Đukanović je, prema informacijama našeg lista, to sugerisao Abazoviću kako bi država bolje obezbijedila svoj interes i kako bi se eliminisala mogućnost naknadnih prigovora.

Ugovor koji bi Vlada trebalo da potpiše sa Crkvom Srbije usvojen je na sjednici 8. jula, iako za to premijer nije obezbijedio kvalifikovanu većinu koju su konstituenti nove vlasti dogovorili koalicionim sporazumom. Nakon oštre kritike dijela javnosti i stavova DPS-a i SDP-a da će uskratiti podršku Vladi, Đukanović i Abazović sastali su se 19. jula i dogovorili formiranje stručne komisije koja će ispitati ustavnost odredbi ugovora i to, kako je planirano, najkasnije do 31. jula.

Pozive da budu dio komisije, Abazović je uputio advokatu koji je bio dio pravnog tima Crkve Srbije Veliboru Markoviću, državnom sekretaru u Ministarstvu pravde Bojanu Božoviću i magistru prava i asistentu na Univerzitetu Donja Gorica Andreju Bracanoviću. Na Đukanovićev prijedlog, sa druge strane, pozvane su dekanica Pravnog fakulteta Aneta Spaić, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević i članica Upravnog odbora Udruženja pravnika Ana Stanković-Mugoša.

Prvi, konstitutivni sastanak trebalo je da se održi 22. jula, ali je odgođen na neodređeno vrijeme, nakon što su Gorjanc-Prelević i Spaić odlučile su da istupe, jer im je bilo neprihvatljivo da sarađuju sa advokatom Markovićem koji je javnosti poznat po promociji homofobije i seksizma.

Pobjeda je pitala premijera Abazovića hoće li povući prijedlog o imenovanju Markovića za člana komisije, ali odgovor od njega juče nijesmo dobili. Štaviše, premijer nikako nije komentarisao pitanje ugovora otkako su Gorjanc-Prelević i Spaić rad u komisiji uslovile povlačenjem prijedloga o imenovanju Markovića za člana, iako se planirani rok 31. jul približava.

Gorjanc-Prelević: Odredbe  koje bi odstupile od važećeg pravnog okvira bile bi ništave

Akcija za ljudska prava uputila je juče predsjedniku države Milu Đukanoviću i premijeru Dritanu Abazoviću prijedloge za izmjenu ugovora koji bi Vlada trebalo da potpiše sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a koji je usvojen na sjednici 8. jula. 

Prijedloge su, kako su saopštili iz ove NVO, izradili uz učešće pravnih savjetnika Tatjane Gogić, advokata Veselina Radulovića i prof. dr Vesne Rakić-Vodinelić, a u cilju pripreme izvršne direktorice HRA Tee Gorjanc-Prelević koja je trebala da bude dio komisije koja će analizirati ustavnost odredbi ugovora.

ARGUMENTOVANI SAVJETI

– Naši prijedlozi predstavljaju argumentovani savjet pravnih stručnjaka kako da se usvojeni dokument uskladi sa pravnim poretkom Crne Gore i ni u kom smislu nemaju političku konotaciju – navela je Gorjanc-Prelević u dokumentu koji je uputila Đukanoviću i Abazoviću.

Istakla je da je Vlada dužna da zaključuje ugovore koji su u skladu sa pravnim poretkom i koji ne dovode u zabludu ni SPC, ni građane u čije ime se ugovor zaključuje.

– Odredbe ugovora koje bi odstupile od važećeg pravnog okvira bile bi ništave, i kao takve ne bi koristile ni državi ni SPC – poručila je Gorjanc-Prelević.

Ona je ukazala kako je u cilju zaštite ljudskih prava neophodno izmijeniti odredbe kojima se SPC garantuju javno-pravna ovlašćenja, obećava da se bezbjednosne mjere u objektima i drugim prostorima u vlasništvu SPC neće primjenjivati bez saglasnosti crkvenih vlasti, ograničava pravo na obraćanje sudu u postupku donošenja odluka disciplinske prirode, vjersko obrazovanje predviđa na drugačiji način od zakona.

– Pored toga, smatramo da nema razloga preskočiti ni ozbiljne pravno-tehničke propuste na koje smo ukazali u preambuli i u članovima ugovora, kao i da nema opravdanja za ponavljanje ili parafraziranje prava i obaveza koje su već uređene zakonima – ocijenila je Gorjanc-Prelević.

