Video
Bugajski je upozorio i na mogućnost konflikta ukoliko, kako je naveo, srpski nacionalisti u Crnoj Gori budu vršili preveliki pritisak u pogledu pitanja identiteta i državnosti.
Glas Amerike: Crna Gora 21. maja slavi 15. godišnjicu nezavisnosti, koju ste vi snažno podržavali uoči referenduma 2006. godine. Koji su najveći uspjesi Crne Gore u proteklih 15 godina?
Bugajski: Bilo je mnogo uspjeha, rekao bih i prije nezavisnosti. Crna Gora je tokom ratova primila mnoge izbjeglice iz Bosne, Hrvatske, Kosova, Srbije. Takođe je izbjegla učešće u ratovima, što mislim da je samo po sebi veliko dostignuće, zahvaljujući diplomatskim vještinama vlade i njenom promovisanju multietničnosti. Nezavisnost je takođe veliki uspjeh. Podsjetiću da je u Vašingtonu u to vrijeme bilo mnogo otpora odvajanju Crne Gore. Međutim, na kraju su pobijedili argumenti da može i da će biti održiva država, da može da sama da preživi iako ima malu populaciju.
Od sticanja nezavisnosti je pokazala da je održiva država sa određenom pozicijom. Postala je i članica NATO-a, a da biste to postigli morate da ispunite priličan broj standarda, i u vojnoj organizaciji, u civilno-vojnim odnosima, doprinosu Alijansi. To je takođe veliki uspjeh. Crna Gora je, u širem kontekstu, takođe doprinosila ukupnoj stabilnosti u regionu i tokom i nakon rata. Na primjer, priznala je nezavisnost Kosova, uspostavila veoma dobre odnose sa Albanijom, izvinila se zbog učešća u Miloševićevom ratu protiv Hrvatske i priznala masakr nad muslimanima u Srebrenici i drugdje u Bosni i Hercegovini. Svi ti faktori zajedno su jedan od razloga što je Crna Gora, za malu zemlju, stekla značajan ugled u Vašingtonu tokom godina.
Glas Amerike: U kojim oblastima je Crna Gora trebalo da postigne više i gdje nije tamo gdje bi trebalo da bude poslije 15 godina?
Bugajski: Postoji nekoliko oblasti koje su problematične za sve države na Balkanu. Zvanična korupcija, prebliski odnosi pravosuđa i politike i biznisa, otpor ruskom organizovanom kriminalu, ali i organizovanom prodoru Putinovog režima. Mislim da u početku nisu uradili dovoljno da to spriječe. Mislim da je vlada na kraju shvatila da Rusi nisu jednostavno ulagali u Crnu Goru, već da su željeli da iskoriste te investicije i novac da bi uticali na Crnu Goru i podrili je.
Drugi dio je uspostavljanje izbalansiranog političkog sistema. Drugim riječima, na vlasti je sve te godina u suštini bila jedna stranka – DPS sa predsjednikom ili premijerom Milom Đukanovićem na čelu koji je, prema mom mišljenju, više godina ili decenija bio jedna od ključnih figura kada je riječ o stabilnosti u regionu. Međutim, mislim da bi bilo mnogo efektnije imati dvije ili tri snažne stranke u Crnoj Gori sa promjenom vlade. Čak i kada jedna stranka nije korumpirana i vlada dobro, uvijek je dobro imati konkurenciju. Politička konkurencija je veoma važna. To je slučaj i ovdje u Americi. To su neki od nedostataka proteklih 20 godina.
Glas Amerike: A kako vidite Crnu Goru danas? Da li je bezbjedna i sigurna država?
