Video
Ističe da neki akteri unutar EU stvaraju sasvim pogrešnu klimu o politici proširenja, koja je vezana za uvjerenje da je evropski interes da se Srbija što čvršće integriše u EU. Podsjeća da je Slovenija tu ideju slala Evropskom vijeću i Evropskoj komisiji, još prije više do deset godina, kad je Hrvatska završavala pristupni proces, želeći zaustaviti hrvatsko pristupanje Evropskoj uniji, kako bi ona „sačekala Srbiju“. Objašnjava da je ipak, unutar Unije, tada prevladala naklonosti onome što je bivši predsjednik Mesić opisao kao „regata, a ne konvoj“, dakle napredovanje svake države prema zaslugama, a ne „plovidba“ tempom najsporijega u konvoju.
“Činjenica je da neki akteri trenutno unutar EU stvaraju sasvim pogrešnu klimu o politici proširenja, koja je vezana za uvjerenje da je evropski interes da se Srbija što čvršće integriše u EU, uprkos tome što njezina politička elita vodi protivevropsku, protvatlantističku i prorusku politiku. Državni funkcioneri Srbije jasno šalju poruke o tome kako ne namjeravaju sprovoditi evropsku zajedničku vanjsku politiku, kako im ne pada na pamet uvoditi sankcije prema za Evropu štetočnom Putinovom autoritarnom režimu u Rusiji, a na to iz Evrope nisu dobili jedini normalan i očekivani odgovor – dobro gospodo, ako je tako, onda nema smisla voditi pristupne pregovore niti trošiti evropske fondove na reforme u vašoj zemlji i posredno finansiranje Vučićevog autoritarnog režima. Upravo suprotno, organizujući samit Inicijative Brdo Brioni, slovenački predsjednik Pahor priprema poruku Evropskoj uniji, za koju želi da postane krilaticom politike proširenja tokom skorašnjeg slovenačkog predsjedavanja Unijom, o tome kako bi cijeli Zapadni Balkan trebao istovremeno pristupiti Uniji. Slovenija je tu ideju potiho slala Evropskom savjetu i Evropskoj komisiji, još prije više do deset godina, kad je Hrvatska završavala pristupni proces, želeći zaustaviti hrvatsko pristupanje Evropskoj uniji, kako bi ona „sačekala Srbiju“. Ipak, unutar Unije tada je prevladala naklonosti onome što je bivši predsjednik Mesić opisao kao „regata, a ne konvoj“, dakle napredovanje svake države prema zaslugama, a ne „plovidba“ tempom najsporijega u konvoju”, upozorava Đenero.
On podsjeća da je za razliku od Pahora, koji nastoji pristupni proces na Balkanu prilagoditi interesima Srbije, bivši slovenački predsjednik Kučan nedavno ozbiljno upozorio na potpuno pogrešnu fascinaciju dijela evropske politike Srbijom – koja želi ulogu hegemona na Balkanu.
“Odnosi unutar EU nikad se nijesu zasnivali na načelu hegemonije, pa čak ni ta često spominjana „njemačko-francuska lokomotiva“ nije imala formalno značenje, nego je taj pojam opisivao samo neinstitucionalnu formalnu moć, a Unija je tako organizovana da je jaka osobnost iz malenog Luksemburga (Žan Klod Junker) mogao biti ključni kreator zajedničkih evropskih politika. Onima koji su skloni konceptu srpske hegemonije na Balkanu, sasvim je jasno i računaju na to da se pod srpskom hegemonijom formira svojevrstan prazni prostor, koji će se odreći ambicije ulaska u EU i prihvatiti nadvladu Vučićeve Srbije”, upozorava Đenero.
Čistke
Đenero smatra da su tužilački zakoni u Skupštini Crne Gore usvojeni a da nijesu ispoštovane preporuke Venecijanske komisije iz prostog razloga što parlamentarnu većinu u Crnoj Gori zanimaju samo čistke nepodobnih kadrova.
“Glavni razlog zbog kojeg je Evropska unija bila sklona smjeni vlasti u Crnoj Gori (osim površnosti i neznanja ključnih političkih planera u EU) doktrina je prema kojoj institucije države i autonomna administrativna vlast počinju funkcionisati prema načelima kompetencije, znanja i vladavine prava, tek nakon druge smjene vlasti, tek kad akteri u tim sistemima shvate da njihova pozicija ne zavisi od povezanosti s političkom vlašću, nego o stručnim kompetencijama i sprovođenja zakona. Načinom na koji je vladajuća većina u Crnoj Gori promijenila Zakon o tužilaštvu pokazuje da je vladajućoj eliti do tih načela osnaživanja javne uprave i nezavisnih vladinih agencija za sprovođenje zakona stalo kao i do lanjskog snijega. Nastoji se ozakoniti načelo zavisnosti državnih institucija i nezavisnih agencija – sprovesti čistku i prije isteka mandata razriješiti, smijeniti, otjerati… one koji iz političkih razloga nijesu po volji vladajućoj većini”, poručuje Đenero.
