On smatra i da su posljednji izbori u Crnoj Gori pokazali da je značajan broj političkih partija u međuvremenu shvatio da nije dobro da se crkva i religijska uvjerenja miješaju u svjetovni dio države.

” Izbori su pokazali da građani više značaja daju problemima, koji su vezani za njihova egzistencijalna pitanja i normalan život i da se sve više udaljavaju od mogućih uticaja klerikalnih elemenata iz crkava. Nešto što je jedanput upotrijebljeno u političke svrhe ne znači da ga je moguće u nekoj drugoj situaciji na isti način obnoviti i upotrijebiti”, navodi Čupić.

Ističe i da srpski lider Aleksandar Vučić, politikom nametanja stalne netrpeljivosti i isključivosti prema drugima i drugačijima u regionu, potpiruje „sukobe do obračuna“, ali i poručuje da mu to u Crnoj Gori neće uspjeti.

” Ona se na vrijeme strateški opredijelila prema razvijenom demokratskom svijetu, a posebno učlanjenju u Evropsku uniju. Na tom putu Crna Gora je postala članica NATO pakta što je preduslov za ulazak u Evropsku uniju, ali i njena velika bezbjednosna zaštita kao male države”, smatra Čupić.

Analizirajući postizbornu situaciju u Srbiji, profesor Čupić ocjenjuje kako je tamošnja vlast izbornim manipulacijama i mahinacijama pokazala da je protiv slobodnih i fer izbora, a samim tim i protiv svih demokratskih uslova. Smatra i da bi aktuelni protesti opozicije tamošnju vlast mogli dovesti u pitanje ukoliko bi bili omasovljeni i ukoliko bi proizveli nenasilnu građansku neposlušnost.

” To bi bilo ohrabrenje za zaposlene u državnim institucijama da podrže građane u njihovoj borbi za istinu i pravdu, odnosno da se uključe, na osnovu zakona, u odbranu onoga što je na uzurpatorski način, uz sve moguće manipulacije i manihacije na ovim izborima, oduzeto. U slučaju da građani ne izađu masovno, aktuelni protesti neće dati rezultati, ali će ostati jedna potisnuta energija za koju se ne zna kada će doći trenutak da bude aktivirana”, smatra Čupić.

Izjave američkih zvaničnika, nakon izbora u Srbiji, Čupić vidi kao dvostruke poruke kojima oni „Vučića opominju da treba da završi nešto što im je obećao, a što građani Srbije ne znaju“, a da u isto vrijeme ne ugrozi razvoj demokratije u zemlji.

” Upravo ovakav način obraćanja ambasadora SAD u Beogradu pokazuje da se Aleksandar Vučić opominje da završi ono što je obećao, a istovremeno da ne dovodi u pitanje razvoj i jačanje demokratije u Srbiji. U ovoj poruci interesi moćnika su bitniji od toga kakvo je stanje sa demokratijom u Srbiji, a posebno sa jednim od najbitnijih uslova, a to je vladavina prava”, kazao je Čupić.

POBJEDA: Kako će se još jedna pobjeda liste Aleksandra Vučića na minulim izborima odraziti na drušveno-političku zbilju u Srbiji, ali i na odnose u regionu, na Crnu Goru?

ČUPIĆ: Biće to nastavak uzurpatorske politike od strane Aleksandra Vučića i njegovih odanih poslušnika. U prethodnih jedanaest godina njegove vladavine u Srbiji urušene su sve vlasti i što je, po posljedicama, najteže i najopasnije, državne institucije. Kao predsjednik republike on je izašao iz ustavnih ovlašćenja i sebi potpuno podredio izvršnu i zakonodavnu vlast. Velikim djelom kontroliše i pravosudnu vlast i njene institucije – policiju, tužilaštvo i sud. Vučić je sve grane vlasti podredio ličnoj vladavini. On je primjer autokrate, koji je, izigravanjem demokratskih uslova i procedura od početnog demokratskog populizma, kojim je došao na vlast, nametnuo autoritarni populizam kao politički poredak u Srbiji. Njegova samovolja, nakon ovih izbora, nastaviće da mnogo toga preostalog urednog, normalnog i zdravog u političkom životu Srbije uruši i uništi. Takva politika ne preza da unese nemir i nestabilnost gdje god ima interes i šansu pa i u neposrednom okruženju, odnosno regionu. To se posebno odnosi na Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Sve to on obavlja u ime zaštite i pomaganja srpskog etniciteta u tim državama i nacionalnog interesa Srbije. To su inače stare nerealne pretenzije srpskih nacionalista od 19. vijeka pa do danas koje Vučićeva vlast koristi za svoj opstanak. Naravno, taj opstanak podrazumijeva velika lična prisvajanja, odnosno bogaćenja njega i njegovih najbližih pomagača na račun građana Srbije.

