Video
Dileme nema: „privođenje pravdi“ policijskih funkcionera, službenika i njihovih navodnih saradnika u Crnoj Gori poprima aromu montiranih sudskih procesa. Prije svega zbog zloupotrebe Skaj aplikacija, instituta pritvora i davanja jemstva, kršenja fer suđenja, presumpcije nevinosti, neviđenog i naručenog medijskog linča…
Stoga se autor ovih redova odlučio na pažljivije praćenje ovih suđenja, te se uputio u sudnicu gdje se održavalo ročište po optužnici SDT-a protiv 21 okrivljenog lica. Znate već: gradonačelnika Budve Mila Božovića, Radoja Zvicera, Ljuba Milovića, bivšeg pomoćnika uprave policije Dejana Kneževića, policijskog službenika Petra Lazovića i drugih.
Advokati razbucali optužnicu
Ispred zgrade Višeg suda u Podgorici vladala je ogromna gužva. U sudnicu su mogli ući samo novinari i pojedini članovi porodica. Uz objašnjenje da suđenje pratim ispred Crnogorskog helsinškog odbora, našao sam se u prepunoj i neuslovnoj sudnici. I tu ostao duže od devet sati. Koliko je trajalo ročište.
Pošto ću se u narednim tekstovima konkretnije baviti analizom ovog i sličnih suđenja, preciznije kada dobijem neophodne zapisnike, ovom prilikom ću predočiti samo prvu impresiju: advokati optuženih razbucali su optužnicu SDT-a, kao djeca staru slikovnicu.
SDT nije sudu predočilo nikakve konkretne dokaze. Nema zaplijenjenih opijata, nema svjedoka, nema tonskih razgovora optuženih… Ima samo, kako ističu advokati, nezokonito pribavljene i kompromitovane Skaj prepiske koje nijesu nikakav dokaz, jer nijesu obezbijeđene u pravno valjanom postupku, te se u dostavljenom formatu mogu dopisivati i prepravljati. (Optuženi Milo Božović će nešto kasnije posvjedočiti da se „Skaj prepiske mogu kupiti u Spužu za nekoliko paklica cigareta“.)
Osim toga, tvrde branioci okrivljenih, navodna trgovina opijatima, za koje se terete optuženi, odvijala se isključivo u drugim državama. A Crna Gora tamo nema nikakva ovlaštenja za pokretanje istraga i suđenja, jer je to isključivo u nadležnosti tih država. Koje, kako potenciraju advokati, tim povodom nijesu sprovodile bilo kakav sudski postupak.
Na kraju, branioci okrivljenih navode krucijalni argument: Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odlučio je u slučaju „Ućda protiv Turske“ da aplikacije nisu dovoljne za određivanje pritvora, jer nema drugih konkretnih dokaza… A to vjerovatno znači da će identičnu sudsku praksu uskoro morati poštovati i Crna Gora.
Mirno spavaj
Nenametljivi tužilac Jovan Vukotić je na početku ročišta u dvije rečenice izjavio da ostaje pri svojoj optužnici. No, kako je suđenje ulazilo u noć, a počelo je tačno u podne, tužilac je sasvim nenamjerno postao zvijezda večeri. Dok su advokati iznosili odbrane, tužioca kao da je prevario san, pa se neko iz sudnice glasno obratio sutkinji Vesni Kovačević:
„Sudija, sudija, probudite tužioca! Vidite li da spava!?“
Nastala je galama i smijeh, što je trgnulo pomalo zbunjenog tužioca. Potom je vrlo korektna sutkinja Kovačević autoritativno upozorila da će isprazniti salu u slučaju bilo kakvog novog dobacivanja.
Kako god bilo, autor ovog teksta je ostao u dilemi da li je tužilac pognuo glavu zabrinut da će mu, poslije ovakve argumentacije branilaca, tužba pasti ili se, pak, radi o hroničnom premoru. Jer, kada je u pitanju ovoliki broj optuženih, što podrazumijeva i maratonska suđenja, tužbu bi, po svim pravilima, trebalo da zastupaju bar dvoje tužilaca. Ako je tako, tužilac Vukotić doživljava sudbinu uhapšenog kolege Saše Čađenovića. Koji je, zbog svakodnevnih brojnih i dugih ročišta i preopterećenosti bio hronično premoren i sa crnim kolutovima ispod očiju. Nažalost, nedovoljan broj tužilaca u SDT-u je očito i dalje veliki problem.
Plava sveska
No, „zvijezda“ ovog ročišta je, ipak, postao optuženi Milo Božović. Na suđenju je otkrio da mu je aktuelni šef Specijalnog policijskog odeljenja, Predrag Šuković, godinama bio specijalni savjetnik za bezbjednost. Vjerovali ili ne.
