Video
Pismo prenosimo integralno.
Poštovani, obraćamo vam se povodom situacije koja je stvorena u vezi najave potpisivanja tzv. “temeljnog ugovora” sa jednom od vjerskih zajednica koje su aktivne u Crnoj Gori.
Naime, kao što je javnosti poznato, predsjednik Vlade, g. Abazović, i ministar pravde, g. Kovač, u više navrata su pominjali, promovisali i najavljivali potpisivanje ugovora koji oni nazivaju “temeljni” sa Crkvom Srbije (Srpska pravoslavna Crkva).
Nećemo se, ovim povodom (mada to zaslužuje posebnu analizu i kritiku), baviti činjenicom da se sastanci zvaničnika Vlade Crne Gore sa rukovodiocima Crkve Srbije obavljaju u crnogorskim manastirima, na način koji ugrožava i negira sekularni karakter crnogorske države i koji, u svojoj suštini, pokazuje potčinjenu poziciju i zavisni odnos izvršne vlasti u Crnoj Gori prema Crkvi Srbije.
Ono što je neophodno u postojećoj situaciji, koja je opterećena vašom očiglednom namjerom da, bez obzira na zakonske i ustavne odredbe, kao i na već ustanovljenu praksu (Temeljni ugovor sa Svetom Stolicom iz 2011, što je ugovor međunarodnog prava, ratifikovan u Skuštini Crne Gore, i Ugovor sa Islamskom zajednicom, 2012, koji nije “temeljni”, već je ugovor unutrašnjeg prava, koji je potpisala tadašnja Vlada Crne Gore) potpišete ugovor sa Crkvom Srbije, jeste da crnogorskoj javnosti neodložno odgovorite na sljedeća pitanja, kako bi našim građanima bilo jasno što je vaša namjera prema vjerskim zajednicama sa kojima nema ugovora Vlade Crne Gore i, kroz to, kako vi tretirate tu oblast ljudskih prava u našoj zemlji.
Prvo, da li i kada Vlada Crne Gore namjerava da u svoje aktivnosti za pripremu predmetnih ugovora, saglasno Programu rada Vlade, uvrsti Crnogorsku pravoslavnu crkvu (CPC)? Svjedoci smo da se aktivnosti – sastanci i navodni rad na izradi nacrta/predloga tog dokumenta – odvijaju isključivo sa Crkvom Srbije (SPC). Zašto je to tako, ukoliko je ravnopravnost religijskih zajednica i sloboda vjeroispovijesti garantovana i Ustavom i zakonom?
Drugo, zbog čega pomenuti najviši zvaničnici Vlade Crne Gore, kada govore o postizanju ugovora sa Crkvom Srbije, stalno koriste izraz “temeljni ugovor”? Da li su najviši zvaničnici Vlade svjesni što to znači? Da li su spremni da – upoređujući, po nazivu, taj ugovor sa Temeljnim ugovorom sa Svetom Stolicom – pošalju Skupštini Crne Gore na ratifikaciju ono što bude potpisano sa čelnicima Crkve Srbije iz Beograda? Da li su, nadalje, svjesni, da, ukoliko tako učine – potpišu temeljni ugovor sa inostranim subjektom – time, i formalno, priznaju da je srpska crkva koja djeluje u Crnoj Gori crkva druge države – što ona, zapravo, i jeste? Da li su, ako pripremaju potpisivanje takvog dokumenta, provjerili da li Crkva Srbije (SPC, Beograd) ima pravnu legitimaciju, odnosno kapacitet da potpisuje međunarodne ugovore takvog karaktera?
Treće, da li Vlada Crne Gore planira da razmotri situaciju, pošto Crkva Srbije nema sa drugim zemljama niti jedan temeljni ugovor, da konsultuje uporednu praksu i da provjeri kako je i sa kime u Repubilci Hrvatskoj, na primjer, u kojoj takođe djeluje Crkva Srbije (SPC), potpisan, 2011. godine, “Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa”? Zašto najviši zvaničnici Vlade Crne Gore izbjegavaju da razmisle i da razmotre mogućnost i potrebu da, povodom regulisanja odnosa države Crne Gore sa Crkvom Srbije u Crnoj Gori, potpiše odgovarajući ugovor sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom, pa i sa drugim eparhijama Crkve Srbije koje djeluju na teritoriji naše države? Zašto se ta opcija ne pominje? Zbog čega se insistira da se ugovori pogrešnog imena potpisuju sa inostranom crkvom i u proceduri koja ne može biti – niti će biti – ustavna, legalna i validna za taj pravni posao?
Četvrto – i veoma značajno – da li je Vlada Crne Gore spremna da, kakav god ugovor sa Crkvom Srbije da potpiše i u kakvoj god proceduri da to (pokuša da) obavi, takav identični (istovjetni) ugovor potpiše sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom? Ako to nije tako – ako za to ne postoji vaša spremnost – onda morate pružiti jasno i javno obrazloženje zašto se degradira i marginalizuje crkva pravoslavnih Crnogoraca u državi Crnoj Gori.
Na kraju – peto – da li su pomenuti visoki zvaničnici Vlade Crne Gore svjesni činjenice i neizbježne sopstvene pojedinačne političke i svake druge odgovornosti povodom toga – da način na koji su pristupili ovom važnom poslu pokazuje, na veliku žalost svih građana Crne Gore i Crne Gore kao društva i države, njihovu spremnost da prihvate da Crkva Srbije (SPC) tretira državu Crnu Goru kao svoju teritoriju, da ignoriše i potire legalne organe vlasti u našoj zemlji i vlast u Crnoj Gori kao takvu, i da pokušava (i uspijeva!) da, kroz taj “temeljni” ugovor, potvrdi i dodatno osigura svoj ekskluzivni i crnogorskoj državi nadređeni status, na osnovu promjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koje su postignute poslije političkih demonstracija (tzv. “litija”) koje je organizovala upravo ta Crkva Srbije?
Taj izmijenjeni zakom, očigledno, nije dovoljna garancija Crkvi Srbije da obezbijedi svoj status i da osigura dalju uzurpaciju crnogorske crkve, crnogorske sakralne imovine i, samim tim, crnogorske kulture i istorije, već je potrebno da se to “zapečati” i “zauvijek” potvrdi ugovorom koji crnogorska javnost, pa ni oni koji će o njemu neposredno odlučivati, još uvijek nisu vidjeli.
Očekujemo, zbog svega rečenog, da se hitno objavi tekst tog ugovora koji vi zovete “temeljni” i da to bude početak jednog odgovornog i ozbiljno sprovedenog postupka koji treba da potvrdi, a ne da ugrozi i poništi, Ustavom i zakonima garantovana ljudska prava u našoj zemlji.
Preporučeno
Nadamo se da će i druge nevladine organizacije, političke strukture, Zaštitnik ljudskih prava, pa i ministarstvo Vlade Crne Gore koje se bavi ljudskim pravima, dati tome svoj puni doprinos.
