Prema saznanjima Pobjede, 7. novembra Abazović je otpravnicima poslova – Bojanu Šarkiću u Londonu, Veljku Milonjiću u Vašingtonu, Mirsadu Biboviću u Prištini, te Ivani Pajević, ambasadorki u Misiji Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku – poslao rješenja o hitnom povratku u zemlju, zaključno sa 21. novembrom, iako su postavljeni tek prije nekoliko sedmica!

Početkom septembra, dok je ministar vanjskih poslova bio Ranko Krivokapić, odlučeno je da se u Vašington, London, Vatikan, Njujork, Budimpeštu, Tiranu, Beč i Varšavu privremeno pošalju crnogorske diplomate, uglavnom je riječ o otpravnicima poslova, sa mandatom najduže do godinu dana.

Bila je to iznuđena odluka da se, makar na taj način, ,,zakrpi“ crnogorska diplomatska mreža, koja je tokom 17 mjeseci mandata Vlade premijera Zdravka

Krivokapića i ministra Đorđa Radulovića potpuno pocijepana, a skoro dvije godine Crna Gora u većini naših diplomatskih predstavništava – nema ambasadore.

No, pad sopstvene Vlade Dritan Abazović je iskoristio za – preuzimanje pune kontrole nad radom izvršne valsti, a nakon što je smijenjeni premijer, nezakonito i neustavno, smijenio, voljom ,,stare-nove“ većine, Ranka Krivokapića i ministra odbrane Raška Konjevića, preuzeo je sa svojim partijskim drugom Filipom Adžićem oba ova resora.

Dakle: osim predstavljanja Crne Gore u inostranstvu, duet funkcionera Ure preuzeo je i takozvana ministarstva sile, policiju i vojsku, kao neki latinoamerički diktatori sredinom prošlog vijeka.

A sada je, uz ogoljenu političku silu, odlučio da se obračuna sa četvoro iskusnih crnogorskih diplomata – bez ikakvog logičnog, racionalnog objašnjenja. Preciznije: obrazloženja koja su zapisana u rješenjima poslatim, sve sa Abazovićevim potpisom, nalik su – karikaturi.

Šarkić, Milonjić, Bibović i Pajović su pozvani da se hitno vrate zbog ,,aktivnosti i potrebe rada u Ministarstvu vanjskih poslova u Podgorici“?! Kao da su tokom službovanja u inostranstvu Ministarstvu bili na ljetovanju, a ne na radnom zadatku.

Već iz ovog obrazloženja, jasno je da Abazovića nijesu vodili profesionalni, već politički razlozi: sve četvoro diplomata tokom godina službe lojalno su služili interesima Crne Gore, profesionalci su sa iskustvom i zavidnim stažom u diplomatiji. A nijesu bili ni članovi, ni eksponenti partija ranije vlasti.

Očito je: nijesu iskazali idolopoklonstvo prema Abazoviću i njegovom kabinetu pa su, najvjerovatnije po ,,prijavi“ premijerovog savjetnika za vanjsku politiku Đorđa Radulovića – kažnjeni povratkom u Crnu Goru.

HITNOĆA GLUPOSTI
Koliko je sve urađeno na primitivan i siledžijski način pokazuje i ,,slučaj“ Bojana Šarkića. Iskusni crnogorski diplomata, sa više od 25 godina staža, nekadašnji ambasador u Briselu, svojevremeno šef Misije Crne Gore pri EU i NATO, državni sekretar u Ministarstvu odbrane, dobio je diplomatsku vizu Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske 13. oktobra, a upućen je 20. oktobra na rad u Ambasadu Crne Gore u Londonu, gdje je obavio sve formalnosti za nekoliko dana.

Samo sedam dana (?) od kako je počeo da radi, stiglo mu je iz Podgorice rješenje da se vrati na rad u Ministarstvo, iako Šarkić još nije obavio ni takozvane pristupne razgovore kao novopostavljeni otpravnik poslova?! Ostalo mu je samo da se slika, posljednje večeri mandata, u Rojal Albert Holu, uz smokin i crnogorski prsluk.

Ko zna, možda je upravo ta privrženost Crnoj Gori bila odlučujuća da mu Abazović i Radulović prekinu službovanje.

I to po cijenu brukanja države Crne Gore. Može se samo naslutiti kako su Britanci promatrali diplomatsku bruku kada su informisani da crnogorski diplomata, kojeg su tek upoznali, mora da se vraća u Crnu Goru. Pri tom, mjesto ambasadora u Londonu je upražnjeno skoro dvije godine!

VRATI MANDAT, PLATI STAN
I kratkotrajan rad Ivane Pajević – takođe diplomatkinje od karijere, nekadašnje predstavnice baš u Njujorku – imenovane ambasadorice u Misiji Crne Gore pri UN prekinut je pismom iz Podgorice.

