Video
Govoreći o postavljanju spomenika Pavlu Đurišiću, Bursać ističe da su četnici i bizarni ljudi koji ih veličaju samo simptom, dok je pravi problem u ulozi države.
“Najmanji je, uslovno rečeno, problem u tim četnicima i tim bizarnim ljudima i tom privatnom posjedu, koliko u situaciji da je indirektno država Crna Gora, preko svog nerada i indolentnosti, preko Crkve Srbije, zapravo dozvolila čitavu situaciju i dozvolila da se ovaj haos razvije na takav način. Što apsurdno može biti i dobro, jer je čitava situacija na terenu ogolila kako funkcioniše zapravo Temeljni ugovor u stvarnosti. A on funkcioniše tako da Crkva Srbije može da se ponaša kao eksteritorijalna jedinica u okviru same sebe”, kaže Bursać.
Podsjeća na izjave crkvenih velikodostojnika o spomeniku koji može biti izmješten ako je neko pokupi, ako smije.
“To je, otprilike, ne samo prijetnja, nego konstatacija da je to neka vrsta superautonomije u okviru države Crne Gore i neka vrsta eksteritorija u okviru same države. To je ono što je poražavajuće i ono što nam može pokazati put na koji će djelovati srpski svijet u nekom doglednom vremenu”, smatra Bursać.
On kaže da je situacija danas, iz pravnog ugla, opasnija nego devedesetih.
“Ako izuzmemo klanja po Bosni, ovdje je situacija zakonski takva da Crna Gora sama sebi potpisuje neku vrstu kapitulacije prema državi Srbiji, srpskom svijetu i Crkvi Srbije”, kaže Bursać.
Opisuje postavljanje spomenika i reakcije kao dio šire strategije.
“To su probni baloni, jedan poligon gdje se svake sekunde srpski svijet uvjerava da može to da radi. Mi vrlo dobro znamo njihove intencije i to traje mnogo duže. Problem je u tome što država Crna Gora pokazuje da se srpskom svijetu može. To nije samo opomena, nego testiranje koje je za njih uspješno. I oni će nastaviti raditi bez svake sumnje. Samo je pitanje šta je sljedeće”, logicira Bursać.
Osvrće se i na ulogu crkvenih struktura, posebno na odnos mitropolita i episkopa.
“U jednom trenutku sam pomislio da je postavljanje vrha Crkve, zapravo, bila priprema za ovakve stvari. Sad se ispostavlja da je to kombinacija ‘dobar policajac – loš policajac’, gdje je jedan pacifističko jezgro, a drugi totalno radikalno”, kaže bosanskohercegovački novinar i kolumnista.
Bursać dodaje da novinarski izvještaji i napadi na fotoreportere samo potvrđuju tvrdnju da država nema kontrolu nad sjeverom.
“Očigledno je da Crna Gora, odnosno država Crna Gora, uopšte nema kontrolu na sjeveru. I to je i moje viđenje, s tim da postavljam pitanje: da li država Crna Gora želi da ima kontrolu na sjeveru? To je pravo pitanje”, kaže Bursać.
Zaključuje da je riječ o pravnom i političkom apsurdu.
Preporučeno
“Vjerovatno je ovo jedan od rijetkih primjera u istoriji čovječanstva da jedna država ne želi da ima puni suverenitet nad sopstvenom teritorijom. To je izuzetak nepoznat u pravnoj službi”, zaključuje sagovornik Standarda.
