Đukanović se vratio na dan referenduma, na 21. maj 2006. godine kada je Crna Gora, glasovima preko 230 hiljada građana, obnovila nezavisnost. Svjestan je bio, kaže, da će rezultat biti tijesan ali je sva preokupacija tog dana bila da urade sve što je do njih.

„Imajući u vidu dugu pripremu referenduma i svijest o tome da će rezultat biti tijesan u, istorijski gledano temeljno podijeljenoj Crnoj Gori, sva moja preokupacija tog dana je bila da uradimo sve što je do nas, da podsjetimo one ljude sa kojma smo u kontaktu, za koje znamo da su podržavaoci ideje nezavisnosti, da ispune svoju građansku dužnost, da bismo na kraju mogli da se radujemo pozitivnom referendumskom rezultatu“, rekao je on.

Đukanović ne skriva da je u tim danima bilo i mnogo zebnje.

„Jako dobro sam i tada i danas poznavao crnogorsku političku i društvenu zbilju, svjestan svih problema, a jedan od najtežih je ta raspolućenost Crne Gore, posebno unutar većinske vjerske zajednice, unutar pravoslavne zajednice. Znao sam da su te podjele vrlo ostrašćene u odnosu na tu temu. U finalu znao sam da će taj rezultat biti tijesan“, kazao je bivši predsjednik Crne Gore.

Srbija je, dodaje, toliko puta veća od Crne Gore i crnogorsko insistiranje na ravnopravnosti, smatra Đukanović, jako nervira Srbiju, baš kao što Crnu Goru nervira uloga starijeg brata na kojoj Srbija insistira. Uz to, ističe, ekonomije su jako različite.

„Srbija je dominantno industrijska zemlja koja ima potrebu da zbog takve strukture štiti svoju ekonomiju visokim carinskim stopama. Crna Gora je zemlja usluga i turizma, koja insistira na punoj otvorenosti. I ideološke razlike su vrlo izražene. Crna Gora je svojom strukturom predodređena da bude građanska država. Srbija, u kojoj dominira srpski narod, preuzima obavezu da brine o Srbima u susjednim državama i u regionu. Preuzima obavezu nekog paternalizma. Taj paternalizam ne preskače Crnu Goru, tako da je to takođe izvor nesporazuma. Svi ti nesporazumi, sve te razlike su samo vodile ka daljem udaljavanju jedne od druge države. Možda su dva odlučna koraka na tom putu bila 1999.godine, prije svega ulazak u rat sa NATO. Mi smo tada otvoreno rekli da mi ne želimo taj rat, jer smatramo da ćemo u bliskoj budućnosti biti zemlja članica NATO-a i da želimo da gradimo partnerstvo sa vojnom alijansom. A drugi je bio uvođenje, prvo zapadnonjemačke marke, pa nakon toga i eura u platni promet Crne Gore, što je bila posljedica višekratnog iskustva sa hiperinflacijom kreiranom u Beogradu, koja se prelivala na Crnu Goru i donosila ogromne socijalne i ekonomske posljedice“, pojasnio je Đukanović.

To je, prema njegovim riječima, jedan slijed događaja koji je u finalu doveo do zaključka – „ne, ovo je nepopravljivo, ovdje ćemo samo dalje gubiti vrijeme“.

„Umjesto toga treba napraviti scenario mirnog i dogovornog razlaza, gdje će Srbija preuzeti odgovornost za svoju budućnost, Crna Gora za svoju, a ako budemo pametni nastavićemo da živimo u dobrosusjedskim odnosima i u bliskosti koja se podrazumijeva između bliskih naroda“, kazao je Đukanović.

„Napravljeni ozbiljni pomaci na demokratizaciji“

Osvrćući se na period od obnove nezavisnosti Đukanović ocjenjuje da su ozbiljni rezultati napravljeni i na planu ekonomskog razvoja, prije svega zbog ozbiljnih direktnih stranih investicija koje su, podsjeća, godinama u nezavisnoj Crnoj Gori bile na nivou 19 ili 20 odsto bruto društvenog proizvoda.

„Napravljeni su ozbiljni pomaci na demokratizaciji koja je rezultirala time da je Crna Gora stekla vizu za članstvo u NATO, otvorila sva pregovaračka poglavlja sa Evropom, zatvorila 14 ili 15 poglavlja, i danas je na liderskoj poziciji kada su u pitanju zemlje regiona, na putu ka Evropskoj uniji. Kada pogledamo ta ključna ostvarenja, ne možemo da budemo nezadovoljni“, ocijenio je Đukanović.

Međutim, smatra da je preostalo još mnogo toga jer se, kako kaže, svi u regionu suočavamo sa lošim nasljeđem.

