Video
Crna Gora se nalazi u jednoj vrsti produžene političke krize, kaže Darmanović. Ta kriza je, kaže, nekad manjeg, a nekad većeg intenziteta, i postoje ozbiljne indicije da je došlo do povrede, ili Ustava, ili zakona koji se odnose na ustavnu materiju.
“Imamo političke sukobe između vlasti i opozicije koji stvaraju utisak stalne krize, međutim, sa druge strane, politički proces se kako tako odvija. Ono što čini naše političke krize komplikovanim je dosta duboka podijeljenost između dvije strane. Oni nikako ne mogu da riješe sami određene probleme, zato su pominjane ideje da se traži intervencija međunarodnih ekspertskih tijela, u konkretnom slučaju je pominjana Venecijanska komisija. Vrlo je moguće da će taj, ili neki drugi sličan prijedlog doprinijeti stišavanju situacije, jer ipak je ulog naša evropska agenda. Imamo paradoksalnu situaciju da Evropska unija štiti našu evropsku agendu, a naša politička klasa govori da je za pristup Evropskoj uniji, ali se tako često ne ponaša”, rekao je Darmanović.
Objašnjava da Evropska unija ne želi da arbitrira u unutrašnjim političkim procesima, već želi sprovođenje agende proširenja i neće primiti nikoga ko ne ispunjava standarde.
“Nakon svega šta se dešavalo, prije svega u geopolitici, nakon ukrajinskog rata, Evropska unija pokazala je izvjesne sklonosti ka geopolitičkoj agendi, odnosno, da neke stvari koje su moguće treba dovršiti. To je, recimo, ta politika proširenja, a Crna Gora je za to idealan kandidat. Evropska unija će nastojati da od naših političara dobije saglasnost da se taj proces nastavi”, istakao je Darmanović.
U Jugoslaviji, a kasnije u Srbiji, podsjeća Darmanović, dešavali su se veliki studentski i građanski protesti. U Crnoj Gori je tako nešto bilo rijetko.
,,Naši protesti su uglavnom vezani ili za političke stranke, ili za sponzorstvo političkih stranaka, ili nekih političkih aktera. Pravi građanski protesti, osim ako se ne radi o manjim grupama, su rijetka pojava u Crnoj Gori. Čak i u jugoslovenskom socijalizmu u Crnoj Gori je bilo relativno malo pripadnika takozvanog disidentskog pokreta. Možda zato što je naš socijalizam bio podnošljiviji od ovih na istoku, ali ne bih rekao da je ta kultura previše razvijena”, kaže Darmanović.
Govoreći o protestima koje organizuje neformalna grupa studenata “Kamo Śutra” Darmanović kaže da je riječ o javnoj demonstraciji dijela studentske populacije koja je spremna, kako ističe, da se radi nečega angažuje.
“Među njima su mnogi odlični studenti, koji možda smatraju da treba da utiču na svoje, i živote ljudi ovdje. To je jedna vrijedna stvar, kakav god da bude rezultat”, poručio je Darmanović.
Za rječnik Demokrata kaže da je abeceda staljinizma, jer se svako ko dugačije misli od njih proglašava za neprijatelja.
“To svi koji su živjeli u autoritarnim društvima znaju. Riječ je o staroj metodi, nema tu ništa novo. Tužno je što dolazi od ljudi koji su na političkoj sceni nastupili sa drugim najavama. Naravno da neće niko od njih snositi nikakvu odgovornost, to je jasno. Upotrijebili su takav bezobzirni rječnik prema studentima… rječnik koji ne sadrži nikakvu empatiju, koji apsolutno ne pokazuje ni najmanju trunku zainteresovanosti da se nekakva odgovornost pokaže. Ne očekujem nikakve nove momente kad su oni (Demokrate) u pitanju, a sam premijer nema snage da izvrši promjene u svom kabinetu, čak ni da zamjeni jedne ministre drugima iz iste partije. To je komplikovana koaliciona Vlada, u kojoj, gotovo po feudalnom principu, svako kontroliše svoje resore. Premijer nije kancelar, nego je tu više prvi među jednakima, neka vrsta koordinatora koji ima više dužnosti i odgovornosti, ali nema moć da svoj kabinet saatavlja onako kako bi želio, nego onako kako diktiraju partijski sporazumi”, istakao je Darmanović.
Dešavanja u Srbiji su najveći protestni pokret, smatra Darmanović, koji je ikad hodao balkanskim prostorima. Veći su, dodaje, po intenzitetu i brojnosti od protesta 1996. godine, kada su tri mjeseca trajali protesti zbog krađe lokalnih izbora.
Preporučeno
“Ako dođe do promjene vlasti to će biti jedna vrsta demokratizacije, koju sprovode građanske i demokratske snage bez nasilja. Podatak da je od 250 opština u Srbiji 243 u protestu, govori mnogo. Način na koji se djeluje je potpuno različit od svih dosadašnjih. Protesti protiv Miloševića su imali jasnu međunarodnu podršku…. imali su podršku i političke opozicije, koja se organizovala kao jedinstveni front, sada svega toga nema. Evropska unija ćuti, Trampovu administraciju vjerovatno ne interesuje šta se dešava u Beogradu, tako da imamo jedan autohtoni pokret koji je prosto paralisao čitavu zemlju, i ostavio bez odgovora režim Aleksandra Vučića. Tu se postavlja pitanje koja je izlazna strategija. Simbol režima mora da padne. To ne znači da mora da padne putem bilo kakvog nasilja, ili revolucije, možda mora da padne na nekim izborima, ali vjerovatno neće biti moguće da protesti traju mjesecima, a da Vučić potpuno neugrožen sjedi na Andrićevom vencu”, zaključio je Darmanović.
