Video
Crna Gora danas slavi dan kada je priznata na Berlinskom kongresu 1878. godine, ali i dan kada je 1941. počeo veliki narodni ustanak protiv okupatora.
Istoričar Dževdet Pepić kaže za “Dan” da dok o 13. julu 1878. u društvu imamo neku vrstu konsenzusa, oko 13. jula 1941. imamo više kontroverzi. Taj 13. jul, kako objašnjava, dosta se isticao u vrijeme socijalističke Jugoslavije i socijalističke Crne Gore, ali smatra da se danas taj datum manje svečano obilježava.
“Da li zbog ideoloških razloga, jer se zna da smo u Crnoj Gori, kao jednom podijeljenom društvu, imali potomaka onih koji su bili na strani ustanika, ali i onih koji su bili protiv ustanka. Tu prije svega mislim na partizanski i četnički pokret. Mislim da nam 13. jul više dođe kao neka vrsta slikanja i puno je priče o antifašizmu i borbi protiv fašizma, a, u suštini, veoma često imamo veoma jake fašističke narative”, ocijenio je Pepić u izjavi za “Dan”.
Dževdet Pepić
Smatra da crnogorski političari različito manifestuju antifašizam na međunarodnom nivou u odnosu na lokalnu ravan.
“Imamo situaciju da se u svojim sredinama, među svojim biračima, političari sasvim drugačije ponašaju. Uzmimo slučaj Tuzi, gdje ja živim, gdje se političari iz ovog kraja diče svojim antifašizmom, naročito pred evropskim i međunarodnim zvaničnicima, a u našoj sredini se ukidaju simboli antifašizma. Svakako treba reći da se mi, iako volimo da pričamo o prošlosti, prema njoj veoma često ponašamo kao prema samoposluzi – uzmemo šta nam odgovora”, naglasio je Pepić.
Smatra da bi 13. jul trebalo da bude praznik koji se obilježava na nivou čitave Crne Gore, te da njegovo obilježavanje sada više liči na predstavu sa dosta populizma, a prijemi na skupove koji se prave u predizborne svrhe.
Predsjednik Saveza organizacija boraca Narodnooslobodilačkog rata Radojica Radojević ističe da je plamen borbe protiv fašizma i okupatora u Crnoj Gori buknuo 13. jula 1941. godine, kada je rukovodstvo Komunističke partije Crne Gore, na čelu sa Ivanom Milutinovićem, u Ćeliji Piperskoj donijelo odluku da se digne ustanak protiv fašizma.
Radojica Radojević ustupljena fotografija
“To je bio i znak da sa ostalim narodima Evrope i svijeta krećemo putem slobode, a protiv fašizma i nacizma”, rekao je Radojević za “Dan”.
Poručuje da je danas možda i najvažniji zadatak za sve antifašiste kod nas i sa prostora bivše Jugoslavije velika borba protiv revizionizma, mijenjanja i falsifikovanje istorije i vraćanja neonacizma na istorijsku scenu.
” To treba da nas zabrine i da nam bude signal da se svijetle tekovine NOB-a, kao dio istorije Crne Gore, ne smiju dovoditi u pitanje, da se mora više i što organizovanije raditi da daljoj edukaciji i promovisanju našeg antifašističkog pokreta i mjesta i uloge koje je Crna Gora imala u tom pokretu, prije svega kod mladih naraštaja”, kazao je Radojević.
Iako cijeni da većina prepoznaje koliko je bitan antifašizam, smatra očiglednim da postoje struje koje rade na osporavanju tog nasljeđa.
” Suprotstavljanje takvim strujama jedino može biti veći naglasak na obrazovanje, veća zaštita lokalnog antifašističkog nasljeđa, posjete mjestima stradanja, odnosno sjećanja, predavanje sa posjetama muzejima… Sa jasnim znanjem o našoj slavnoj prošlosti, Crna Gora treba da bude okrenuta budućnosti i da se borimo za bolji život svakog građanina, za bolju prosvjetu, kulturu, zdravstvo, privredu…”, naglasio je Radojević.
On je istakao da se SOBNOR protivi preimenovanju ulica, trgova, škola i kulturnih ustanova koje nose imena narodnih heroja i revolucionara iz Narodnooslobodilačke borbe, jer je to dio istorijskog i antifašističkog nasljeđa koje treba sačuvati.
“Svaka epoha ima svoje junake i ličnosti koje ne bi smjele biti zaboravljene. Smatramo da bi zakonski trebalo trajno regulisati da se nazivi ulica, škola i javnih ustanova koje nose imena heroja i revolucionara ne mijenjaju, a biće novoizgrađenih, pa tim novim sadržajima po zaslugama određivati nazive”, dodao je Radojević.
Preporučeno
Prve ustaničke puške pukle su rano ujutru u Virpazaru, na Košćelama, u Mišićima, Brajićima i na Čevu 13. jula 1941. Oružani ustanak potom se raširio cijelom Crnom Gorom, a kroz nekoliko dana gotovo cijela zemlja bila je oslobođena zahvaljujući podvigu oko 32.000 boraca.