„Mi smo nažalost tokom istorije više ratovali nego radili. I ostalo je jako puno posla. Mislim da je u Crnoj Gori sada najvažnije nastaviti taj dugoročni posao, a to je izgradnja institucija. Crnogorsko društvo ima tu tradiciju da je mnogo sklonije individualnom autoritetu, da ne kažem kultu ličnosti, nego poštovanju institucija. Vjerujem da smo na putu da dođemo do opipljivog rezultata“, naglasio je.

To što se često mogu čuti kritike na račun rada vlasti do 2020. godine, Đukanović vidi na način da je upravo dugo trajanje opozicionog staža današnju vlast dovelo na poziciju da se sva politika nakon promjene vlasti svela na kritiku prethodne vlasti.

„Danas kada bi čovjek slušao njih, rekao bi da nema nijednog ostvarenja u prethodnom periodu. Bilo je tu dobrih rezultata, bilo je i grešaka, koja je to vlast bez grešaka. I nema sumnje da su te greške i dugo trajanje važan faktor u korpusu razloga koji su doveli do promjene vlasti 30. avgusta 2020. godine. A koja je vlast bila bolja, danas je rano suditi“, rekao je Đukanović u intervjuu za BBC na srpskom.

Bivši predsjednik Crne Gore kaže da ne očajava zbog promjene vlasti koja se dogodila, već smatra da je Crna Gora i taj ispit prošla dobro.

„Svi su mislili da će tu da legne krv do koljena kada dođe do promjene vlasti. Umjesto toga uslijedila je čestitka i brza tranzicija. Ljudi koji su dobili minimalnu prednost u odnosu na nas, odmah su imali šansu da formiraju vladu, da krenu u posao. Ako me pitate kako se taj posao obavlja danas, po meni na nezadovoljavajući način. Nije mi čak ni opravdanje to što vidim jedan opšti pad kvaliteta politike. Nije to karakteristika ni Crne Gore ni Balkana, svuda je kvalitet politike u sunovratu, ali razvijene zemlje će se lako ponijeti sa sezonskim padom kvaliteta politike. Zemlje kao što su balkanske nemaju tu privilegiju. Trebalo bi što brže da uozbiljimo politiku i vratimo punu normalnost u tokove državne politike naših balkanskih država“, naglasio je Đukanović.

„U nedostatku dokaza za pretpostavke protiv mene, pokušavaju da kriminalizuju ljude iz mog okruženja“

Komentarišući navode kritičara i političkih protivnika da se, zbog hapšenja koja su se događala u mjesecima unazad, „steže obruč“ oko njega, Đukanović ističe da zna kako i šta je radio, te da sada vlast, u nedostatku dokaza za pretpostavke protiv njega, pokušava da kriminalizuju ljude iz njegovog okruženja.

„Znam da nakon promjene vlasti na Balkanu, a u Crnoj Gori možda još i više, je revanšizam neizbježan i da nova vlast, u svojoj želji da pokaže kako ništa prethodno nije valjalo, a kada vam nova vlast pokazuje kako ništa prethodno nije valjalo, onda se plašim da ima problem da vam pokaže svoje kvalitete pa mijenja teze. Onda u Crnoj Gori je najjednostavnije targetirati čovjeka koji je personifikacija vlasti svih 30 godina – taj sam. I nemam nikakav problem da to razumijem. Ali oni imaju veći problem da danas izađu iz svojih predrasuda. Jer njihove predrasude da se tu događala neka divlja privatizacija pljačkaška, da se događao veliki nepozitam, da je tu bilo nekog pokriviteljstva nad kriminalom, klanovima.. Danas smo već šest godina kasnije, nema od toga ništa. U nedostatku dokaza za ono što su bile njihove pretpostavke, rekao bih da alternativno sada pokušavaju da kriminalizuju ljude iz mog okruženja, po sistemu što više, pa ćemo na taj način dokazati da je sve bilo kriminalno, jer očigledno nemamo dokaze da je on bio nosilac kriminalnih aktivnosti“, jasan je Đukanović.

Uzda se, kaže, da će crnogorsko pravosuđe posao obaviti u duhu najbolje tradicije crnogorskog pravosuđa, na koju bi, smatra Đukanović, zaista svi trebali biti ponosni. Ali, dodaje Đukanović, nema nikakvu dilemu da je sve ovo posljedica stvaranja revanšističkog ambijenta.

„Stvaranja jednog revanšističkog ambijenta u kojem se lideri stranaka iz vladajuće koalicije utrkuju ko će više ljudi targetirati iz prethodne vlasti, pritom čineći veći broj propusta i nezakonitosti u vršenju posla, što će vjerovatno biti predmet preispitivanja u nekom ranijem periodu. Žao mi je da to ostaje glavna tema u Crnoj Gori, ali vjerujem da je sve to sastavni dio demokratskog zrijevanja ovog regiona. Vjerujem da smo napravili neki korak i da nismo daleko od toga kada će se nove vlasti pokazivati i dokazivati, prije svega kvalitetom svoje vizije i sposobnošću svojih ljudi da tu viziju urade bolje od prethodnika“, rekao je on.

