Video
Procrnogorske partije i samo dio partija manjinskih naroda reagovale su inicijativom za pad vlade Dritana Abazovića, ali se toj inicijativi nijesu pridružili oni iz Bošnjačke stranke Ervina Ibrahimovića kao ni FORCE Gencija Nimanbegua. Za sada ćute i jedan i drugi, kao i bivša parlamentarna većina. Tako je do 19. avgusta, za kada je zakazana sjednica Skupštine Crne Gore, otvorena crnogorska politička berza tokom koje će se “taliti”, nagovarati i pregovarati o sudbini 43. Vlade CG.
Zaklanjanje iza glavnih odbora i ostalih partijskih organa Bošnjačke stranke, SNP- a, Demokrata, DF-a i ostalih samo je znak da je politička trgovina, iako zakonom zabranjena, počela. Na stolu će biti sve mogućnosti ili kako to reče Premijer, “ne bih ja tu nijednu opciju isključio”. Dakle, u igri je i stara parlamentarna većina uz to što bi Abazović u miraz donio i dio partija manje brojnih naroda. Taman ono što je falilo skoro zaboravljenom Zdravku Krivokapiću i njegovim apostolima.
Možda su ovoga puta propuštene šanse za laganiji hod prema EU, te dešavanja u regionu učinila da međunarodna zajednica još jednom zažmuri i prihvati DF u izvršnoj vlasti, kao i oprosti Demokratama greške iz, ne tako davne prošlosti. S druge strane, ne bi bilo mrsko nikom od njih da “poliže” ono što su pljuvali jedni prema drugima. Lako bi se to zaboravilo, jer cilj opravdava sredstvo, samo je pitanje šta je cilj.
To kako je Crna Gora došla u situaciju da u avgustu 2022. godine opet pričamo istu priču o kalkulacijama i izborima, je za neki drugi tekst, tek tu smo gdje smo ili kako kaže jedna davno zaboravljena pošalica “šta je ovo – ne znam, ali evo ga opet”.
I dok se starim političkim trgovcima DF-u, Demokratama, SNP-u i partijama manje brojnih pristalica, ne može zamjeriti nedosljednost u ovom poslu, pitanje je šta rade manjinske stranke ili kako je to ispravnije reći, stranke manje brojnih naroda. Da li su spremni da ostanu u vladi i po cijenu aranžmana sa onima koji ama baš nikakve veze nemaju sa njihovim mjerilima vrijednosti (blago rečeno)?
Ako je alibi za takav scenario to što njih ne dotiče Temeljni ugovor i sva priča oko verifikacije stvarnog stanja statusa crnogorskih svetinja od strane Srpske pravoslavne crkve, i ako je po njima to samo vjersko pitanje, onda su itekako van teme. Moglo bi se reći čak čist promašaj teme. Jer odnos Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu nikada nije i neće biti samo vjersko pitanje.
To je završavanje nedovršenog posla iz 1918. godine, utiranje i satiranje svega crnogorskog i svođenje Crne Gore na geografski pojam. I najvažnije, to je udar, (vidjećemo da li je i fatalni) na modernu, multinacionalnu, multivjersku, multikulturalnu, građansku i sekularnu Crnu Goru. A tu bi, valjda, trebalo dići glas bez obzira da li se zoveš Fatmir, Ervin, Raško ili Ranko….
Teza da se nakon potpisivanja ovakvog ugovora sa SPC završavaju stvari, te da je to pitanje stavljeno ad acta, ne pije vodu. Vidi se iz priloženog da je sadržaj i način ugovora sa Porfirijem samo dodatno polarizovao javnost, iako Abazović već nekoliko puta provlači opasku da je protiv, na ovakav način rješavanja ovog pitanja, mala grupa ljudi. Da se ne bismo gađali procentima, mala grupa sigurno nije, već respektabilan broj, ali je dosta onih koji nijesu spremni na javni fajt već čekaju izbore da svoje neslaganje iskažu olovkom.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i metodolog Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), Miloš Bešić nedavno je rekao da će Abazovićeva URA na vanrednim izborima ostvariti znatno lošiji rezultat u odnosu na 30. avgust 2020. godine.
“URA je imala sav ucjenjivački kapital nakon prethodnih izbora, sva je prilika da to neće biti slučaj nakon narednih. To pokret URA izbacuje iz poltičke igre, po mojoj procjeni će biti na granici cezusa. Ipak, najinteresantnije na tim izborima biće pokret Evropa sad Jakova Milatovića i Milojka Spajića koji su preko noć prikupili dvocifrenu podršku. Najvjerovatnije će od pozicije te partije zavisiti rezultat budućih izbora”, zaključuje Bešić.
Kako što predviđa i profesor Bešić URA će pasti u procentima i izgubiti ucjenjivački kapacitet, ali će najviše “patiti” Demokrate, jer njihovo glasačko tijelo ima DNK koji odgovara Spajiću i Milatoviću, koji su nekako dovoljno blizu i dovoljno daleko od crkve, a bave se tzv. životnim pitanjima. Idealno za prosječnog glasača Demokrata.
I ako padne ili ne padne vlada jedno je sigurno, Crna Gora je izgubila korak na putu ka EU. Osim što je Abazović, baš kao Đukanović prije tri godine pogriješio tajming sa crkvenim pitanjem i fokusirao ga u nevrijeme, Crna Gora je u problemu i zbog toga što će joj sve važne institucije uskoro biti u VD stanju.
Posebno se to odnosi na Ustavni sud koji će 14. septembra biti van funkcije, jer sudiji Miodragu Iličkoviću ističe mandat, pa sud ostaje samo sa tri imena. Do tada je nemoguće fizički, a pravno valjano, ispoštovati sve procedure i izabrati makar jednog sudiju koji bi Ustavni sud držao u sedlu. Ta šansa je propuštena voljom upravo SNP-a i GP URA na skupštinskom odboru, iako je načelno postignuta politička saglasnost da Branislav Radulović dobije zeleno svjetlo.
Šta se desilo, zašto je ta šansa propuštena i dogovor raskinut, teško je dokučiti, jer je, prema dostupnim i nezvaničnim infomacijama, Radulović mogao da ima i famozne dvije trećine glasova u Parlamentu i da za njega glasaju i Demokrate.
Da se vratimo trgovini na političkoj berzi Crne Gore i podsjetimo da je DF u liku njihovog lidera Andrije Mandića, koji sve više liči na njegovog mentora Aleksandra Vučića, inicirao resetovanje odnosa skupštinske većine iz 2020. godine, što znači da se zaboravi sve štu rekli jedni drugima u žaru političke borbe. Niko još nije odgovarao na taj poziv i predlog. SNP je, kaže Joković, uradio ono zbog čega je i bio u Vladi, obezbijedio je Temeljni ugovor sa SPC, za ostalo ga nije briga. EU integracije, vladavina prava i ostale priče su samo dio vokabulara koje su skrivale suštinu uloge trojanskog konja ove partije. Ali to nije bitno, jer znaju da ih pristalice neće kazniti. Zna Joković i ostatak da njihovi glasači mnogo više vole srpski od evropskog sveta.
Demokrate su početak političke berze dočekale u svom maniru, bez stava i porukom “vidjećemo na partijskim organima”. Sastanak sa Miroslavom Lajčakom pokazuje nam da međunarodna zajednica pokušava opet da od njih napravi konstruktivnog partnera.
Možda drugi pokušaj urodi plodom – vidjećemo nakon sjednica partijskih organa.
Preporučeno