Bugajski: Bezbjedna je i sigurna za sada, ali se u zemlji gomilaju problemi od prošlih izbora iako ima mnogo tumačenja da je dobro što je DPS izgubio, jer postoji nova vlada i nove političke snage. Problem je to što su vladu formirale tri koalicije sa prilično različitim osobinama, programima i nasljeđem. Nažalost, vodeća koalicija je pod velikim uticajem srpskih nacionalističkih snaga koje su blisko povezane sa ruskim revizionističkim snagama u Kremlju. To nije dobro za Crnu Goru zato što, kao što smo vidjeli proteklih nekoliko mjeseci, počinju da pokreću pitanje crnogorskog identiteta i državnosti. A čim počnete da pokrećete ta pitanja, podrivate bezbjednost i stabilnost zemlje.
Podsjetiću vas da je nekoliko godina prije referenduma, bilo mnogo ljudi koji se nisu identifikovali kao Crnogorci. Međutim, ponovo su otkrili svoju istoriju, svoj identitet na koji su bili ponosni i na kraju su pobijedili na referendumu sa 10 odsto razlike. Mislim da sprski nacionalisti, naročito Demokratski front, pokušavaju da smanje tu većinu. To možda neće uraditi u jednom, već kroz dva ili više izbornih ciklusa, potezima na lokalnom nivou, povećanjem broja ljudi iz Srbije koji mogu da se prijave za državljanstvo, a koji su možda crnogorskog porijekla ili su rođeni u Crnoj Gori, a smatraju se Srbima. Ja to smatram nekom vrstom subverzivne politike smanjivanja crnogorske većine što se povezuje sa programom srpske vlade.
Glas Amerike: Da li je danas ugroženo ono što je Crna Gora postigla prethodnih 15 godina kao nezavisna država?
Bugajski: Može biti ugroženo ako, recimo, Zapad ne obraća pažnju i dozvoli Crnoj Gori da uđe u srpsku orbitu i ako ne bude otpora. Ja očekujem da će crnogorska većina da se opire tome. Jedna stvar od koje se plašim je mogućnost konflikta, koji je prethodno vlada izbjegla i sa Miloševićem i svim srpskim vladama posle njega. Nije bilo oružanog konflikta što je uglavnom zasluga Podgorice.
Ako srpski nacionalisti budu vršili preveliki pritisak u pogledu pitanja koje smo pomenuli – istorije, identiteta, državnosti, to bi moglo da ima uzvratni efekat i da izazove reakciju crnogorske većine koja bi mogla da bude radikalizovana kao rezultat toga. To bi moglo da podstakne neku vrste konflikta koji ne bi bio dobar za Crnu Goru i region, ali bi Rusija od toga mogla da ima koristi.
“Signalizirati Crnoj Gori da je važan saveznik”
Glas Amerike: Da li je zbog tih rizika koje ste pomenuli vrijeme da se Sjedinjene Države, koje snažno podržavaju nezavisnu Crnu Goru proteklih 15 godina, više angažuju po pitanju situacije u zemlji?
Bugajski: Apsolutno. Znam da je ambasada angažovana i mislim da nam je potrebna posjeta na visokom nivou nekog od novih zvaničnika Stejt departmenta ili Sekretarijata za odbranu da bi se pružila uvjeravanja Crnoj Gori da se smatra čvrstim saveznikom, da želimo da nastave sa napretkom ka članstvu u Evropskoj uniji, a s obzirom na to da bi Rusi voljeli da prodru u vojno-bezbjednosni i obavještajni sektor, da se garantuje da su obavještajni podaci koji se dijele sa Crnom Gorom u okviru Alijanse bezbjedni. Takođe, da se stavi do znanja Beogradu da nećemo prihvatiti nikakvo slabljenje bezbjednosti Crne Gore, njenih obaveza prema NATO-u ili njenog suvereniteta i nezavisnosti. To će biti veoma važno.
Problem je što su ovo i dalje rani dani Bajdenove administracije i kao što znate postoje mnogi unutrašnji i međunarodni problemi, recimo trenutno na Bliskom istoku, zatim sa Kinom i Rusijom. Zbog toga, nažalosti, Balkan još nije zauzeo istaknuto mjesto koje zaslužuje. Međutim, to bi moglo da se promijeni. I, što je paradoksalno, što više bude izgledalo da je Crna Gora možda ugrožena, to će se u Vašingtonu obraćati veća pažnja. I ja, kao i drugi koji pomno prate Crnu Goru, pokušaćemo da naglasimo šta bi Sjedinjene Države mogle i trebalo da rade u Crnoj Gori, ali i širom regiona.