Da bi zamaglio svoje prave autokratske motive traže se u regionu krivci za sve probleme koji pogađaju Srbiju da bi se građanima prikazalo da, kad ne bi bilo tih krivaca, Srbiji bi sve išlo bolje. Iza tih optužbi krije se pljačkaški pohod na društvenu i državnu imovinu. Posljedica takve politike je raspirivanje nacionalizma koji, kako nam je pokazala neposredna nesretna prošlost na ovim prostorima, destabilizuje društveni i politički život kako u Srbiji tako i u regionu gdje je to moguće. To je politika nametanja stalne netrpeljivosti, isključivosti prema drugima i drugojačijima, a i širenja loših osjećanja kao što su mržnje i pakosti. Na ovaj način se u regionu potpiruju sukobi do obračuna. To neće uspjeti u Crnoj Gori. Ona se na vrijeme strateški opredijelila prema razvijenom demokratskom svijetu, a posebno učlanjenju u Evropsku uniju. Na tom putu Crna Gora je postala članica NATO pakta što je preduslov za ulazak u Evropsku uniju, ali i njena velika bezbjednosna zaštita kao male države.

POBJEDA: Opozicija spori rezultate izbora u Beogradu i traži ponavljanje zbog niza uočenih nepravilnosti i organizovane migracije, pa čak i „uvoza“ birača iz susjednih država. Što ove nepravilnosti govore o karakteru vlasti?

ČUPIĆ: Kao prvo, na osnovu nepravilnosti koje su materijalno pokazane, ova vlast ne drži do vladavine zakona, odnosno vladavine prava. To je teška povreda Ustava i nešto što je neprihvatljivo za jednu državu u Evropi u prvim decenijama 21. vijeka. Drugo, vlast pokazuje da zakoni važe za druge, ali ne i za njene pripadnike i članove partija koje je podržavaju. Treće, pokazuje se i njen odnos prema institucijama, ali i jednom velikom demokratskom uslovu kao što je biračko pravo i na osnovu njega održavanje slobodnih i fer izbora. Izbornim manipulacijama i mahinacijama ova vlast je pokazala da je protiv slobodnih i fer izbora, a samim tim i protiv svih demokratskih uslova.

POBJEDA: Vjerujete li da će aktuelni protesti opozicije dati rezultate?

ČUPIĆ: Ako bi protesti bili omasovljeni i ako bi se, posebno u Beogradu, svi oni koji su izašli na izbore, a nijesu glasali za vladajuću koaliciju, nenasilnom građanskom neposlušnošću pobunili, onda bi protesti doveli u pitanje ovu vlast. To bi bilo ohrabrenje za zaposlene u državnim institucijama da podrže građane u njihovoj borbi za istinu i pravdu, odnosno da se uključe, na osnovu zakona, u odbranu onoga što je na uzurpatorski način, uz sve moguće manipulacije i mahinacije u ovim izborima, oduzeto. U slučaju da građani ne izađu masovno aktuelni protesti neće dati rezultate, ali će ostati jedna potisnuta energija za koju se ne zna kada će doći trenutak da bude aktivirana. Sada je na opoziciji, posebno onoj koja je osvojila najveći broj glasova, da se opredijeli da li će ili neće prihvatiti legalitet i dati legitimitet ovim izborima ulaskom u Skupštinu Republike Srbije, Skupštinu grada Beograda i izborima raspisanim u lokalnim zajednicama, odnosno opštinama Srbije.