Regresija
On objašnjava da se u demokratski političkim sistemima vodi računa o tome da se mandati u javnoj upravi ne poklapaju s mandatom izvršne vlasti, a trenutna politička većina nema mogućnosti uklanjanja aktera u sistemu, koji se imenuju prema stručnim, a ne političkim kriterijumima.
“Iako je ocjena Venecijanske komisije bila vrlo benevolentna i blaga prema prijedlogu aktuelne političke većine i nije ga bez ostatka odbacila, jasno je naglasila primjedbe vezane za očuvanje autonomije izabranih tužitelja i poštovanje mandata na koji su zvaničnici izabrani. Venecijanska komisija je upozorila i na to da se radi o zakonu koji ima veliko značenje za vladavinu prava i pravnu sigurnost u državi i da takve zakone valja izglasavati nakon temeljne rasprave, nakon ugradnje primjedbi učesnika u konačni prijedlog i s kvalifikovanom većinom. Isto tako, Komisija je upozorila i na to da uvjerenje kako pobjedniku pripada sve, nije u skladu s demokratskim tradicijama, i da u sistemu izbora, u ovom slučaju tužitelja, moraju biti zastupljene obje strane u parlamentu i da se takav zakon mora donositi kvalifikovanom većinom. Sva ta načela parlamentarna većina ne poštuje, čime jasno šalje poruku da joj nije stalo niti do vladavine prava, niti do pravne sigurnosti, niti od jačanja institucija, nego do toga da se sve institucije u državi podrede tankoj parlamentarnoj većini i da se iz sistema potisnu svi koji ne uživaju povjerenje aktuelne većine. Dakle, umjesto izgradnje autonomnih institucija, u što su vjerovali evropski predstavnici koji su bili skloni smjeni vlasti, na djelu je sistem uspostavljanja partijske discipline u postojećim institucijama. Umjesto konsolidacije demokratskog poretka, kojoj su se neki naivno nadali, na djelu je ozbiljna regresija s opasnim dugoročnim posljedicama”, upozorava naš sagovornik.
EU nije svjesna posljedica Vučićeve politike
Na pitanje zašto EU toleriše Vučićevu vrlo problematičnu politiku na Balkanu, Đenero kaže da Brisel nema jasnu politiku prema proširenju na Zapadni Balkan, što je bilo očito na nedavnom sastanku Savjeta za vanjske poslove, koji se bavio ovom temom, a završio je bez jasne deklaracije.
Preporučeno
“Unija zna da ne želi širenje uticaja Rusije, Kine, ali i Turske na ovom prostoru, vidi da posebno na Srbiju Rusija sve više štetno utiče, ali pred tim zatvara oči. Evropska unija se prema Aleksandru Vučiću odnosi pomalo slično kao čembrlenovska Zapadna Evropa prema Hitleru tridesetih godina – slabom, ali agresivno političkom akteru toleriše ispade i popušta mu, u nadi da će tako održati svoj uticaj i kontrolu na ovom prostoru. Zapada u ozbiljnu zamku, nastojeći posredovati između Srbije i Kosova, a pritom ima veliki problem, da čak ni država iz koje dolazi visoki povjerenik za vanjske poslove nije priznala Kosovo, pa taj akter nesuvislo govori protiv promjene granica, ali i „protiv secesije“, nema jasne strategije deblokada otvaranja pristupnih pregovora sa Zapadnom Makedonijom, a niti konsenzusa o politici prema Albaniji. Na taj se način otvara niša autoritarnim vladarima koji zagovaraju hegemoniju na Balkanu, promjene granica, i jasno pokazuju da im nije stalo do evropskih vrijednosti. Pritom, tragično, Evropska unija sama zaboravlja na te vrijednosti i dopušta da se uvuče u spletke koje su dugoročno vrlo opasne za Balkan, a koje ograničavaju šanse onim balkanskim državama koje su bile posvećene evropskoj integraciji i euroatlantizmu”, poručuje hrvatski analitičar.