Glas Amerike: Koliko su Bajden i njegova administracija spremni na neki intenzivniji angažman u Crnoj Gori? Znamo i da američki predsjednik i njegovi bliski savjetnici dobro poznaju Balkan.
Bugajski: Da, i državni sekretar Blinken je dobro upoznat i posvećen regionu. Veoma su otvoreni za ideje i savjete o tome šta bi trebalo uraditi. Razmatraju šta je radila prethodna administracija. Očigledno je da ne možete sve odjednom da rješavate. Oni razmatraju dijalog Kosova i Srbije koji se smatra jednim od osnovnih faktora koji je potrebno riješiti da bi se dovelo do stabilnosti u regionu. Međutim, mislim da će Crna Gora takođe zauzeti istaknuto mjesto zato što su naši saveznici veoma važni. I ključno je da nova administracija signalizira to Crnoj Gori.
Vučićev cilj da stvori srpski svet, Putinov da podrije zapadno jedinstvo
Glas Amerike: Da li je Crna Gora, zbog trenutnih tenzija u zemlji, više podložna uticaju Rusije i Srbije, nego što je to bio slučaj tokom prvih godina nezavisnosti?
Bugajski: Da, rekao bih to u smislu da jednom kada mislite da je misija ostvarena, onda više ne obraćate toliku pažnju, kao što biste u suprotnom, na faktore kao što što su vaša bezbjednost i stabilnost. Mislite da je misija ostvarena – pridružili ste se NATO-u i na putu ste ka članstvu u Evropskoj uniji. Svjedoci smo, a to smo vidjeli u Bugarskoj, Mađarskoj i drugim zemljama, da bi Putinov režim najviše volio da podrije jednu NATO članicu. Drugim riječima, ako mogu da pokažu da, čak i ako postanete članica NATO-a, i dalje mogu da podriju vaš politički sistem, da vam zadaju probleme, da korumpiraju vaše političare, da podstaknu etnički konflikt.
Time se šalje veoma snažan signal širom centralne i istočne Evrope da se Rusija vratila, da i dalje može da pričini štetu i podrije. Crna Gora je gotovo kao neka vrsta eksperimenta za rusku stranu – da vidi koju zemlju može, ne da povuče iz NATO-a, već da je podrije unutar Alijanse. Kada je riječ o srpskoj strani, mislim da je predsjednik Vučič postao još smjeliji tokom prethodnih nekoliko godina. Mislim da ima program za takozvanu Veliku Srbiju, ne sa istom metodologijom koju je koristio Milošević, ali sa u suštini sličnim ciljem da stvori srpski svet, po ugledu na ruski, u kojem susjedne zemlje ili regoni postaju zavisniji od Srbije. Govorim o Republici Srpskoj, o sjevernom dijelu Kosova,a moguće je da smatra da postoje izgledi da Crna Gora postane blizak saveznik Beograda, sa većim uticajem u Podgorici.
Glas Amerike: Nova crnogorska vlada zalaže se za tješnje odnose sa Srbijom i Rusijom. Imajući u vidu sve što ste do sada rekli, da li postoji rizik da Crna Gora krene nekim drugim putem, osim postojećim evroatlantskim?
Bugajski: Ako se vlada zaista bude zalagala za neki put van NATO-a ili neku vrstu neutralne pozicije, možda ćete imati bugarski scenario, gdje imate predsjednika, ali i socijalističku stranku koja postiže dobre rezultat na izborima, koji žele da održavaju bliske odnose sa Rusijom. Taj saveznik je zbog toga manje pouzdan, manje dostojan povjerenja, više je otvoren za korupciju. Nanosi se još veća šteta političkom sistemu.