POBJEDA: Nepravilnosti primjećuju i međunarodni zvaničnici, naročito američki, koji poručuju kako se raduju nastavku saradnje i jačanju demokratije u Srbiji. Kako komentarišete te poruke i čime je Vučić zavrijedio protektorat Zapada?

ČUPIĆ: Ova poruka od predstavnika jedne od najmoćnijih, ali i unutar svoje države najdemokratskijih zemalja svijeta je diplomatska, a sa aspekta tumačenja dvostruka. Daje se Vučiću i njegovom režimu na znanje da su primijetili nepravilnosti, ali istovremeno da će s njim nastaviti saradnju. Posebno se naglašava da saradnja treba da jača demokratiju u Srbiji. Drugim riječima, predstavnici najmoćnije i najrazvijenije zemlje svijeta ovom dvostrukom porukom opominju Vučića da treba nešto da završi što im je obećao, a što građani Srbije ne znaju. Činjenica je da je Srpska napredna stranka i došla na vlast velikom podrškom kako SAD tako i država Evropske unije. Naime, neki iz Evropske unije čestitali su 2012. godine Tomislavu Nikoliću pobjedu na predsjedničkim izborima tri sata prije nego što su zatvorena biračka mjesta u Srbiji. To ne može da bude tehnička greška, odnosno da se hronološko vrijeme u Beogradu poistovjećuje sa vremenom u Moskvi. Upravo ovakav način obraćanja ambasadora SAD u Beogradu pokazuje da se Aleksandar Vučić opominje da završi ono što je obećao, a istovremeno da ne dovodi u pitanje razvoj i jačanje demokratije u Srbiji. U ovoj poruci interesi moćnika su bitniji od toga kakvo je stanje sa demokratijom u Srbiji, a posebno sa jednim od najbitnijih uslova, a to je vladavina prava.

POBJEDA: Srpska pravoslavna crkva odigrala je ključnu ulogu u smjeni trodecenijskog režima u Crnoj Gori. Kako Vam danas djeluje crnogorsko društvo i je li ono klerikalizovano?

ČUPIĆ: Prethodna vlast u Crnoj Gori jednog momenta dala je veliki značaj potpisivanju Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve i crnogorske države. Pretpostavljam da nije stavljan na dnevni red i da nije dat veliki značaj tom ugovoru, vjerovatno bi bile male šanse tadašnjem mitropolitu da klerikalizuje svoj položaj, odnosno da se umiješa u politički život Crne Gore. Njegovo miješanje klerikalizovalo je veliki dio sveštenstva, a onda je to prenijeto i na sve vjernike Srpske pravoslavne crkve. To je nametnuto i iz političkih krugova Srbije, ali i od strane prosrpskih stranaka u Crnoj Gori. Nije problem što se mijenja vlast u Crnoj Gori nego je pitanje na koji način ona treba da se mijenja. Svako miješanje crkve u politički život nije dobro, ni za crkvu ni za državu. To miješanje, koje je tada demonstrirano, ali i svi oni politički subjekti koji su to prihvatili, čak i oni koji ne pripadaju, kao vjernici, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, unijeli su u politički život nešto što nije dobro i što narušava sigurnost i stabilnost društvenog i političkog života u višenacionalnoj, višereligijskoj i višekonfesionalnoj državi. Posljedice tog uplitanja i do današnjeg dana traju. Takođe, posljednji izbori u Crnoj Gori pokazuju da je jedan veliki broj političkih partija izvukao pouku da nije dobro da se crkve, odnosno religijska uvjerenja, miješaju u svjetovni dio države. Jedan dio sadašnjih političkih partija, prosrpski orijentisanih, bio bi spreman da se posluži klerikalizacijom. Međutim, ovi izbori su pokazali da građani više daju značaja problemima koji su vezani za njihova egzistencijalna pitanja i normalan život i sve više se udaljavaju od mogućih uticaja klerikalnih elemenata iz crkava. Nešto što je jedanput upotrijebljeno u političke svrhe ne znači da ga je moguće u nekoj drugoj situaciji na isti način obnoviti i upotrijebiti. Religije imaju veliki značaj i uticaj na ljude i njihovu duhovnost, ali i na urednost života u zajednici. Međutim, one treba da se vezuju za privatni dio ljudskog života. Religijska muzikalnost kod onih koji je prihvataju pomaže njihovom unutrašnjem životu, ali i urednosti življenja u zajednici. Religijske zapovijesti upućuju ljude na čovječno ponašanje i djelovanje.

