Inicijativa da se 13. jul 2025. obilježi na ovaj način, potekla je od funkcionera Evropskog saveza i Socijaldemokrata Miloša Đuričkovića, koji poziva na buđenje građanske svijesti i donošenje Zakona o zabrani fašističkih organizacija, simbola i govora mržnje.

U razgovoru za Portal Analitika, Đuričković upozorava da Crna Gora danas stoji pred izborom: hoće li ostati vjerna antifašističkom nasljeđu Trinaestojulskog ustanka ili će, pod plaštom pomirenja, legalizovati četničku ideologiju.

Nemamo razloga da ovaj 13. jul obilježimo uz pjesmu i veselje

Pojašnjava da inicijativa za protestom 13. jula predstavlja prirodnu, ljudsku i civilizacijsku reakciju na pokušaje da se nasilnom propagandom i manipulacijama izvrši revizija istorije i izjednače antifašisti i fašisti.

„S obzirom na poruke koje sa najviših državnih adresa veličaju četničku ideologiju, moja poruka građanima bila je jasna: poslije 84 godine od Trinaestojulskog ustanka, ove godine nemamo razloga da taj datum obilježavamo uz pjesmu i veselje – jer tekovine toga ustanka više ne žive u zvaničnoj politici Crne Gore“, ukazuje Đuričković.

Zbog toga je, kaže, od presudne važnosti usvajanje Zakona o zabrani fašističkih organizacija, simbola i govora mržnje. 

„Time bi organizovana i sinhronizovana propaganda četničkog pokreta i njegovih zločinaca postala zakonski kažnjiva. Usvajanjem tog zakona ne samo da bismo spriječili reviziju istorije, već bismo i jasno stavili do znanja da fašistička, odnosno četnička ideologija, nema mjesto u savremenoj Crnoj Gori“, kaže Đuričković.

Sagovornik Analitike smatra da većini građana smeta retorika predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića i da ne prihvataju izjednačavanje partizana i četnika. 

„Razlika među građanima ogleda se u reakciji – dok su jedni spremni da se odlučno suprotstave toj pojavi, drugi je i dalje posmatraju kao prolaznu. Posljednje četiri godine pokazale su da propagandisti neće stati dok četnici ne uđu u udžbenike kao antifašisti i dok se ne podignu spomenici njihovim vođama. Mislim da je sada i onoj drugoj grupi jasno kuda to vodi, te da se svi, na svoj način, bude. Ja znam kako ću dočekati i provesti 13. jul ove godine“, poručuje on.

Zakon protiv fašizma – trenutak istine za svakog crnogorskog poslanika

Mišljenja je da pitanje usvajanja Zakona neće razotkriti demoktratske kapacitete parlamentarnih partija, već kako se pojedinci i partije u Skupštini odnose prema osnovnoj, bazičnoj civilizacijskoj vrijednosti.

“Odnos prema predlogu ovog zakona je gotovo referendumsko pitanje: Da li ste spremni stati nogom za vrat fasižmu i suzbiti reviziju istorije i relativizaciju četničkog fašističkog pokreta? DA ili NE? Ko god bude glasao protiv usvajanja ovog predloga Zakona, neće imati pravo da se poziva na tekovine antifašizma, da priča o građanskom i demokratskom društvu i društvu koje stremi evropskim vrijednostima”, izričit je Đuričković.

Poručuje i da im neće dozvoliti da zarad propagande i političkih poena polažu vijence na spomenike onih ljudi koji su dali svoje živote za slobodu ove zemlje.

“Mada, dostina ni sad ne zaslužuje da ima pravo da položi vijenac na spomenik Partizanu borcu na Gorici. Ko god bude glasao protiv usvajanja zakona biće direktno odgovoran za uspon četničke ideologije i sve posljedice koje ona nosi”, naglašava Đuričković. 

Dodaje da je odnos prema ovom pitanju trenutak istine za svakog poslanika ponaosob, ma kojoj partiji pripadao, I, kako ističe, daće jasan odgovor ne samo građanima nego i njima samima ko su i šta su. 

Propaganda koja mijenja istoriju pred našim očima

Na pitanje kako komentariše otvoreno veličanje četničkog pokreta od strane pojedinih funkcionera vlasti i dijela crkvenih struktura, Đuričković podsjeća da su pojedini funkcioneri i djelovi crkvenih struktura oduvijek propagirali i veličali četnički pokret. 

