Video
Na pitanja srpskih TV voditelja zbog čega je bio na Cetinju sa građanima koji su organizovali otpor ustoličenju mitropolita Crkve Srbije u Crnoj Gori Joanikija Mićovića u Cetinjskom manastiru, prosto je odgovarao: „Uvijek ću biti tamo gdje se bori protiv fašizma“.
Za specijalno izdanje Pobjede posvećeno godišnjici cetinjskih događaja, Čanak kaže da je ta pobuna i sve što ju je pratilo bilo veliko skidanje maski i triježnjenje onih koji su bili, kako je kazao, možda u zabludi 2020. godine misleći da će „nekakve promjene Crnu Goru povesti brže ka evropskom putu“.
” Maske su pale i vidjelo se da nije bilo nikakve ideje o evropskom putu, a naravno ne ni o demokratskom društvu. Čak ne ni o suverenoj Crnoj Gori, nego o pretvaranju Crne Gore u ispostavu Srbije, koja je ispostava Kremlja na Jadranu i to je suština čitave priče”, kaže Čanak.
Ovu tezu objašnjava analizirajući što se geopolitički događalo svega nekoliko mjeseci kasnije.
” Jer, ovog trenutka kada pogledamo što se desilo samo šest mjeseci poslije Belvedera, vidimo da je bio napad na Ukrajinu i da je u tom smislu bilo izuzetno važno ruskoj armadi da ima uporište u Sredozemlju, za šta je Crna Gora idealna”, kaže on.
Govoreći o događajima u crnogorskoj prijestonici, navodi da je bio impresioniran samokontrolom koju su pokazali demonstranti početkom septembra prošle godine, ali i da je pokazana neviđena policijska brutalnost.
” Pokazan je ogroman stepen samokontrole, jer čak ni laži o tome da su građani pucali na policiju nijesu prošle, a kamoli one o bacanju nekakvih „molotovljevih koktela“ na policiju, što je plasirano kao uzrok za njihovo reagovanje. Svi mi koji smo bili tamo svjedočili smo da nije bilo nikakvih provokacija, da je policija bukvalno u dogovoreno vrijeme počela sa intervencijom, a tadašnji premijer Zdravko Krivokapić je odmah, kroz desetak minuta, reagovao riječima da je to zato što se uradilo ovo ili ono policiji, što je bila laž”, prisjeća se on.
Ideja provokatora, kaže Čanak, da baci „molotovljev koktel“ na policiju je ometena, jer su sami građani vidjeli što se sprema i udaljili ga, čime je izgubljen taj važan momenat u čitavoj namještaljci na gradskom trgu.
” Zaustavljena je i mogućnost da hiljade siledžija dođu iz Podgorice i drugih gradova na Cetinje, koji bi onda izazvali građanski rat i time stvorili haos koji bi bio idealno okruženje za stranu vojnu intervenciju – prije svega mislim na pozivanje Srbije u pomoć od strane građana Crne Gore – što bi sve bilo, naravno, fingirano i trebalo je da posluži kao jedno opravdanje zašto bi se strana vojska našla na tlu Crne Gore”, smatra Čanak.
Kako kaže, taj plan se mnogo iskomplikovao činjenicom da je Crna Gora članica NATO-a, što ju je spasilo u tom trenutku od ovakvog scenarija.
” Ali je bilo namjere da se kroz to ideja crnogorskog suvereniteta potpuno iskompromituje do te mjere da onda postane što lakši plijen za ruski toksični uticaj koji se i te kako osjeća u Crnoj Gori. Mene je, prije svega, fascinirala disciplina koja je dovela do toga da ne dođe do incidenata od okupljenih građana. Sa druge strane, poslije svih godina na ulicama gradova u Srbiji, gdje smo imali konflikte sa Miloševićevom policijom, znam da nigdje nikada nije bila takva koncentracija suzavca kao tog dana na Cetinju”, navodi Čanak.
Lider LSV-a kaže da je policija bukvalno ispucavala čaure sa suzavcem u prazne ulice da bi spriječila ljude da uopšte izađu iz svojih domova.
” To je do te mjere bilo prekoračenje upotrebe sile, da je to nezabilježeno. Upotreba gumenih metaka, bacanje šok bombi na ljude…. Znači, ne u masu kako se to radi ako hoćete da rasturite demonstracije, nego na ljude. Svojim očima sam vidio čovjeka kojem je šok bomba eksplodirala, bukvalno, na ramenu. Bilo mu je ispečeno lice, spaljena odjeća… Sve su to oznake brutalnog terora na koji je ta vlada bila spremna, ali takođe i spremnosti građana da se tome suprotstave”, rekao je on.
Čanak je kategoričan da je 5. septembra prošle godine pala ne samo Vlada Zdravka Krivokapića, nego i Vlada Dritana Abazovića formirana poslije tih događaja. Već tada je pala i Abazovićeva vlada, objašnjava Čanak, jer je on već tada počeo, kako kaže, da ,,laže o svemu što se događa“.