POBJEDA: Što, po Vama, podrazumijeva koncept „srpskog sveta“ i je li on realizovan?

ČUPIĆ: Koncept „srpskog sveta“ proizvod je retrogradnih i nemoćnih ideologija koje služe za propagandne svrhe. Taj koncept ima za cilj da unese nered u novoformiranim državama bivše Jugoslavije u kojima žive Srbi. On služi i za unutrašnju upotrebu u Srbiji, a djelom da podstiče uznemiravanje Srba koji žive u drugim državama regiona. To uznemirenje može samo da im nanosi velike štete i da ih dovede u situaciju velike životne nestabilnosti i nesigurnosti. Danas u svijetu 96 odsto država je višenacionalno i višereligijsko. Iz tih razloga treba uzeti primjere i pouke iz onih zemalja u kojima etničko porijeklo završava kao privatna stvar, a ne nešto što pripada javnoj sferi života. Oni koji se osjećaju kao pripadnici Srba u drugim državama regiona trebalo bi da vode računa da se njihova ljudska prava ne dovode u pitanje i da se potpuno orijentišu prema političkom životu u tim zemljama. Na taj način oni će održavati svoj građanski status, a sa dobrim građanskim statusom njihova druga opredjeljenja biće garantovana i to im niko neće dovoditi u pitanje. Dobar primjer su SAD u kojima žive ljudi različitog etničkog porijekla kao i različitih religijskih uvjerenja, odnosno konkretnih religija koje upražnjavaju. Kao građani oni su svi Amerikanci, a kao privatna lica oni imaju pravo da pripadaju onom etničkom porijeklu iz kojeg potiču i upražnjavaju onu religiju koju su naslijedili rođenjem, a koju kao odrasle osobe i dalje prihvataju i u svom životu praktikuju.

POBJEDA: Nakon tri i po godine lutanja Crna Gora je dobila novu vladu na čelu sa premijerom Milojkom Spajićem koja, za sada, ima stabilnu većinu u parlamentu. Verujete li da će tu većinu zadržati do kraja mandata ili nas nova kriza očekuje već iduće godine kada bi, prema Sporazumu o konstituisanju vlasti, u Vladu trebalo da uđu i stranke bivšeg Demokratskog fronta?

ČUPIĆ: Stabilnost u parlamentu zavisiće od koalicionih partnera, odnosno od njihovog prihvatanja programa Vlade, a on se u prvom redu odnosi na stabilizaciju ekonomskih i privrednih prilika, ali i obećanja koja su vezana za popravak materijalnog položaja građana Crne Gore. Ono što je izuzetno važno i bitno jeste da se ne dovode u pitanje strateška opredjeljenja Crne Gore, a to su održanje nezavisnosti i put ka članstvu u Evropsku uniju. Ako bi to neke od stranaka iz Sporazuma o konstituisanju vlasti dovele u pitanje pretpostavljam da bi došlo do njihovog razilaženja koje može da vodi ka formiranju nove koalicije u okviru parlamenta ili da se ide na nove izbore. Upravo to će pokazati ova godina.

POBJEDA: Evropa i dalje govori o proširenju na Zapadni Balkan, ali su nakon dvije, uzaludno potrošene, decenije od obećane evropske perspektive sve snažnije sumnje da ni Evropa nije uradila sve što je trebalo da se proširenje desi. Što Vi mislite o tome? Je li problem samo u našim nesređenim društvima ili u ovom zastoju integracionog procesa ima i njihove odgovornosti?