“Ipak, u ranijem periodu to su ipak bili sporadični slučajevi u nekim većim vremenski intervalima. Danas svjedočimo koordiniranoj i intenzivnoj kampanji da se crnogorsko društvo dezorijentiše i da se sprovede revizija istorije. Njihov cilj je da napišu novu istoriju koja bi odgovarala njihovom ideološkom opredjeljenju i političkom programu. Naravno, pozivaće se na pravdu, pravičnost, pomirenje, pijetet, humanost…samo da dobiju od javnosti zeleno svijetlo da sprovedu žarko željenu reviziju istorije. U suštini sve što žele je da zamijene uloge partizana-antifašista i četnika-fašista”, pojašnjava on. 

Revizija istorije neće stati zbog oštrih tekstova, potreban ozbiljniji pristup

Na pitanje kako je crnogorsko društvo došlo u tu situaciju, Đuričković ističe da je odgovor vrlo jednostavan. 

“To nije zato što su građani uvidjeli ispravnost stavova i ideologije tj. veličanje četničkog pokreta od strane pojedinih funkcionera vlasti i dijela crkvenih struktura. Razlog je što je jedan dio političkih partija, nažalost i građana, odlučio da ima ignorantski stav prema tim pitanjima. E, kad imate ignorantski stav prema takvim vrijednosnim pitanjima onda možete očekivati da živite u sistemu najgorih vrijednosti. Zato uvijek potenciramo da je najveća odgovornost na onim političkim partijama koje, zarad materijalnog interesa, odlučuju da daju legitimitet i vjetar u leđa usponu najmračnije ideologije koja je ikad postojala u Crnoj Gori”, upozorava Đuričković. 

Ipak, kako dodaje, očekivao je i još uvijek očekuje snažniju i principijelniju reakciju akademske zajednice. 

“Ono što mora biti svima jasno je da njihova agenda revizije istorije neće stati zbog par oštrih tekstova, koji jesu dobrodošli, ali nijesu dovoljni. U tom kontekstu smatram da je predlog opozicije da se usvoji Zakon o zabrani fašističkih organizacija, simbola i govora mržnje potez u dobrom pravcu”, navodi on.

Takođe, smatra i da je inicijativa grupe građana za organizaciju protesta potez u dobrom pravcu. 

“Da bismo zaustavili i suzbili ovu pošast koju predvodi predsjednik Skupštine Crne Gore neophodna je angažovanost cijele zajednice. Potrebna je veća saradnja i koordinacija među svim akterima kako političkim i građanskim tako i akademskim”, naglašava Đuričković. 

Serija “Božićni ustanak” putokaz kako mladima približiti prave vrijednosti

Prema Đuričkovićevim riječima, danas tekovine antifašizma i nasljeđe 13. jula nijesu prisutni u javnim politikama, a nedovoljno su prisutni i u samom crnogorskom društvu. U proteklom periodu, navodi, propuštena je šansa da se na moderan način, na jezik razumljiv novim generacijama, prenese istorijski značaj Narodnooslobodilačke borbe i nasljeđe 13. jula. 

“Upravo zato smo ispustili priliku da te tekovine značajnije budu temelj vrijednosnog oblikovanja omladine. Zbog te traljavosti i neoriginalnosti, omladina, ali i građani, danas su podložni manipulacijama”, ukazuje Đuričković. 

Kako to funkcioniše pokazao je na osnovu jednog primjera. 

“Više je serija “Božićni ustanak” doprinijela osvješćivanju Crnogoraca, upoznavanju sa događajima iz 1918. godine nego bilo šta drugo. I to je putokaz za tekovine 13. jula i Narodnooslobodilačke borbe. Potrebno je na savremen način, blizak i razumljiv mlađim genracijama, primaći te vrijednosti kako bi valjano mogli izgraditi pravilan sistem vrijednosti i biti otporni na manipulacije poput onih koji orkestrirano dolaze od strane pojedinih funkcionera vlasti i dijela crkvenih struktura”, ističe naš sagovornik. 

Građanska Crna Gora nema alternativu, ali je pod konstantnim udarom

Upitan da li u okolnostima sve agresivnijeg nacionalističkog narativa, insistiranje na građanskoj, multietničkoj i evropskoj Crnoj Gori u redovima opozicije djeluje kao borba sa vjetrenjačama, Đuričković kaže da bi odustajanje od takve Crne Gore bio poraz nakon kojeg ne bi bilo povratka. 

“To je ideja tj. to su vrijednosti koje nemaju alternativu. Te vrijednosti su vezivno tkivo crnogorskog političkog bloka i upravo zbog toga su te vrijednosti pod konstantnim napadim malignih centara”, kategoričan je on. 

Na mišljenje dijela javnosti da se velikosrpskom nacionalizmu može suprotstaviti jedino snažan crnogorski politički blok odgovara da takav politički blok – postoji. 

“Sastavljen je od više političkih subjekata, što građanima daje mogućnost izbora te se samim tim i generiše veća podrška. Naravno, bitno je da pojedini čimbenici toga bloka budu svjesni svoje snage, donose mudre odluke o nastupima na izborima, kako ne bi dolazailo do rasipanja glasova”, poručuje funkcioner Evropskog saveza.

