U razgovoru za Standard, Đuričković je otvoreno govorio o urušavanju političkog sistema, normalizaciji nepravde, partijskom zarobljavanju institucija i iluziji da će članstvo u EU samo po sebi riješiti duboke unutrašnje probleme.

STANDARD: Koji su, po vašem mišljenju, ključni politički događaji koji su obilježili 2025. godinu u Crnoj Gori?

ĐURIČKOVIĆ: Već duže vrijeme upozoravam da se u Crnoj Gori, u proteklih pet godina, paralelno odvijaju dva politička procesa: proces evropskih integracija i proces dezintegracije građanske i demokratske Crne Gore. Iako se oba procesa sprovode na veoma malom prostoru i za sada uz povremena preklapanja, oni se istovremeno odvijaju gotovo nesmetano i upravo oni generišu ključne političke događaje.

Nažalost po građane Crne Gore, prvi proces evropskih integracija za sada je sveden uglavnom na birokratski posao, od kojeg građani još uvijek ne osjećaju konkretne benefite. Drugi proces, proces razgradnje građanskog koncepta države, nešto je što građani osjećaju na sopstvenoj koži i žive svakodnevno.

Od osnivanja Evropske unije, kroz sve integracione procese država članica, nije zabilježeno da se proces evropskih integracija i proces urušavanja države kandidata odvijaju paralelno i istim intenzitetom. To se nije događalo ni u slučaju Rumunije i Bugarske, čiji su procesi integracija smatrani vanstandardnim u odnosu na dotadašnju, ali i kasniju praksu EU.

Ako bih iz ta dva procesa morao izdvojiti ono što je obilježilo 2025. godinu, ne bih govorio o pojedinačnom političkom događaju, već o političkoj misli koja je postala dominantna među gotovo svim političkim akterima. Ta misao glasi: „Kada uđemo u Evropsku uniju, nestaće problemi i tužna realnost koju danas živimo.“

To je velika zabluda. Probleme rastućeg fašizma, istorijskog revizionizma, zloupotrebe institucija, selektivne pravde i malignih uticaja moramo riješiti prije ulaska u EU, najkasnije do 2028. godine. Preciznije, ti problemi moraju početi da se razrješavaju već prvog dana nakon izbora 2027. godine. Do tada se protiv tih anomalija mora boriti svakodnevno i svim raspoloživim sredstvima. Ukoliko se to ne desi, stvoriće se takav društveni čvor koji više niko neće moći da razmrsi. Crna Gora će tada postati neprijatno mjesto za život, čak i kao članica Evropske unije.

STANDARD: Kako ocjenjujete stabilnost političkog sistema tokom 2025. i da li je došlo do značajnih promjena u odnosu na prethodne godine?

ĐURIČKOVIĆ: Politički sistem u Crnoj Gori se faktički raspao formiranjem 44. Vlade, a dodatno njenom rekonstrukcijom, kada smo dobili ono što se danas naziva parlamentarnom većinom. To je bio trenutak u kojem je politički sistem zamijenjen interesnim sistemom.

Programi, načela i principi su srušeni i zamijenjeni partijskim, odnosno ličnim interesom kao jedinim kriterijumom političkog djelovanja. Taj interesni sistem će ostati stabilan sve dok njegovi akteri budu u mogućnosti da iz njega crpe ličnu korist.

Što se tiče promjena u odnosu na prethodne godine, mogu samo konstatovati da su nosioci vlasti shvatili da osjećaj odgovornosti, morala ili principijelnosti može ugroziti njihove lične interese. Shodno tome, svjesno su iz svog sistema odlučivanja eliminisali te kategorije i fokusirali se isključivo na sopstveni politički opstanak.

STANDARD: Da li smatrate da je tokom 2025. došlo do napretka ili nazadovanja u institucionalnim reformama?

ĐURIČKOVIĆ: Smatram da je došlo do ozbiljnog nazadovanja, kao dijela šireg procesa dezintegracije društva i države kao građanske i demokratske zajednice. Ako analiziramo reakcije institucija na anomalije koje su se dešavale samo tokom 2025. godine, postaje jasno da institucije ili ne funkcionišu ili, u najboljem slučaju, djeluju selektivno i podređeno političkim ciljevima.

Sa žaljenjem možemo konstatovati da promjene iz 2020. godine nijesu donijele demokratizaciju društva, već haos, bezakonje i institucionalnu dezorijentaciju. Pet godina kasnije, oni koji su sebe nazivali „oslobodiocima“ taj haos, bezakonje i neznanje i dalje predstavljaju građanima kao slobodu.