ČUPIĆ: Ulazak zemalja Zapadnog Balkana u Evropsku uniju isključivo zavisi od odnosa snaga u njoj. Činjenica je da male zemlje Zapadnog Balkana nijesu u stanju da bez velike pomoći razvijenih demokratskih zemalja urede svoje unutrašnje odnose, odnosno da razviju sve potrebne uslove za demokratski razvoj društva i demokratsku vladavinu. Iz tih razloga i činjenice da bi Evropska unija mogla da uključi ove zemlje ili bar neke od njih i uz veliku pomoć koja podrazumijeva utemeljenje vladavine prava i oporavak institucija što će uvesti red, sigurnost i stabilnost građanima zemalja koje bi primili. Nijesu to velike države koje bi sa svojim dosadašnjih neuređenim stanjima mogle da dovedu u pitanje razvijene demokratske države Evrope. Imali smo već primjere da je Evropska unija, pod hitno, učlanila, iz geopolitičkih razloga, zemlje koje su još bile duboko opterećene autoritarnom prošlošću. One su po prijemu u Evropsku uniju krenule u brz demokratski razvoj i danas mnogo toga uče od razvijenih demokratskih zemalja. Naravno, mi koji pripadamo malim državama Zapadnog Balkana ne možemo da sudimo o tome koji je interes i zbog čega Evropska unija ne prima ove države iako je otvorila pregovaračka poglavlja s njima. Vjerovatno oni imaju neke interese, a i određene sumnje zbog čega odugovlače da ove zemlje prihvate u svoju veliku evropsku zajednicu.

Teško je govoriti iz naše perspektive o njihovoj odgovornosti. Ono što se može njima podastrijetiti jeste da u ovim zemljama postoje demokratski potencijali, negdje veći a negdje manji. Prijem u članstvo dalo bi im šansu da unutar svojih država prihvate i utemelje sve ono što je bitno za demokratsku vladavinu. Lično bih preporučio državnicima Evropske unije da, pod hitno, prime Crnu Goru u svoje članstvo. Bio bi to pozitivan korak i ,,virus“ za sve države Zapadnog Balkana. Crna Gora je otvorila sva poglavlja za prijem, a mnoga i zatvorila dobrim rješenjima. Još je jedna važna činjenica – Crna Gora je mala država kada je u pitanju broj stanovnika. Ona je veličine srednjeg grada u nekim od država Evropske unije. Mali broj stanovnika uz veliku teritoriju nešto je što je dobro i za Evropsku uniju. Njena teritorija je prirodno raskošna jer posjeduje sve ono što je potrebno za razvoj i kvalitetan život. Ulaskom u Evropsku uniju brzo bi se ispunili i oni nedostajući standardi koji se očekuju od jedne članice. Taj pozitivni ,,virus“ brzo bi se širio i na ostale države Zapadnog Balkana da što prije urede svoj unutrašnji politički i društveni život. Ne bi Evropska unija trebalo da se prepadne od primanja države koja ima oko 620.000 stanovnika da će ona unijeti u nju nered. Prije će učlanjenje uticati na građane Crne Gore da brzo prihvate, uklope se i porade na tome da se ponašaju i djeluju prema standardima država Evropske unije. Staro je iskustvo da u podsticajnim okolnostima ljudi brzo napuštaju svoje loše navike i priklanjaju se onome što im donosi bolje i kvalitetne uslove života, a istovremeno im garantuje sigurnost i stabilnost.

POBJEDA: Umjesto nastavka pregovora sa zemljama kandidatima visoki zvaničnici Evropske komisije sada govore o tome kako bi Ukrajina i Moldavija vrata Evropske unije mogle da otvore prije nas. Kakvu poruku Brisel time šalje ovom regionu i tim zemljama?