Vladavina prava nikad ugroženija, za nefunkcionalne institucije kriva aktuelna vlast

Đuričković upozorava da u Crnoj Gori još od 2006. vladavina prava nije nikad bila ugroženija i na nižem nivou. Zabrinjavajuće je, dodaje, što je to postalo normalnost i što je vladavina prava gotovo nestala iz vokabulara evropskih zvaničnika kada je riječ o našoj zemlji. 

“Kada govorimo o institucijama, one su u potpunosti politizovane tj. zarobljene, a pojedine srozane do te mjere da su u potpunosti nefunkcionalne. Takođe, da se primijetiti da slobodne i depolitizovane institucije takođe nijesu dio vokabulara u sklopu evropskih integracija. Značajan dio medijskog prostora Crne Gore je ustupljen susjednoj državi i ona taj prostor koristi kao alat za širenje svoga uticaja i propagande. Nažalost, to se nije desilo nakon 30. avgusta 2020, već mnogo ranije. To je propust i greška čije posljedice debelo plaćamo danas”, mišljenja je Đuričković. 

Za institucionalnu krizu ipak je, kako naglašava, odgovorna isključivo aktuelna vlast. 

“Naročito ako uzmemo u obzir broj poslanika koji podržava ovu Vladu. Dakle, za to što su nesposobni, što imamo institucionalnu krizu ni matematički im ne može biti kriva opozicija”, naglašava on. 

Dvije Crne Gore – jedna želi u EU, druga tone u nacionalističke enklave

Može li se očekivati ulazak Crne Gore u EU u dogledno vrijeme, sa ovom i ovakvom većinom, Đuričković smatra da to ne zavisi od Crne Gore već od EU, odnosno do toga koliko i do kad je EU spremna da spušta ljestvicu. 

“U Crnoj Gori se odvijaju dva procesa paralelno. Jedan je proces evropskih integracija, u kojem se napredak postiže dominantno, kako smo rekli, zahvaljujući popriličnom spuštanju kriterijuma za napredak. Drugi proce je proces dezintegracije Crne Gore kao građanskog društva. Kada bismo mjerili učinak jednog i drugog procesa, možemo zaključiti da je drugi proces učinkovitiji”, upozorava Đuričković.

Pojašnjava da je to posebno vidljivo u ponašanju predsjednika opština u Nikšiću, Pljevljima, Zeti.

“Ako na to dodam pregršt pojedinačnih incidenata njihovih predstavnika u drugim opštinama, s pravom možemo konstatovati da te opštine nijesu građanske već etničke i nacionalističke enklave u kojima se svi koji drugačije misle ili ne pripadaju poželjnom etničkom ili vjerskom korpusu ne osjećaju prijatno”, napominje on. 

Ista situacija je, kaže, u oblasti vanjske politike Crne Gore. 

“Ako uklonimo svakodnevne floskule, činjenica je da većina unutar parlamentarne većine ne priznaje Bosnu i Hercegovinu kao suverenu zemlju, da negiraju genocid u Srebrenici, da imaju podanički odnos prema Srbiji, da imamo nikad gore odnose sa Hrvatskom. Imamo potpredsjednika Vlade i predsjednika Skupštine koje su persone non grata. Najveću državnu nagradu dobijaju negatori crnogorske nacije i države. Predsjednik Skupštine Crne Gore otvoreno krši zakon o državnim simbolima i ne čestita Dan nezavisnosti Crne Gore, ne priznaje ga. I neko misli da ćemo te probleme riješiti tako što ćemo zatvoriti poglavlje 5 o javnim nabavkama. Naivno i neodgovorno!”, kategoričan je Đuričković.

Tek počinje kampanja za spas antifašističke Crne Gore

Ipak, dodaje da je pred Crnom Gorom jako važan period. 

“Mislim da 13. jul 2025. može postati početak otpora na svim nivoima. Mora postati početak kampanje koja će, ne kasnije od 2027. godine, donijeti promjene. Promjene koje će značiti početak sistemskog rješavanja anomalija koje su narasle u proteklih nekoliko godina. Da li će taj početak biti mali ili veliki, nije važno. Važno je da proces promjena otpočne i da se završi najkasnije na redovnim parlamentarnim procesima”, naglašava on.

Sagovornik Analitike ubijeđen je da do toga može doći ako građani budu razumijeli da iz ove situacije nećemo izaći preko noći i da nema lakšeg puta. 

“Niko neće završiti posao umjesto nas. U konačnom, pred nama je jako važnih godinu i po i dosta posla koji moramo odraditi svi zajedno”, poručuje Đurašković.