. Mržnjom se sistem, čemu svakodnevno svjedočimo, samo urušava.
Zato vjerujem da će se građanske snage relativno brzo konsolidovati i još jače povezati. A kad se to desi, nema povratka u srednji vijek koji koji trasiraju eksperti iz Vlade.
Kako komentarišete izjavu potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da “ulica neće birati načelnike centara bezbjednosti”. Da li je to iskreno i da li Abazović ima snage da takav stav održi, s obzirom na pritiske kojima će vjerovatno biti izložen od koalicionih partnera?
BRAJOVIĆ: URA se po pravilu oglašava kad je javnost “pritisne”, nikad sama i po savjesti. Tako je bilo kad je predloženo da jedna beranska ulica dobije ime po ratnom zločincu, tako je bilo i kad je izbio skandal jer ministar pravde ne priznaje genocid u Srebrenici, tako je bilo i u slučaju koji vas interesuje… Takođe, URA je zelena, lijevo orijentisana partija, kojoj je sasvim u redu da koalira sa ekstremnom desnicom i njenim još ekstremnijim stavovima. Na kraju, to je partija koja se ponaša kao zelena NVO – ne interesuju je navodno državna, samo društvena pitanja, a u stvari to radi jer zna da na primjeru državnih pitanja njeni koalicioni partneri padaju. I pored sve te priče, fokus njenog djelovanja u praksi usmjeren je na bezbjednosni sektor koji, iz dana u dan, pada na sve niže grane, umjesto na oblasti za koje se formalno zalaže.
Zato, cijenim da je potpuno nepotrebno da komentarišem neiskrenost URE, jer njihovi postupci to sami čine.
Za nepunih pet mjeseci ova vlast je dobila više opomena od EU i međunarodne zajednice. Da li to govori da je kredibilitet Vlade upitan?
BRAJOVIĆ: Kredibilitet ove Vlade je vrlo upitan, kako među građanima, tako i u međunarodnoj zajednici. To je očigledno kroz neočekivano rane i brojne kritike sa svih adresa. Vlada i skupštinska većina su se “spotakle” gotovo na svakom ključnom koraku u koji su uključeni međunarodni partneri, što pokazuje odsustvo znanja i koordinacije. Predložili su Zakon o državnim službenicima, pa su ga morali korigovati; dobili su ozbiljan “udarac” pokušavši tajno da provuku izmjene Zakona o tužilaštvu; dobili su jednako ozbiljan “udarac” kad su zapanjili međunarodnu zajednicu činjenicom da im ministar relativizuje pokolj preko 8.000 ljudi u Srebrenici…
Jednake kritike dobijaju i od domaće javnosti, kako zbog lošeg upravljanja, tako i zbog potpune netransparentnosti. Najnoviji primjer jeste držanje temeljnog ugovora sa SPC u potpunoj tajnosti od građana, ili pak “javna rasprava” o tužilačkom zakonu gdje tekst o kome se raspravlja nije dostupan najširoj javnosti. To su ogromni propusti za jako kratko vrijeme. Čak toliko veliki da opozicija uopšte ne mora dase trudi da ih ”kapitalizuje” jer ih građani sami prepoznaju.
Da li se Crna Gora može suočiti sa odlaskom investitora i kakve bi bile posljedice? Imate li objašnjenje zašto se nova vlast ovako ponaša prema investitorima, o čemu najbolje svjedoči situacija u Budvi?
BRAJOVIĆ: Bez namjere da ulazim u pojedinačna dešavanja, sasvim je jasno da ova Vlada nema kompas niti iskustva u međunarodnim i diplomatskim odnosima, te svijest o poziciji Crne Gore na međunarodnoj političkoj i finansijsko-privrednoj sceni. To najbolje pokazuju “ispadi” potpredsjednika Vlade u međunarodnim organizacijama i medijima, gdje neoprezno plasira informacije o Crnoj Gori, nakon čega smo doživjeli najveći pad obveznica jer su se investitori jednostavno uplašili.