„Ne bilo većih problema u Crnoj Gori od neregistrovana tri komada oružja nađenih kod Aca Đukanovića“

Govoreći o hapšenju njegovog brata Aca Đukanovića, bivši predsjednik Crne Gore ponavlja da se i tu radi o revanšizmu.

„Idealno bi za sve one koji su kreatori, promoteri te politike revanšizma, kada bi nekako mogli doći direktno do Mila Đukanovića. Ne ide. Ne zbog nečeg drugog nego zbog toga što znam šta sam i kako sam radio. I ne čuva me niko, nego sam ja svih tih 30 godina čuvao sebe, i zato potpuno spokojno živim. Ali tačno je da, za ljude koji su važni ljudi u novoj većini u Crnoj Gori, jedina ideja, da bi napravili bilo kakav efekat u svom revanšizmu jeste ako nikako ne možemo doći do Mila, aj da vidimo da dođemo do ljudi oko njega. Tako da tu nisu pošteđene ni moje partijske kolege, ni moji raniji saradnici u Vladi, parlamentu. A ni moja porodica, moj brat. Sve to doživljavamo kao očajnički pokušaj ljudi koji ne znaju šta bi radili pametno u politici, koji pokušavaju da se obračunavaju. Nemamo nikakvih nepoznanica oko toga ko to radi, ali malo smo od čvršćeg materijala nego što pretpostavljaju oni koji imaju takve ideje“, istakao je Đukanović.

Ocijenio je i da je hapšenje Aca Đukanovića „karikaturalni pokušaj“ da se njegov brat kompromituje.

„Moj brat je vrlo snažan čovjek i spreman za mnogo teža iskušenja od ovih karikaturalnih pokušaja da se zbog banalnog razloga, potpuno banalnog razloga, kompromituje. Kada krenete sa pričom o tome da sam ja i svi oko mene napravili velika zlodjela, i kada se na kraju sva ta zlodjela svedu na to da 3,4 komada oružja koja su iz poznatih izvoda, nijesu iz nekog sumnjivog izvora, ali sa jasno propuštenom obavezom da ih registrujete ili produžite oružne listove. Kada se sve svede na to, onda na to treba gledati sa ponosom. Ne bilo većih problema u Crnoj Gori od neregistrovana tri komada oružja nađenih kod Aca Đukanovića“, poručio je bivši predsjednik Crne Gore.

„Srećna je država koja zna gdje su joj granice i ne razmišlja o tome kako ih širiti“

Govoreći o odnosima Crne Gore i Srbije, Đukanović ocjenjuje da oni nijesu na zadovoljavajućem nivou, jer, kaže, mnogo je veći potencijal za razvoj dobre saradnje, nego što je to ostvareno.

„Odnosi između Srbije i Crne Gore imaju svoje i istorijske i aktuelne komplikacije. Čini mi se da danas u Srbiji mnogo ljudi, posebno onih koji su na vlasti, traumatično doživljavaju odlazak Crne Gore iz zajednice sa Srbijom koji se dogodio na dan referenduma 21. maja 2006. godine. Ne vidim razloga tome. Smatram da je srećna država koja zna gdje su joj granice i koja ne razmišlja o tome kako širiti granice. Drugo da je srećna država koja ima odgovorne ljude koji se tom državom bave kao svojom kućom, koji je unapređuju i obezbjeđuju uslove za kvalitetniji život građana. I da je srećna država koja zahvaljujući ozbiljnoj domaćoj politici gradi najbolje moguće odnose, prvo u susjedstvu pa onda sa širom međunarodnom zajednicom“, rekao je bivši lider DPS-a.

Srbija je, dodaje, velika država, posebno za balkanske prilike. Đukanović smatra da da bi bilo jako pametno i učinkovito za budućnost Srbije, kada bi se još više usredsredila na preuređivanje i modernizaciju vlastite kuće.

„Kada bi se manje bavila time da li je Crna Gora greškom otišla ili kada bi se manje bavila tim pitanjima koja se tiču uređivanjem odnosa u drugim državama u regionu. Nekako takvu formulu njegujemo u Crnoj Gori. Razlike su očigledne, Crna Gora nema tu pretenziju, Srbija plašim se još uvijek ima i propušta vrijeme da mnogo više iskoristi svoje potencijale u interesu dobrobiti svojih ljudi i budućnosti države“, ocijenio je Đukanović.

Rekao je i da je poslednji put razgovarao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem 2020. godine u Jerusalimu na skupu gdje su obojica prisustvovali.

