Video
STANDARD: Pamtim vrijeme prije 25-30 godina kao ste još kao student i kasnije mlad istoričar s grupom Čeha počeli da proučavate Crnu Goru i da se javno zalažete za njenu nezavisnost i slobodu. Kako danas gledate na to vrijeme. Je li ovo danas ono što ste tada željeli?
ŠÍSTEK: Interesantno je danas prisjetiti se toga vremena.
Crna Gora je nezavisna država, integrisana je u mnoge međunarodne organizacije, ušla je u NATO… Tako da je u 20-30 godina, od kraja devedesetih, od vremena koje pominjete, napravljeno dosta toga. To što je Crna Gora prošla bio je jedini pravi put izlaska iz tadašnje totalne krize, izolacije i neizvjesnosti, kao i put priključenja evropskim vrijednostima i strukturama. Mislim da smo zalažući se za to radili ispravnu stvar. I nijesmo bili sami. Na istoj u poziciji bile sve napredne snage Crne Gore. Tako da uopšte ne žalim za tim trudom i naporima i svime što smo tada preduzimali.
A što se tiče današnje situacije, ja sam bio svjestan još 2006. da Crna Gora ima mnogo slabosti, i da neće sve biti ružičasto i idealno. Ipak, nijesam mogao ni pomisliti da će Crna Gora poslije gotovo dvije decenije od obnove nezavisnosti imati ove probleme koje sad ima, da će Srpska pravoslavna crkva imati ovoliki uticaj, da će ponovo biti otvarana identitetska pitanja itd.
STANDARD: Je li po Vama ovo čemu svjedočimo trajna ili dugoročna promjena pravca Crne Gore, ili je to neka dječja bolest, nešto što je moralo da se dogodi i što će proći?
ŠÍSTEK: Ne bih rekao da je to dječja bolest. Ovo traje gotovo pet godina, tako da nije riječ o nekoj efemernoj pojavi. Imamo u Crnoj Gori već treću vladu od promjene vlasti.
Kada se osvrnemo na proteklih pet godina, tada, 2020, postojalo je na Zapadu očekivanje da će smjena DPS-a, bez obzira na ostanak Mila Đukanovića na funkciji predsjednika, označiti kraj neprekidne dominacije jedne političke garniture i da će Crna Gora napraviti novi iskorak ka demokratiji. Smatralo se da treba promijeniti vlast bez obzira na to ko će biti ti koji će doći. Vjerovali su da vlast neće biti velikosrpska i okrenuta Aleksandru Vučiću jer će tu kao protivteža i neki odlučujući glasovi biti URA i manjinske partije. To se pokazalo kao iluzija.
Glasači crnogorske orijentacije nijesu jedinstveni
Dobili smo miks političara bivšeg Demokratskog fronta koji po potrebi imaju proevropski diskurs i retoriku, kad treba pobodu neku evropsku zastavicu, i totalnog tehnokratizma i neoliberalizma koji predstavlja Milojko Spajić.
To su razlike na površini, ali dubinski je sadašnja vlast prije svega pod jakim uticajem Srpske pravoslavne crkve i Vučićeve Srbije.
STANDARD: Je li odgovor na to crnogorski blok, nešto nalik onom formiranom pred referendum?
ŠÍSTEK: Ne mogu da zamislim u ovoj situaciji, koju jedan dio crnogorske javnosti i proevropski orijentisanih građana ne doživljava kao sudbinsku i kritičnu, formiranje nekog jedinstvenog crnogorskog bloka.
Glasači crnogorske orijentacije nijesu jedinstveni. Neki neće da uđu u isti blok s DPSa-om, slično onome što smo imali devedesetih kada je postojao Liberalni savez. Onda, imamo PES u kojem nijesu samo desničari, nijesu svi tamo na toj pro-Vučićevskoj orijentaciji.
I na kraju, tu se sada ne može automatski računati na manjinske partije. Od sredine devedesetih i na prvim izborima nakon obnove nezavisnosti moglo se računati da su partije koje okupljaju Bošnjake, Albance, Hrvate itd. uz proevropsku vlast. A sada to uopšte nije slučaj. Jedan dio tih partija je u većini u kojoj je i Andrija Mandić, u većini koja je prihvatila Temeljni ugovor. To je nekada bilo nezamislivo. Dakle, sada je situacija mnogo složenija, tako da mi ideja crnogorskog bloka sada ne izgleda realna.
STANDARD: Predavanje koje ste proteklih dana održali u organizaciji Matice crnogorske naslovljeno je „Crna Gora od referenduma 2006. do Temeljnog ugovora“. Je li taj ugovor države Crne Gore s Crkvom države Srbije toliko važan da zaslužuje da se nađe u nazivu predavanja kao neka vremenska i politička referenca poput referenduma?
ŠÍSTEK: To je dobro pitanje. Ja sam to ovako postavio: Referendum je jasna tačka. Činilo mi se da je taj Temeljni ugovor neka referenca na trenutak kada se pokazala suština te nove vlasti koja je došla nakon avgusta 2020.
Na predavanju u Matici crnogorskoj sam govorio i o događajima poslije potpisivanja Temeljnog ugovora, sve do danas.
Ali je Temeljni ugovor važan i zato što je simboličan. Nije važan samo kao sam po sebi nego i kao dokaz kako se može jednostavno proizvesti nešto bez nekog šireg društvenog konsenzusa.
Svi znamo da je na tom dogovoru crnogorske države i srpske crkve radio i DPS kada je bio na vlasti. I tada se pregovaralo. Pa se pregovaralo kada je premijer bio Zdravko Krivokapić. On, iako simpatizer SPC, taj ugovor nije potpisao. I on je tražio neki širi društveni konsenzus.
A kasnije, način na koji je prihvaćen taj Temeljni ugovor, po meni je simptomatičan za to kako vlast može da sprovede nešto jednostavno, na brzinu, i to nešto što je prilično važno i što je sudbinska odluka za državu i građane.
Nijesam ja ni prvi ni jedini koji poredi taj Temeljni ugovor s situacijom oko ove mega investicije Mohameda Alabara u Veliku plažu. I sada se to gura velikom brzinom, bez da javnost zna dovoljno, a tu se predaje dugoročno teritorija nekome sa strane. Milojko Spajić gura tu ideju na brzinu i bez dovoljno informacija i konsenzusa kao što je [Dritan] Abazović progurao Temeljni ugovor.
STANDARD: Aleksandar Vučić se suočava s do sada najozbiljnijim izazovom. Pitanje je kako će protesti studenata završiti, ali ako završe njegovim padom što bi se moglo događati kao refleksija u Crnoj Gori?
ŠÍSTEK: Imalo bi to velikog uticaja i u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini odnosno u Republici Srpskoj i na Kosovu.
Ako bi Vučić pao ne sumnjam da bi se u Crnoj Gori mnogi, uključujući i bivši Demokratski front, odmah ponudili novim vlastima. Pamtimo kako se 2000. godine SNP odmah poslije pada Slobodana Miloševića, ponudio tadašnjem DOS-u.
Preporučeno
Ako dođe do Vučićevog pada postojala bi šansa da se ta buduća vlast više posveti Srbiji i to bi bila šansa za Crnu Goru ako ta vlast ne bi imala interes za Crnu Goru politički nego ekonomski. Naravno, pitanje je ko bi mogao doći poslije Vučića.