ČUPIĆ: Evropska unija u svojim strateškim i geopolitičkim orijentacijama koristi priliku da se okrene prema Ukrajini i Moldaviji, zemljama koje se graniče sa Rusijom i za koje smatraju da su od strane Rusije teško ugrožene. Naravno, neprimjereno je iz naše perspektive suditi o interesima moćnika. Ono što je za nas važno jeste da postavljamo pitanja zašto Brisel, odnosno Evropska unija, ne šalje iste poruke i zemljama Zapadnog Balkana? Odugovlačenje prihvatanja ovih zemalja od strane Evropske unije dobro dođe svima onima koji su spremni da na uzurpatorski način održavaju vlast u zemljama Zapadnog Balkana. Svojom vladavinom, kojom se sve u državi podređuje njihovim ličnim i posebnim interesima, produžavaju održavanje na vlasti. Oni istovremeno pokazuju jedan neiskren odnos kada je u pitanju članstvo u EU. Iz tih činjenica i razloga Evropska unija trebalo bi da ima uvid da se upravo autokratama i njihovim autokratskim porecima produžava život na političkoj sceni država Zapadnog Balkana.

POBJEDA: Kako objašnjavate činjenicu da i u Evropi kontinuirano jača radikalna desnica? Na proljeće su izbori za novi saziv Evropskog parlamenta. Što od njih možemo da očekujemo u tom kontekstu ,,skretanja udesno“?

ČUPIĆ: U političkom životu postoje periodi kada se nagomilaju problemi koje zamorene političke partije nijesu u stanju da na najbolji način razriješe. Dugo trajanje na vlasti umrtvljuje politički život, a često pokazuje i nesposobnost da se unutar sebe obnovi energija koja bi mogla da izađe na kraj sa problemima sa kojima se pojedinci i društvo suočavaju. U takvim situacijama ekstremistički i radikalni politički subjekti imaju šansu da se sa svojom nerealnom demagogijom nametnu i da nudeći brza rješenja uspiju da se dokopaju vlasti. Jedan od problema, koji je u posljednje vrijeme pogodio Evropu, jeste rat na evropskom kontinentu između Rusije i Ukrajine. Ovaj sukob je Evropu pogodio, odnosno države u Evropskoj uniji, posebno u ekonomskom i privrednom poslovanju. Raskid sa Rusijom, posebno kada je u pitanju snabdijevanje energentima, otvara velike ekonomske probleme u tim zemljama. Takođe, pritisak SAD, kada je u pitanju raskid privrednih tokova između zemalja Evropske unije i Rusije, jedan je od razloga jačanja radikalne desnice u evropskim državama. Ona je uvijek postojala, ali se kretala u granicama do 15 odsto. Kada se ta granica naruši onda se dolazi u opasnost da takve partije osvoje vlast. Ne bi bilo dobro po Evropu i Evropsku uniju da proljećni izbori za saziv Evropskog parlamenta dovodu do situacije da u njemu dominantno vlada desnica. To bi destabilizovalo i Evropsku uniju, ali i države u okviru Evropske unije. Evropa treba da izvuče pouke iz dva velika svjetska rata koja su, upravo, podstaknuta od strane ultradesničara. Uvijek kada politički ekstremisti dobijaju šansu u državama dolazilo je do destabilizacija što se potom odražavalo i na stabilnost i sigurnost mira ne samo u njima nego i u regionima, na kontinentima i u čitavom svijetu.

POBJEDA: Rat u Ukrajini ulazi u treću godinu, ni nakon dvije kontraofanzive nije uspjela da povrati okupirane teritorije, a sad se suočava i sa izostankom finansijske i oružane pomoći. Koliko još Ukrajina ima snage da se bori i kada će se i na koji način taj rat okončati?

ČUPIĆ: Rat u Ukrajini će trajati sve do onog momenta dok Ukrajinu pomažu SAD i NATO pakt. Kada izostane vojna i finansijska pomoć taj će se rat polako okončati. Naravno, jedino rješenje okončanja su pregovori između Rusije i SAD. Moćne nuklearne sile mogu da gube ratove na teritorijama koje su daleko od njihovih granica, ali će teško dozvoliti da izgube rat koji se vodi sa zemljama koje su im na granicama. Iz tih razloga pretpostavljam da će jednog momenta doći do pregovora između dvije najmoćnije nuklearne sile na svijetu. Kako će se odvijati ti pregovori i kakvi će biti njihovi rezultati to će pokazati vrijeme, ali i zadovoljavanje nekih od interesa i jedne i druge super nuklearne sile. Ono što je činjenica jeste da stanovništvo Ukrajine doživljava veliku tragediju na evropskom kontinentu. Teško im tu njihovu tragediju i žrtvu može iko nadomjestiti. Pretpostavljam da velike nuklearne supersile neće doći u poziciju da pokrenu nuklearni rat, jer bi on bio završetak života na planeti ne samo ljudi, odnosno čovječanstva, već kompletne žive prirode.