„Tokom te ceremonijalne večere, imali smo dva sata priliku da pričamo o nekim vrlo vrućim temama iz tog perioda. U Beogradu mislim da sam bio negdje isto u tom periodu. Sve do 2020. godine, do promjene vlasti u Crnoj Gori, kada su prvo bitno reducirane moje institucionalne obaveze da budem u državi Srbiji, a sa druge strane učinilo mi se da su posljedice poljuljano međusobno povjerenje, ne samo između predsjednika Vučića i mene, nego sa mnogim ljudima iz vlasti u Beogradu, učinile da nema nekog drugog razloga zbog koga bih bio tamo. Nemam nikakvih negativnih emicija, jednostavno nismo imali susrete. Živim veoma lijepo ovdje, živim na mnogim adresama u svijetu, a vjerujem da će se sve postaviti na svoje mjesto i u odnosima između Srbije i Crne Gore“, kazao je Đukanović.

„Zadovoljan sam svojim učincima i danas sebi želim malo više mira“

Na pitanje da li se može očekivati njegov povratak politici, Đukanović odgovara da to nije realno i da sebi želi više mira.

„Bio sam više nego dovoljno u prvom političkom frontu. Uz to, zadovoljan sam svojim učincima i da danas sebi želim nešto drugo. Želim malo više mira, u odnosu na tu tekuću političku traku, želim promjenu društva. Danas ono vrijeme koje sam nekada trošio sa političkim kolegama, danas trošim sa unucima i uživam u tome. Ne bih to zamijenio za sve funkcije ovog svijeta. Ja sam tu, sa svojim iskustvom i sa svojom energijom, koja još uvijek nije sasvim potrošena. Nijesam sklon da u ovoj životnoj dobi stajem na neki drugi profesionalni put. Logično je da će politika i dalje biti tema koja će me zanimati, i logično je da one koje bude zanimao moj stav i one koje osjećam bliskim, uvijek obavijestim o tome šta ja mislim o ovoj ili onoj lokalnoj ili globalnoj temi. Definitivno je vrijeme za nove generacije i mislim da je dobra vijest da u Crnoj Gori postoje potpuno spremne generacije da na ozbiljan način preuzmu brigu o strateškim nacionalnim interesima Crne Gore“, kazao je bivši predsjednik Crne Gore.

„Ne bih nikome uskraćivao pravo da promjenom stava postane bolji“

Na pitanje novinara da li je paradoksalno to što bise moglo desiti da Crnu Goru u Evropsku uniju uvede vlada i skupštinska većina među kojima su ljudi koji su se protivili crnogorskoj nezavisnosti, Đukanović vidi kao pravilo demokratske evolucije.

„Svi smo nekada imali neka drugačija politička stanovišta. Iskreno sam ranih 90-ih vjerovao u to da treba sačuvati jugoslovensku federaciju. A onda sam protokom vremena i iskustvom u tom vremenu, shvatio da je ta šansa izgubljena i postao sam lider politike koja je Crnu Goru dovela do nezavisnosti. Tako da ne bih nikome uskraćivao pravo da promjenom stava postane bolji“, istakao je Đukanović.

Na pitanje kako vidi Crnu Goru za 20 godina, Đukanović kaže da je prva misao da država bude značajno ekonomski razvijenija. Dogodio se, dodaje, dosta ozbiljan razvojni zamah u Crnoj Gori odmah nakon nezavisnosti, ali smatra da već nekoliko godina imamo zastoj.

„Današnja Vlada je zaokupljena kako unaprijediti potrošnju i ta spirala potrošnje iz dana u dan raste, jer je njen target da zauzvrat dobije glasove onih koji su dobili na raspolaganje veće plate ili penzije. Kada bi to imalo utemeljenja u realnoj ekonomiji, to bi svako pozdravio. Ali ako naspram toga ne vidite nikakvo realno povećanje BDP, ako ne vidite nijednu investiciju, onda to brine koliko je to održivo“, ocjenjuje Đukanović.

Prema njegovim riječima, Crna Gora ima odličan potencijal za razvoj i u turizmu, energetici, proizvodnji hrane i u potrebi da dalje unapređuje svoju saobraćajnu i drugu infrastrukturu.

„Posla ima jako puno za puno vlada u narednom periodu. Na političkom planu više gotovo da ne možemo zalutati. Dobili smo okvir kroz NATO, imamo sada ozbiljan institucionalni okvir sa EU. Opredeljenje da se ide dalje, u potpuno usvajanje evropskog sistema vrijednosti sada neupitno. Vidim Crnu Goru koja će biti značajno ekonomski razvijenija, sa iskorišćenim resursima, a uslov za to je da prethodno dobije dobru i odgovornu vladu“, poručio je Đukanović.