” Poslije toga je, čak, govorio da je vrlo ponosan na postupanje policije na Cetinju što je, najblaže rečeno, stvar koju mu, koliko ja znam, ni Cetinje ni Crna Gora nikada neće zaboraviti. Po zlu, naravno, jer je to bilo takvo poniženje i uvreda za Crnu Goru kakva se, mislim, u novijoj istoriji nije dogodila. To je bila inicijalna kapisla da počne da se ruši ta kula od karata koju je kremaljska agentura, zajedno sa poslušničkom Crkvom Srbije instalirala u Crnoj Gori. Mislim da zato oni idu na to da zaoštre odnose što je moguće više, da se napravi konflikt, ili u Crnoj Gori ili Bosni i Hercegovini ili na Kosovu. Lično mislim da će prva meta biti BiH, zato što nije u NATO-u, na Kosovu su već NATO snage, Crna Gora je članica, tako da mislim da će pokušati organizovati nešto u BiH, ali ne isključujem mogućnost stvaranja incidenata ni u Crnoj Gori”, upozorava Čanak.
” Ruskoj agenturi je zadatak da posiju što je više moguće haosa po Balkanu da bi skrenuli pažnju međunarodne javnosti sa svojih propalih imperijalnih planova u Ukrajini. I to je cijela priča”, tvrdi on.
Belveder, ističe on, zaslužuje posebno mjesto u crnogorskoj istoriji, ali i njenoj budućnosti.
” Belveder zaslužuje da se poslije svih istorijskih događaja koji su se tu desili, a ovaj od prije godinu je sasvim sigurno jedan od najsvjetlijih, dobije jedan hram Crnogorske pravoslavne crkve i da on bude podsjetnik na to da se na crnogorskom jeziku sloboda kaže Belveder”, smatra Čanak.
Nakon pada Krivokapićeve vlade počinje da se intenzivira narativ, uz pomoć provladinih medija, o navodno dva ekstremna nacionalizma u kojem su Crnogorci svih etniciteta i religioznih svjetonazora pokušali da se predstave kao teroristi, a Ura Dritana Abazovića nametne kao neki treći put.
Sav besmisao tog stava kulminirao je u Abazovićevom nastupu u Skupštini Crne Gore uoči glasanja o nepovjerenju njegovoj vladi, kada je, između ostalog, kazao da on nije „ni četnik ni partizan“.
” Publicista Dragan Bursać koristi vrlo često jedan izraz koji ću i ja upotrijebiti, a to je „srednjičari“. Ti „srednjičari“ su upravo oni koji bi željeli da budu između tih pretpostavljenih ekstrema. Problem je u tome što je njihovo viđenje ekstrema uvijek u funkciji zla. Ako kažemo da postoji rat između Rusije i Ukrajine, da su to dvije strane, onda je istina negdje u sredini. Pa ako ruska vojska opkoli neki grad i pobije njegove stanovnike, onda bi, po njihovom mišljenju, bilo pošteno da ruska vojska sruši pola grada i ubije polovinu stanovnika. To bi onda bilo, njima, u redu. To su priče za malu djecu. Ne postoji rusko-ukrajinski rat, već je riječ o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Ukrajina se brani, a Rusija napada. Zašto ovo govorim. Ne postoji crnogorski nacionalizam kao ekstremni, na način na koji postoji srpski nacionalizam”, naglašava Čanak.
Nije niko sa Cetinja ili bilo odakle iz Crne Gore, pojašnjava on, ušao na teritoriju Srbije i počeo da pravi demonstracije protiv vlasti Aleksandra Vučića.
Preporučeno
” To se nije desilo. Nije se desilo ni to da je bilo ko zbog svoje patriotske crnogorske orijentacije nekoga maltretirao po nacionalnoj osnovi. Crnogorci su svi kojima je domovina Crna Gora, bez obzira na naciju, bili oni etnički Crnogorci, Srbi, Hrvati, Bošnjaci… muslimani, pravoslavni, katolici, ateisti… potpuno je svejedno. Tu je veličina tog crnogorskog integrativnog patriotizma koji samo loši ljudi mogu nazivati nacionalizmom u smislu ekstremizma. Sa druge strane, imate potiranje crnogorske istorije, crnogorske sadašnjosti i uništavanje njene budućnosti nasilnim pokrštavanjem – a to je ono što rade velikosrpski nacionalisti. Izdajnik Abazović, koji nije ni četnik ni partizan već izdajnik, nije prodao samo sadašnjost i budućnost Crne Gore Temeljnim ugovorom, nego i stotine godina prošlosti za koje se usudio da jednim potpisom prepiše crkvi kojoj to nikada nije pripadalo. To su stvari zbog kojih stavljati se u taj „srednjičarski“ rakurs znači stavljati se na stranu onoga ko želi da Crna Gora nestane. Taj ide u prilog samo velikosrpskoj ideji sa novom ličnom kartom”, zaključio je Čanak.