U izradi prijedloga HRA je imala u vidu i sporazume Crne Gore sa drugim vjerskim zajednicama, kao i sporazume SPC sa drugim državama u regionu.

U predloženim izmjenama HRA je ukazala da bi naziv „temeljni ugovor“ trebalo zamijeniti nazivom ,,Ugovor o pojedinim pitanjima od zajedničkog interesa između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve“, jer, kako su naveli, njega ne poznaje Zakon o slobodi vjeroispovjesti.

PRIMJEDBE 

– U slučaju ugovora Crne Gore sa SPC ne zaključuje se međunarodni ugovor, već sporazum koji nije predmet ratifikacije, nema rang zakona i mora biti usklađen sa važećim zakonima – istakli su.

HRA smatra i da bi dio preambule u kojem se kaže da se ugovor zaključuje u namjeri da se uredi pravni okvir međusobnih odnosa, trebalo da glasi: „U nastojanju da se urede pitanja od zajedničkog interesa“.

– Vlada i SPC nemaju ovlašćenja da ugovorom „uređuju pravni okvir međusobnih odnosa“, što je u preambuli navedeno kao namjera ugovornih strana. Shodno članu 10 Zakona o slobodi vjerospovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, Vlada i SPC mogu ugovorom urediti samo pojedina pitanja od zajedničkog interesa – naveli su.

Ponovili su i da državu ne obavezuje kanonsko pravo na koje se poziva u preambuli i istakli da se ona može pozivati samo na međunarodno pravo, Ustav i zakone.

Predlažu i da se izmijeni dio preambule u kojem se ističe da je Hrišćanska crkva na prostoru Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kоntinuiteta-misije krоz istоrijskо pravоslavnо i crkvenо ustrоjstvо оd оsnivanja Zetske, Budimljanske i Humske Еpiskоpije Žičke Аrhiepiskоpije (1219-1220g).

– Hrišćanska crkva nije ugovorna strana i nije jasna potreba da se taj termin koristi u ugovoru, posebno ne naveden velikim slovom – „Hrišćanska crkva“. Treba takođe uzeti u obzir da u Crnoj Gori postoje registrovane vjerske zajednice, koje u nazivu sadrže isti termin – naglasili su.

Ukazali su i da Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama Republika Srbije Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznaje kontinuitet od 1836. godine.

Smatraju da bi iz člana dva trebalo izostaviti kontinuitet i vršenje javno-pravnih ovlašćenja, jer, kako su naveli, ugovori sa drugim vjerskim zajednicama ne pominju „kontinuitet pravnog subjektiviteta“, a upozorili su i da vjerska zajednica ne može biti nosilac javnih ovlašćenja.

– Posebno je neprihvatljivo da država jemči crkvi vršenje javno-pravnih ovlašćenja „u skladu sa pravоslavnim kanоnskim pravоm i Ustavоm SPC“. Vlada i SPC nemaju ovlašćenja da međusobnim ugovorom garantuju crkvi vršenje javno-pravnih ovlašćenja u skladu sa kanоnskim pravоm i Ustavоm SPC – istakli su.

Sugerisali su da se obriše odredba kojom se propisuje da državni organi u prostorijama crkve ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethоdnоg оdоbrenja nadležnih crkvenih оrgana, оsim u slučajevima kada tо nalažu razlоzi hitnоsti zaštite živоta i zdravlja ljudi, jer se njome SPC daje poseban sastus eksteritorijalnosti.

Predlažu i da se izbriše dio u kojem se navodi da crkvene vlasti imaju pravo da donose odluke disciplinske prirode bez ikakvog uplitanja državne vlasti, jer se navedena formulacije može razumjeti na način da ograničava pravo na pristup nadležnom sudu protiv odluka donijetih u disciplinskom postupku u SPC.

Smatraju i da je suvišna odredba kojom se država obavezuje da izvrši uknjižbu svih neupisanih nepоkretnоsti u vlasništvо četiri eparhije SPC, jer je država već obavezna da izvrši uknjižbu nepokretnosti, na osnovu Zakona o državnom premjeru i katastru nepokretnosti i Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima.

Ukazali su i da bi trebalo brisati odredbe poput onih koje regulišu pravo vjerskih zajednica da posjeduje, štampa i izdaje knjige ili koje regulišu pravo roditeljima da djeci obezbijede vjersko obrazovanje, jer su one već sadržane u zakonima.