Što god se dešavalo “u kući” morate biti vrlo oprezni kako to iznosite van, jer vam se može desiti, kao što se dešava ovoj vladi, da vaši teatralni istupi samo nanesu štetu. Ako tome dodate i činjenicu da se zbog dešavanja u Miločeru država potencijalno suočava sa ogromnom štetom, a kompanija Aman najavljuje mogućnost da ove godine uopšte ne otvori svoje objekte, jasno vam je da koordinisane i kontrolisane politike u oblasti investicija nema.
Dakle, definitivno je u ovoj oblasti u pitanju potpuno nesanalaženje i nepoznavanje materije, uz percepciju ne malog broja ljudi potencijalne i svjesnosti da se napravi šteta po Crnu Goru.
Demokratski kapacitet svake države mjeri se odnosom prema manjinama. Gledano kroz Vašu prizmu, kako danas izgleda Crna Gora?
BRAJOVIĆ: Odnos ove Vlade prema manjinama je, rekao bih, skandalozan. Manjina u jednonacionalnoj Vladi gotovo da nema. No, kao da to nije dovoljno, saznali smo za namjeru Vlade da oduzme prebivalište desetinama hiljada građana na privremenom radu u inostranstvu, od kojih su najveći dio pripadnici manjina.
Našoj dijaspori koja, osim toga što se radi o ljudima koji su članovi naših porodica, naši kumovi, nekadašnje komšije, prijatelji, poznanici, u Crnu Goru šalje i ulaže ogroman novac na godišnjem nivou. Pa, zar vam treba bolji pokazatelj odnosa prema manjinama od toga da ministar koji je zadužen za manjinska prava ne priznaje genocid i Srebrenici, da predsjednik odbora za ljudska i manjinska prava ne priznaje genocid u Srebrenici, a Paradu ponosa naziva Paradom srama?
Ne zaboravite i ostala prava: nama član odbora za rodnu ravnopravnost smatra da žene treba da ostanu kućama i brinu o djeci, a ne da rade.
Prosto, neke stvari su toliko bolno očigledne da je o njima bespredmetno raspravljati. Vjerujem, ipak da će i građanska Crna Gora i pripadnici manjina, ali i svih ranjivih grupa znati da se izbore za svoja prava, jer je sasvim nerealno to očekivati od ove Vlade, izrasle na kleronacionalističkim idejama.
Sadašnja većina vrlo često upotrebljava termin “spžena zemlja” u političkom obračunu sa bivšom vlašću. Vaš komentar?
BRAJOVIĆ: Termin “spržena zemlja” zaista ne bi trebalo i smio da upotrebljava neko ko je u prvim danima mandata zadužio državu tajno 750 miliona, odnosno 230 miliona preko neophodnog, “da mu se nađe”.
Taj termin nikako ne bi trebalo da upotrebljava ni neko koje, takođe u prvim nedjeljama mandata, faktički ugasio nacionalnog avio-prevoznika na pres konferenciji, bez ikakvog rezervnog plana. Taj termin nije prigodno da upotrebljava ni neko od koga gotovo pola godine nijesmo čuli ni za ni jedan jedini razvojni prioritet niti novi privredni i drugi projekat.
Preporučeno
Razumijem da se preko leđa stare vlasti i povremenih skandala koji se pokušavaju proizvesti pokušava sakriti činjenica da ova vlast jednostavno ne zna kuda dalje i što su joj prioriteti, ali sam siguran da to ne može trajati puni mandat. Jer su čak i oni građani koji su najkritičniji prema prethodnoj vlasti počeli da od nove traže konkretne rezultate umjesto praznih optužbi. Populizam možda može kratkoročno pomoći, ali ne možete samo na njemu održati vlast. No, nova većina je u toj mjeri neozbiljna, da, čini se, ne percipira ni tu elementarnu činjenicu.