Glavnom specijalnom tužiocu, Vladimiru Novoviću, ubrzo je sa suđenja pristigla još jedna loša vijest: Božovićevi advokati su kao dokaz Sudu priložili „Plavu svesku“. Koja, kako tvrdi ministar pravde Andrej Milović, predstavlja nezapamćen skandal i potpuno kompromituje šefa SPO-a Predraga Šukovića. Iliti: Novovićeve desne ruke.
„Plava sveska“ nije čitana na ovom ročištu, ali je na volšeban način došla u ruke mnogih novinara. I tako indirektno postala tempirana bomba ispod stolice šefa SDT-a, koji je već nekoliko puta javno obećao da ni po koju cijenu neće smijeniti svog miljenika.
U međuvremenu je objavljeno da je Šuković u „Plavoj svesci“ optuženom Božoviću provalio i imena dvojice agenata CIA. Što Ameri nikom ne praštaju. Ma ko stojao iza njegovih leđa.
Kako nakon dvije loše vijesti, obično slijedi i treća, Novovića je na istom suđenju teško optužio i bivši pomoćnik Uprave policije Dejan Knežević. Izjavio je kako ga je SDT Vladimir Novović pozvao u svoj kabinet i u prisustvu „ovdje prisutnog tužioca Jovana Vukotića“ dao mu spisak policijskih službenika kojima treba da uruči otkaz. Bez ikakvih kompromitujućih dokaza protiv njih. Što je Knežević kategorički odbio tvrdeći da su to pošteni policajci i policijski službenici. Nakon toga je, svjedoči, po nalogu Novovića uhapšen. I lažno optužen.
Sve je to, u konačnici ovog ročišta, rezultiralo time da šef SDT-a, Vladimir Novović, postane sumnjivo lice koje krši zakon i štiti kompromitovanog šefa Specijalnog policijskog odeljenja. Čemu se siguno nije nadao.
Žuta štampa i javna bičevanja
Paralelno sa suđenjima u Crnoj Gori se, za razliku od naših susjeda ili bilo koje druge države na svijetu, i dalje objavljuju iskompromitovane prepiske sa Skaj aplikacije. Tako se nastavlja duga tradicija javnih bičevanja i moralnih smaknuća u Crnoj Gori. Gdje u posljednju deceniju i po prednjači medijski koncern Vijesti. Pod dirigentskom palicom moralnog milicajca Željka Ivanovića. Čije novinarke-snajperuše gotovo svakodnevno objavljuju navodne prepiske sa Skaj aplikacije.
Podgorički hroničar Ilija Zlatičanin zabilježio je kako su u staroj Crnoj
Gori izgledala javna bičevanja.
„Po odluci plemenskih kapetana čin šibikanja se odvijao na najvidnijem mjestu u selu ili varoši. Najprije je lupao doboš i onda se vidi da ide čaršijom jedan Ciganin, koji je nosio klupu, a drugi Ciga ide ozbiljan kao zvaničnik sa nekoliko šibaka u ruci. Do njega je desečar (pandur), dok narod radoznalo trči, tiska se, raspituje i larma.“
„Pošto bi Ciga postavio klupu na određeno mjesto“, nastavlja Zlatičanin, „pandur bi naredio žrtvi da legne na klupu.“
„Tek tada stupa Ciga sa šibacima da tuče, a pandur da po dužnosti broji udarce. Strašan je bio ovaj čin… I kod Ciga je bilo privilegije, jer je jačina udaraca bila u Ciginoj vlasti. Imao sam prilike da vidim po koji put i Cigu milostiva, pa dava udarce dosta lake. A po koji put je krvnički tukao…“
Legenda kaže da je Ciga sa šibacima došao u Crnu Goru iz okoline Kraljeva.
Ako znamo da se današnja javna bičevanja u Crnoj Gori dešavaju isključivo u medijima, onda mirne duše možemo zaključiti da je Željko Ivanović pljunuti „Ciga sa šibacima“. Koji krvnički tuče svakog koga doskorašnji Kapetan Dritan ili neki od starešina iz vrha SDT-a optuži i „legne na klupu“ srama.
Novinari-batinaši iz koncerna Vijesti su samo šibe u Željkovim rukama, koji u duši i na tijelu žrtava ostavljaju veće tragove od svih klasičnih šibanja i bičevanja. Jer se to i dalje radi na „najvidljivijem mjestu u selu ili varoši“. Na portalu Vijesti, dnevnoj novini Vijesti i na Tv Vijesti.
Narod je ostao isti: i dalje radoznalo trči, tiska se, raspituje i larma gledajući ili čitajući Vijesti.
Isto će to činiti kada jednog dana koncern Vijesti, njihovi vlasnici i novinari budu osuđeni da plaćaju velika obeštećenja ljudima koje su javno linčovali nezakonitim i fabrikovanim objavljivanjem prepiske sa Skaj aplikacija.
Preporučeno
A Ciga Sa Šibacima može samo promijeniti gazdu, ali ćud i šibe nikako.