S druge strane, ako institucionalne reforme posmatramo kroz prizmu evropskih integracija, na osnovu pohvala i tehničkih smjernica iz Brisela moglo bi se pomisliti da se reforme odvijaju punim intenzitetom. Međutim, iza tog nužnog strateškog optimizma EU, realnost je znatno drugačija.

To je možda najbolje objasnila Vesna Pusić, govoreći o iskustvu Hrvatske: najteži dio procesa nijesu bili pisanje i usvajanje zakona, već dobijanje pozitivne ocjene njihove stvarne primjene. U slučaju Crne Gore, taj drugi dio procesa trenutno gotovo da ne postoji. Skupština će, na predlog Vlade, usvojiti veliki broj zakona, ali će njihova primjena ostati upitna. Drugim riječima imaćemo reforme na papiru.

Borba oko kadrovskih rješenja u Ustavnom sudu i bezbjednosnom sektoru jasno pokazuje da se pod izgovorom reformi zapravo steže partijski obruč oko ključnih institucija. Ono što je nekada bilo predmet tajnih, kriptovanih komunikacija, danas se otvoreno izgovara u Skupštini, jer ne postoji realan rizik od procesuiranja. Normalizovano je da poslanici biraju VDT-a, sudije i druge funkcionere na osnovu njihovih stavova o predmetima koji su u toku. To je definicija neprimjerenog političkog uticaja i direktno oblikovanje institucija prema partijskim interesima, a ne prema zakonu.

STANDARD: Kako biste ocijenili rad Vlade u 2025. u pogledu ekonomskih reformi i upravljanja javnim finansijama?

ĐURIČKOVIĆ: Rijetko se u Crnoj Gori postiže visok stepen saglasnosti oko bilo kog pitanja, ali kada je riječ o radu Vlade u oblasti ekonomskih reformi i upravljanja javnim finansijama, gotovo kompletna stručna javnost saglasna je da je ta politika loša i da neminovno vodi u ekonomski sunovrat.

Jednostavno, država troši novac koji nije zaradila. Vlada se nada da će dio tog finansijskog jaza pokriti sredstvima iz EU fondova, ali taj proces je spor, komplikovan i često zahtijeva bolne rezove. Zbog toga se okrenula Bliskom istoku i potrazi za investitorima, nudeći na prodaju gotovo sve u Crnoj Gori, iako je ranije obećavala suprotno.

Razlog zbog kojeg je sporazum sa UAE toliko liberalan leži u činjenici da Vlada mora u kratkom roku obezbijediti veliki priliv kapitala kako bi izbjegla dalje zaduživanje radi potrošnje i zakrpila budžetsku rupu koju je sama stvorila. Međutim, ni u tom segmentu planovi se ne ostvaruju predviđenom dinamikom, pa je proteklu godinu obilježilo povećanje nameta privredi i građanima u gotovo svim oblastima.

STANDARD: Koje su, prema vašem mišljenju, najveće greške vlasti kojima smo svjedočili?

ĐURIČKOVIĆ: Najveća greška vlasti jeste davanje nerealnih obećanja građanima radi ostvarivanja kratkoročnih političkih ciljeva. To se činilo svjesno, uz računicu da će obećanja biti brzo zaboravljena. Dovoljno je pogledati spisak od preko 130 obećanja koja je premijer Spajić dao, a koja nijesu ispunjena niti su blizu realizacije. Sve to polako dolazi na naplatu i potrudićemo se da zaista i dođe.

Druga velika greška jeste dopuštanje da nepravda postane norma. Odnos vlasti prema tragediji na Cetinju i porodicama žrtava, tolerisanje nacionalističkih ispada njihovih funkcionera u Pljevljima, Beranama, Nikšiću i drugim gradovima, kao i način na koji je sproveden proces dodjele Trinaestojulske nagrade, predstavljaju ozbiljno ponižavanje države. Ti događaji stvaraju dubok animozitet, ne toliko prema izvršiocima, koliko prema institucijama koje su imale obavezu da takve pojave spriječe.

Najveći problem, ipak, jeste normalizacija nenormalnog. Šteta koja je na taj način nanesena društvu već sada je tolika da će biti potrebne decenije da se sanira.

STANDARD: Koji je po vama najbolji put opozicije u 2026. godini?

ĐURIČKOVIĆ: Najgora moguća opcija za opoziciju, ali i za Crnu Goru, jeste prihvatanje postojećeg stanja kao nove normalnosti i pasivno saučesništvo u njegovoj normalizaciji. Ako to prepoznamo kao najgori scenario, onda se najbolji put nameće sam po sebi.