Ako ste mislili da je vlada sa DPS-om na čelu bila korumpirana, to nije ništa u poređenju sa onim što bi se dogodilo ako bi zemlja bila otvorena za punu rusku subverziju. Putin koristi Vučića za svoje ciljeve, volio bi da koristi tu ideju veće Srbije da prodre u susjedne zemlje, da podrije NATO, zapadno jedinstvo i da spriječi Crnu Goru da se pridruži Evropskoj uniji – jer bi to bio još jedan rezultat pogoršanja situacije na crnogorskoj političkoj sceni.
Glas Amerike: U međuvremenu, uticaj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori je čini se snažniji nego ikada. Kako će to uticati na budući napredak zemlje?
Bugajski: Vjerski faktor je jedan od stubova identiteta, naročito kada ga srpska vlada i crkva toliko koriste da nametnu svoj nadmoć i uticaj u susjednim državama, ne samo nad srpskom, već i nad crnogorskom populacijom. Isto bi radili u Sjevernoj Makedoniji, koja je vjerovatno bila preveliki zalogaj za njih. U Crnoj Gori, gdje postoji konflikt u pogledu crkve, postoji mogućnost da SPC stekne još veći uticaj i da gura taj srpski nacionalistički program.
Međutim, to zavisi od otpora u crnogorskoj populaciji. Ako vjerujemo u vjerske slobode, onda bi i Crnogorska pravoslavna crkva trebalo da ima svoju vjersku slobodu da djeluje, da privlači ljude, da vrati imovinu, poput ukrajinske crkve koja je priznata kao autokefalna, a i mnogo je starija od ruske. U odnosu između Crnogorske i Srpske pravoslavne crkve ne bi trebalo da postoji nadmoć, već bi trebalo da postoji mogućnost izbora za ljude – kome će biti odani.
Glas Amerike: Kako vidite budućnost Crne Gore?
Bugajski: U slučaju Crne Gore, strahujem da bi situacija mogla da se pogorša ako glavne političke stranke u Crnoj Gori budu uvučene u konflikt u pogledu nacionalnih i pitanja identiteta. Pitali ste me ranije za ulogu SAD. Ja mislim da bi i Evropska unija trebalo da bude više uključena. Evropska unija ima ogromnu ulogu i već je aktivnija u sankcionisanju Rusije. Ovo su zemlje u kojima bi EU trebalo da razotkriva negativan ruski uticaj i načine na koje Rusija pokušava da ih spriječi da postanu članice unije.
Ako se najgorem slučaju, Evropska unija distancira, postane više zainteresovana za sebe nego za širu Evropu, ako Sjedinjene Države ne budu obraćale pažnju, ako Rusija postane smjelija i ovo iskoristi kao ekspertiment za svoje rušilačke aktivnosti, ako i Kina postane smjelija u korumpiranju tih zemalja, uključujući i Crnu Goru, i ako ih zaduži, što naravno nanosi štetu njihovim političkim i ekonomskim strukturama, onda mislim da će biti problema.
Glas Amerike: Crna Gora je već uzela kineski zajam od milijardu dolara i zatražila pomoć od EU u otplaćivanju. Da li će Vašington i Brisel pomoći Crnoj Gori u slučaju da ne bude u mogućnosti da otplati dug?
Preporučeno
Bugajski: U najboljem slučaju, da. Možda će postojati neka vrsta međunarodnog napora da se riješi pitanje duga, da se pokuša smanjiti ili produžiti njegova otplata. Međutim, u ovom trenutku to nije veliko pitanje ni za SAD ni za Evropsku uniju. Pitanje je kako će Kina to iskoristiti. Kinezi imaju tendenciju da budu oprezniji od Rusa. Možda će se malo povući i pokazati dobru volju. Ne žele da uspostave presedan i uplaše ostale zemlje da u budućnosti ne primaju kineske investicije ili da ne trguju sa Kinom.