Prema informacijama Pobjede, Pajević je rješenje da bude privremeno upućena na rad u Njujork dobila 16. septembra. I njoj je na poslu stiglo rješenje poput onog što je dobio Šarkić i naređenje da se vrati u Podgoricu i to najkasnije za – tri sedmice, dakle do 21. novembra.

Ne samo to: naloženo joj je da vrati depozit koji je morala da položi za zakup stana u Njujorku, a da od 21. novembra – sama plaća sve troškove stana, iako su u Podgorici dobro znali uslove zakupa?!

Duo Abazović-Radulović očito je ,,imao pik“ na Pajević, kada nijesu uzeli u obzir da crnogorska diplomatkinja ima maloljetnu kćerku koja je bila upisana u osnovnu školu u Njujorku i da nije baš jednostavna procedura ispisa i selidbe u Crnu Goru za svega nekoliko dana.

Pri tom, u svakom od četiri rješenja, Ministarstvo vanjskih poslova praktično ne daje mogućnost izbora, osim prava žalbe Komisiji za žalbe u roku od osam dana.

,,KRAMPON DIPLOMATIJA“
Opisani slučajevi političke i ljudske šikane, koju su bezobzirno sproveli Abazović i Radulović svjedočanstvo su metoda obračuna kojima se služe protiv onih ljudi u državnoj adminstraciji koji ne žele da pognu glavu, kao i onih koji iskreno rade u interesu države Crne Gore.

I možda u svemu nema mnogo politike, koliko su prevagnuli – lični kompleksi, frustracije funkcionera ,,građanske“ Ure.

Jer, ovo nije incident, već pravilo ponašanja i Dritana Abazovića i Đorđa Radulovića.

Pobjeda je intenzivno pisala o skandaloznoj, ,,krampon politici“ nekadašnjeg drugog sekretara u Ambasadi Crne Gore u Rumuniji, kasnijeg ministra vanjskih poslova Đorđa Radulovića, kojem je jedan od prvih poteza nakon postavljenja, 16. decembra 2020. godine, bio zahtjev za opozivom ambasadora Crne Gore pri Svetoj Stolici Miodraga Vlahovića, u Kini Darka Pajovića, ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića, ambasadorke u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanke Jeknić, ambasadorke u Italiji Sanje Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića, te ambasadorke u Njemačkoj Vere Kuliš.

• Osnovni kriterijum je bio povlačenje nekarijernih diplomata i diplomata koji su svojim nekorektnim djelovanjem u posljednja tri mjeseca nanijeli štetu, ne Zdravku Krivokapiću ili bilo kojoj političkoj strukturi, nego Crnoj Gori – rekao je Krivokapić dopisniku TVCG dok je bio u posjeti Briselu.

Kakvu su štetu po državu napravili – nikada nije ni pokušano da objasni.

Kada predsjednik Milo Đukanović nije potpisao ukaz o opozivu ambasadora, mlađani ministar je riješio da razvali crnogorsku diplomatsku mrežu.

Januara 2021. Radulović je pozvao na konsultacije, sa kartom u jednom pravcu, sve šefove diplomatsko-konzularnih predstavništava Crne Gore, njih 34, iz 38 ambasada. Za 18. januar 2021. bile su zakazane konsultacije, ali nikad nijesu održane.

Crnogorske ambasade širom svijeta od tada su funkcionisale na nivou otpravnika poslova, što do sada nije zabilježeno u diplomatskoj istoriji Crne Gore.

Ipak, ministar Radulović je uspio da bude uporan i ,,oslobodi“ se sedmorke ambasadora koje je stavio prvobitno na crnu listu.

KAD SMIJENJENI SMJENJUJU
Nije Raduloviću ova akcija donijela veliku korist: krajem decembra iste godine, nakon što je Skupština, većinom glasova podržala zahtjev za interpelacijom, premijer Zdravko Krivokapić je, iako se prvo nećkao, nešto kasnije – smijenio Đorđa Radulovića sa mjesta ministra vanjskih poslova. I to zbog nelojalnosti prema premijeru i udvoravanja potpredsjedniku Abazoviću.

Ipak, isplatilo se prelijetanje: kada je izabrana manjinska Vlada Dritana Abazovića, za savjetnika za vanjsku politiku novi premijer je izabrao svog bivšeg ministra vanjskih poslova – Đorđa Radulovića.

Sad je možda nevažno da li je Radulović savjetovao Abazoviću da ,,odstrijeli“ Šarkića, Milonjića, Bibovića i Pajević, ili je, možda, Abazović samo umislio, a Radulović klimnuo glavom.

Izvjesno je da je napravljen novi skandal koji bruka državu i unutar Crne Gore, ali i pred crnogorskim prijateljima na Zapadu.

