Video
“Sad je samo pitanje kako će se to uraditi i na koji način će se to javnosti predstaviti. Kao poželjan politički potez, samo kao osvježavanje ili nešto treće, ali je činjenica da već duže od dva, tri mjeseca nema vlasti. Međutim, kad u CG neko u tehničkom mandatu može biti toliko vremena, onda nije sporno i da se vlast formira tako dugo. Nažalost, ovo je pokušaj crnog humora, jer Crna Gora, ne da tone, nego koracima od sedam milja ide nazad, vraća se sa vrata Evropske unije duboko u srpski svet. Vidimo šta se dešava po manjim opštinama, vidimo da je to preumljavanje od raznih prosrpskih portala uveliko u toku, vidimo da se uveliko friziraju neke stvari, kao što je popis i sve ovo je u cilju sluđivanja stanovništva. Očigledno je da će na ovaj ili onaj način ta dominantna srpska većina u vlasti biti zaista ovjerena ukoliko, ne reaguju zapadne ambasade”, smatra Bursać.
STANDARD: Kako Vam izgleda reakcija tzv drugog, građanskog političkog pola u CG?
BURSAĆ: Ja ne vidim taj drugi pol, koji je nekada bio prvi pol, da kažem neki građanski, neki pol ljudi koji su zaista suverenisti koji doživljavaju Crnu Goru kao građansku, multietničku, a ne kao filijalu srpskog sveta. Zašto to ne vidim – pa vi imate diferencijacije u startu, na ćutologe, na ljude koji su promijenili dresove, na ljude koji čekaju neki mig da promijene dresove ili da ostanu u starim i imate ljude koji zaista iskreno pokušavaju nešto da urade. Ali u javnom mnjenju taj glas postaje sve slabiji i zagušeniji. Mi ne možemo, na žalost, u ovom trenutku govoriti o tom polu. Možemo govoriti o jednom potpunom usitnjavanju, diferencijaciji tih glasova, pojedinaca, nevladinih i drugih organizacija. Svi su oni na nekom čekanju i statusu quo. Nema unisonog i jasnog mišljenja oko popisa do nekih drugih stvari. Prosto, ako je išta uspjela ta četnička klerikalna kontrarevolucija od 2020. do danas, to je da u potpunosti razbije jedinstveni front sa druge strane. Samim tim, ne možemo govoriti o nečemu što stoji unificirano i ujedinjeno nasuprot bojovnika srpskog sveta.
STANDARD: Ta apatija i razjedinjenost građanske CG se čini kao najopasnija?
BURSAĆ: Ovo je velika opasnost za Crnu Goru. Što kaže moj prijatelj Andrej Nikolaidis, asimilacije su po pravilu dobrovoljne stvari. Ako građani Crne Gore pristanu na ovo i ako pristaju svo ovo vrijeme, onda možemo da konstatujemo da oni svojim nečinjenjem, na neki način, idu na ruku srpskom svetu i odlukama vojnika tog srpskog sveta. I nečinjenje je oblik činjenja. Ako se ljudi, ispijajući dojč češu po glavi i pitaju se šta nam se ovo dešava ne radeći ništa, zapravo rade nešto, a to nešto je šteta svojoj državi i korist srpskom svetu.
STANDARD: Čini se da Zapad nije ništa naučio iz skorašnje istorije Balkana?
BURSAĆ: Oko stava međunarodne zajednice na ove procese postavljaju se dva pitanja – da li međunarodna zajednica ovog trenutka na Balkanu ima pretežno skup diletanata ili međunarodna zajednica neće i ne želi ništa da nauči iz iskustva devedesetih godina. U prvom slučaju govorimo o jednom diletantizmu koji je poguban po narode Balkana. Drugi slučaj je opasniji – to je intencija da se održi, kako se to tepa, zamrznuti sukob. Kako to sad vidimo na Kosovu sukob nije zamrznut, već poprilično eksplicitan. Činjenica je da međunarodna zajednica pokazuje zavidan stepen nepetljanja u svoje poslove. Ako vi pustite da se srpski svet razvija kako se razvija, ako na to sve to ili ne dajete odgovor ili dajete odgovore po uzoru na misice svijeta – “mir, mir mir, niko nije kriv”, “mir u svijetu”, i ako pišete uopštena pisma dok se za to vrijeme, na krilima Crkve Srbije, vrši jedna konkretna opcija preumljavaljanja stanovništva na terenu i s druge strane osvajanja tog terena raznoraznim taktikama, postavlja se pitanje koliko ste i vi tu nevini.
STANDARD: Uprkos nekim manjim otporima, na jesen će nam na popisu prebrojati krvna zrnca. Kome to i čemu služi, statistici i poboljšanju života građana svakako ne?
BURSAĆ: Srpski svet ide korak po korak. Imali smo 2020. godinu kada je prvim ciklonom srušena demokratska građanska vlast, pa onda lokalne izbore, gdje je opcija srpskog sveta zauzimala opštinu po opštinu, zatim je došao, kako mu tepaju, slučajni predsjednik Jakov Milatović na čije mjesto je mogao biti bilo ko samo da nije Milo Đukanović, što je treći naum srpskog sveta i sad ide četvrti naum – popis gdje će opet tim preumljavanjem, a na neki način uz blagosolov suverenista koji očigledno misle da će nekom neaktivnošću, a učestvovanjem u tom popisu nešto doprinijeti, a neće, zapravo doći do toga da će CG i kroz papire biti dovedena do toga da je dominantno srpska zajednica. Sljedeće što je po redu je promjena Ustava. Dakle, korak po korak, prvi da država izgubi preambule državnosti i samim tim prestane biti država, postane etintet i ogranak neke treće države. Postavlja se pitanje, zašto dio suverenista učestvuje svjesno ili nesvjesno u toj podvali, zašto ne postoji unificirani front koji će reći popis je prevara i podvala, farsa ili antipopis ondnosno upisivanje u nešto što nijesu građani Crne Gore. To nas opet dovodi do onoga što smo pričali o nepostojanju drugog bloka i onda imate fragmente koji se ponašaju kao korisni idioti, koji kažu – što da ne, neka bude popis. Tako idu na vodu srpskom svetu koji preko svojih portala radi najperfidnije stvari, kao što su prevođenje preko bilborda Dubrovačana u Srbe. To je projekat za koji postoji i logistika i novac, oni znaju tačno šta hoće. Strah me je da je u ovom trenutku izdiferencirana građanska opcija u CG ne zna šta hoće.
STANDARD: Pitanje za odgovor od milion eura – gdje je rješenje?
BURSAĆ: Malo je milion eura za odgovor na pitanje gdje je rješenje. A rješenje je zapravo najjednostavnije, ujedno najteže ostvarivo na terenu jer ga ne priječi politika već ljudske sujete. Rješenje je u potpunom koordinisanom, unisonom djelovanju građanskih snaga CG, snaga od 2006 godine. Kada bi te snage samo prepisale jedinstvo i borbenu gotovost bojovnika srpskog sveta sa svojom ideologijom, za Crnu Goru se ne bih bojao, već bih potpisao da bi za par godina bila u EU.
Preporučeno
