Video
Kako kaže Đenero, Jakov Milatović, za kog znamo da je osoba od povjerenja režima u Beogradu, svom „konfliktnom partneru” Milojku Spajiću nije dao mandat za sastavljanje vlade na riječ dvojice lidera raspalog Demokratskog fronta, Andrije Mandića i Milana Kneževića, nego na riječ manjinskih zastupnika, a Spajić sistemski nastoji dezavuisati te koji su mu omogućili dobivanje mandata, kako bi našao „opravdanje” za saradnju s onima koji su mu stvarno miliji srcu.
“Niko nije mogao očekivati da će pritisci iz Beograda, koji dolaze s jedne strane od tamošnjeg vrha vlasti, autoritarnog predsjednika Aleksandra Vučića i njegovog odabranika za šefa vladajuće stranke i ministra obrane, a s druge strane posredstvom medija u Crnoj Gori koji su u vlasništvu kapitala iz Srbije, rezultirati reakcijom Milatovića ili Spajića”, objašnjava Đenero.
Kako kaže, Milatović se ne usuđuje da reaguje na te prijetnje Beograda, kao što se nije usudio reagovati kad ga je Gospodar Vučić ponizio, prilikom njegova poklonstvenog posjeta Beogradu, prebacivši mu to što Crna Gora slijedi politike demokratskih zemalja i zna da je Međunarodni sud u Haagu (ICJ) presudio (i to na zahtjev Srbije) da je Kosovo imalo legitimno pravo proglasiti nezavisnost, jer su građani Kosova bili izloženi progonu od vlasti Srbije, a načelo zaštite temeljnih prava u međunarodnom je pravu starije od načela zaštite državnog suvereniteta.
“Do juče Milatović je bio ljubimac Beograda, uživao je njihovu podršku i naklonost, pomagali su mu u izgradnji karijere, a Vučićev bankar i formalno ministar finansija Siniša Mali oblikovao je njemu i Spajiću populističke mjere koje su mu donijele izbornu pobjedu”, objašnjava Đenero.
Danas je, prema riječima Đenera, Milatovićeva pozicija drugačija, sad se od njega očekuje da vrati političku investiciju, te će doživjeti isto što su prije njega doživjeli odbačeni Zdravko Krivokapić i Dritan Abazović, koji su provodili neke od pred njih postavljenih zahtjeva, „al’ je Vučić hteo mnogo više”.
“Krivokapić i Abazović su bivši, Abazoviću je čak propao i posao povezan s vrhom režima, vođen preko njegova brata, jer Kod Vučića prema onima koji nisu ostvarili očekivanja nema milosti, kaže on.
“Za sad su u milosti samo Mandić i Knežević, ali i prema njima će, uđu li u vladu, zahtjevi silno narasti”, objašnjava Đenero i dodaje da je sada dovoljno da kontaminiraju demokratsku političku arenu u Crnoj Gori.
Đenero objašnjava da ako uđu u vladu očekivaće se da sistemski djeluju na povlačenju priznanja Kosova, poništavanju usklađenosti crnogorske vanjske i beznjednosne politike s evropskom na potpunom blokiranju evropske integracije i dezavuiranju članstva Crne Gore u NATO i na koncu, na razgradnji crnogorskog suvereniteta i njegovom utapanju u Vučićev „Srpski svet”.
“Vučić zna da mu ove zahtjeve niti Spajić, niti Milatović neće moći ispuniti, i zato mu trebaju u vladi „junaci” poput Kneževića i Mandića”, jasan je Đenero.
Kako kaže Đenero, Milatović se nije usudio reći niti riječi prema njegovom do jučer ljubaznom, a sada sve osornijem i zahtjevnijem beogradskom sponzoru, ali se usuđuje pognute glave prema Vučiću, kritizirati euroatlantske partnere, koji se ne miješaju u parlamentarne odnose, nego samo definiraju temeljna načela: želi li Crna Gora održati status kakvog takvog lidera u procesu pristupanja Europskoj uniji, želi li biti koliko toliko prihvatljiva članica NATO, u njenoj javnoj vlasti ne mogu učestvovati ljudi koji se zalažu za euroazijske integracije, protive članstvu u NATO savezu, i otvoreno zagovaraju interese dvaju nedemokratskih režima, autoritarnoga u Beogradu i totalitarnoga u Moskvi, a na štetu demokratske Crne Gore.
Preporučeno
” Uostalom, radi se o dvojcu koji je zbog ruskih i velikosrpskih interesa već sudjelovao u propalom državnom udaru 2016. godine, kad je Rusija pošto poto željela osujetiti crnogorsko članstvo u NATO savezu”,zaključuje Đenero.