A bruka jeste velika: premijer u tehničkom mandatu, kojemu je Skupština izglasala nepovjerenje, skupa sa savjetnikom premijera u ostavci – pravi političke odstrijele crnogorskih diplomata.

Mnogi su mislili da je u ponašanju Dritana Abazovića viđeno sve što ne treba, ono što je lišeno političke dosljednosti i elementarne moralnosti; prosto se mislilo da ne može gore nego što je bilo. Dritan Abazović je opet pokazao da može i gore.

VLAHOVIĆ: Nastavak ciljanog razvaljivanja crnogorske diplomatije
Dešavanja u Ministarstvu vanjskih poslova, kako je za Pobjedu ocijenio nekadašnji šef crnogorske diplomatije Miodrag Vlahović, ne treba nikoga da iznenađuju.

• Od konstituisanja nove vlasti svjedočimo naporu da se u potpunosti razvali crnogorska diplomatija – kategoričan je on.

Dodaje da će ponoviti ono što je govorio i prije te promjene – „crnogorskom MVP se, i za vrijeme ministra Darmanovića moglo prigovoriti da je učmalo i neradno, inertno i letargično“.

• Ali, ono što je uslijedilo sa dolaskom njegovog nasljednika se može definisati kao potpuna degradacija i ciljano razvaljivanje svega što je tamo funkcionisalo i imalo obrise profesionalnog i odgovornog – ističe nekadašnji šef crnogorske diplomatije. Pod firmom „profesionalizacije“, kako kaže, imali smo povlačenje svih ambasadora i vraćanje na pozicije samo onih podobnih. – U mnoštvu takvih i sličnih događaja u tim mjesecima, malo ko je obratio pažnju kojih je pet ambasadora prvo vraćeno u zemlje prijema, tj. u međunarodne organizacije đe su bili akreditovani. Ta je grupa bila vrlo interesantna po sastavu i dotadašnjim ,,dometima”. Poslije je slijedilo ono čemu smo svi svjedoci kada se radilo o kadrovskoj politici Krivokapićeve i Abazovićeve vlade – ne samo u diplomatiji. Na prstima jedne ruke se mogu izbrojati korektni, radni i odgovorni ambasadori i diplomate koji su ostali angažovani. Moja poimenična pohvala bi za njih značila najgoru presudu, naravno, pa ćemo to preskočiti – naglašava naš sagovornik. Ocjenjuje da je ministar Ranko Krivokapić imao malo vremena da bilo što značajnije uradi, ali je, kaže, propuštio da prihvati neke prijedloge za kadrove koji bi radili na popravci urušenog ministarstva, prvenstveno u pogledu njegove organizacije i elementarne funkcionalnosti i dodaje da je to šteta. – U situaciji kada nema dogovora između predsjednika i izvršne vlasti u smislu kandidata za nove ambasadore, ministar Krivokapić je imenovao, saglasno svojim ovlaštenjima, niz (privremenih) otpravnika poslova, prvenstveno, tj. dominantno od kadrova koji su i u ove dvije godine pokazali da bi služili svemu i svakome. Zato su Šarkić, Milonjić, Pajević i Bibović – odmah po smjeni Krivokapića – ekspresno vraćeni, zbog njihovih prepoznatih stavova i odnosa prema crnogorskoj diplomatiji. Nijesu, koliko shvatam, izrazili bespogovornu i bezuslovnu poslušnost tehničkom premijeru koji vrši dužnost ministra i njegovom savjetniku Raduloviću. Kao motive ovakvih skandaloznih povlačenja sa funkcija ne treba isključiti ni lične komplekse i sujete vršioca dužnosti ministra i njegovog savjetnika. Svjestan sam da to zvuči krajnje neozbiljno – ali je tako. To je slika diplomatije koju vode ostrašćeni diletanti, a sprovode poslušnici – upozorava nekadašnji ministar vanjskih poslova. Današnja situacija je, dodaje on, u mnogo čemu, proizvod „dugogodišnje pogrešne kadrovske politike đe se slijepa i bespogovorna poslušnost aktuelnom šefu poistovjećivala sa lojalnošću prema državi“.
• A to nijesu bile, niti će ikada biti istovjetne stvari. Oni koji ostaju da rade za ovu i ovakvu diplomatiju imaju, posljednje dvije godine, i jednu ,,olakšavajuću“ okolnost. Naime, pošto se vanjska politika i diplomatska mreža svode na ispunjavanje želja mnogoljudnih delegacija tehničkog premijera i njegove kamarile, teško da se aktuelnim diplomatama i crnogorskim DKP može prigovoriti da malo rade. Jer, cilj ove i ovakve diplomatije je da se ne radi. A što će biti sa Crnom Gorom i njenom pozicijom na vanjskom planu – to je malo koga tamo briga. Doći će dan kada će sve to morati da se reformiše i promijeni iz temelja, do posljednjeg čovjeka – kategoričan je Vlahović.