POBJEDA: Iduće godine su i predsjednički izbori u Rusiji. Što od njih očekujete?

ČUPIĆ: U ratnim okolnostima i prekidu svih odnosa između jednog velikog dijela razvijenih zemalja svijeta i Rusije ne mogu se očekivati neizvijesnosti kada su u pitanju predsjednički izbori u Rusiji. Vođenje rata i uvođenje sankcija Rusiji teško da mogu dovesti u pitanje sadašnji politički poredak i Putinov ponovni izbor za predsjednika. Naravno o tome treba da vode računa stratezi moćnih zemalja svijeta, da se put čovječanstva prema miru, sigurnosti i stabilnosti ne stiče vođenjem ratova niti podsticanjem ratova već samo dugim dogovorima pa makar oni trajali i u nekom podužem vremenskom periodu. Još su stari Grci smatrali da politički život, kao praktičan, treba uvijek da se vodi uz pomoć dijaloga, a ne sa bilo kojim oblikom nasilja. Strpljenje, vrijeme i dijalog su ono što održava cjelokupni život na planeti. Kada se to ne praktikuje onda nastaju tragične posljedice po život ljudi koje su tokom istorije dovodile do nestanka država, društava, imperija i civilizacija.

Međunarodno pravo se odnosi na sve, osim na moćnike čovječanstva

POBJEDA: Ima li međunarodno pravo smisla nakon slika koje stižu iz Gaze? 

ČUPIĆ: Nažalost, od formiranja Ujedinjenih nacija, koje su nastale kao povezivanje zemalja pobjednika Drugog svjetskog rata, čovječanstvu nije nametnuta pravda i pravednost već samo pobjednički obrazac kojim je trebalo da se upozore i spriječe svi budući diktatori da izazovu svjetski rat. Sama povelja UN u sebi sadrži selektivnost. Naime, u strukturi UN postoji jedno tijelo – Savjet bezbjednosti u kojem pet zemalja pobjednica ima više prava od svih ostalih članica. Pravo veta omogućava ovim zemljama da zaustave oduke koje su i pravične i pravno zasnovane. Čak na najrazumnije i najargumentovanije prijedloge odluka neka od članica stalnog Savjeta bezbjednosti može da stavi veto. Upravo ovo pokazuje da međunarodno pravo ima ograničene domete. Ono se odnosi na sve ostale sem na moćnike čovječanstva i ono se najčešće primjenjuje prema nemoćnima i manje moćnima u okolnostima kada se stalne članice Savjeta bezbjednosti dogovore i prihvate da u određenim situacijama primijene međunarodno pravo. To pokazuje da je u sukobu, koji se odvija u Gazi, međunarodno pravo nemoćno. Dovoljna je činjenica da na jednu humanitarnu katastrofu ne može da se primijeni međunarodno pravo, jer jedna od moćnih članica stalnog Savjeta bezbjednosti stavlja veto. Iz tih razloga treba biti oprezan kada je u pitanju međunarodno pravo, odnosno znati do koje granice je ono primjenljivo i kakva je realnost u njegovoj primjeni.

POBJEDA: Turski lider predlaže da se izraelskom premijeru sudi kao Slobodanu Miloševiću. Kakve su šanse da u tim okolnostima selektivne pravde i dvostrukih aršina Benjamin Netanjahu doživi sudbinu Miloševića?

ČUPIĆ: On bi mogao da doživi sudbinu Miloševića samo ako nijedna od članica Savjeta bezbjednosti ne bi na prijedlog turskog lidera stavila veto. Kako sada stvari stoje to neće biti moguće.