Potreban je odlučniji, jasniji i energičniji odgovor na sve društvene i institucionalne anomalije. Neophodna je sistematska i kontinuirana komunikacija tih problema prema međunarodnim partnerima, bez obzira na to koliko to u ovom trenutku može djelovati obeshrabrujuće. Opozicija se međunarodnoj zajednici mora predstaviti ne kao puki hroničar tragičnih događaja na crnogorskoj političkoj sceni, već kao pouzdan partner i stvarna, kredibilna alternativa postojećem stanju.

Prije svega, smatram da je neophodno zamijeniti skupštinske govornice, saopštenja i objave na društvenim mrežama neposrednim razgovorom sa građanima. Ne držanjem govora građanima, već razgovorom sa njima. Kada se to desi, put će se sam ukazati.

STANDARD: Kakav je bio odnos vlasti prema regionalnoj saradnji i sigurnosnim izazovima?

ĐURIČKOVIĆ: O učinku vlasti u oblasti regionalne saradnje možda najbolje govori činjenica da su odnosi sa Hrvatskom postali jedan od ozbiljnijih izazova na evropskom putu Crne Gore. Tokom mandata aktuelne vlasti, predsjednik Skupštine, potpredsjednik Vlade i jedan poslanik proglašeni su personama non grata u Hrvatskoj, što je presedan u savremenoj političkoj praksi.

Istovremeno, najveći bezbjednosni izazov za Crnu Goru predstavlja Srbija. To se jasno vidjelo tokom događaja u Beranama, prilikom postavljanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, kojem su prisustvovali i operativci bezbjednosnih službi Srbije. Taj događaj je pokazao da Crna Gora nema potpunu kontrolu nad značajnim dijelovima svoje teritorije, ali ni nad dijelovima sopstvenih institucija.

U posljednjih mjesec dana vlast u Beogradu je u više navrata otvoreno osporavala približavanje Crne Gore članstvu u Evropskoj uniji. Jasno su izrazili protivljenje tom procesu i nudili Briselu alternativne planove za region. Biće veoma interesantno vidjeti da li će u narednoj godini partije u Crnoj Gori koje su lojalne Aleksandru Vučiću odlučiti da tu politiku sprovode otvoreno, a ne više prikriveno. Ukoliko se to dogodi, unutar aktuelne parlamentarne većine više neće postojati stvarna većina koja podržava završetak evropskih integracija, a učiniće sve da taj proces do kraja sabotira.

STANDARD: Kako ocjenjujete tempo evropskih integracija Crne Gore tokom 2025?

ĐURIČKOVIĆ: Evropske integracije u Crnoj Gori odvijaju se uprkos, a ne zahvaljujući vladajućoj većini. Ako tempo uporedimo sa dosadašnjom praksom integracionih procesa, možemo reći da je on dobar. Ako ga uporedimo sa stepenom političke i institucionalne podrške koju Crna Gora trenutno ima od Evropske unije, onda je on skroman.

Međutim, mene mnogo više od samog tempa zabrinjava kvalitet integracija. Sa ovakvim kvalitetom reformi i načinom pristupanja, bojim se da će i nakon formalnog članstva u EU biti potrebne decenije da Crna Gora suštinski postane dio evropskog sistema vrijednosti. U tom kontekstu ne iznenađuje ni ideja o tzv. „probnom članstvu“, jer je i državama članicama jasno da ovakve integracije imaju vrlo malo dodirnih tačaka sa stvarnim reformama i suštinskim društvenim napretkom. U ovom trenutku, evropske integracije Crne Gore prvenstveno su geopolitička potreba EU i tu se stavlja tačka.

STANDARD: Koji je po vama najveći izazov na evropskom putu Crne Gore u ovom trenutku?

ĐURIČKOVIĆ: Najveći izazov predstavljaju unutrašnje političke prilike. Smatram da će dio konstituenata vlasti, kao i pojedinci povezani sa nekadašnjim Demokratskim frontom i Srpskom pravoslavnom crkvom, u narednom periodu intenzivirati delegiranje polarizujućih tema i podsticati društvene tenzije.

Ti akteri su tokom prethodnog perioda akumulirali značajnu političku moć, uspostavili kontrolu nad važnim segmentima sistema i stvorili preduslove za završni politički čin. Njihova kampanja je već sada jasno prepoznatljiva; ostaje samo da se vidi kada će doći do njene potpune operacionalizacije – da li u drugoj polovini 2026. ili početkom 2027. godine. Period koji je pred nama do kraja će ogoliti političke pozicije i jasno pokazati ko je ko u Crnoj Gori.

STANDARD: Koje političke procese smatrate ključnim u 2026. godini?

ĐURIČKOVIĆ: Kao što sam naveo na početku razgovora, i u 2026. godini nastaviće se dva ključna procesa, koja će upravo tada doživjeti svoj vrhunac: proces evropskih integracija i proces dezintegracije građanskog društva i države.

Uvjeren sam da će tokom 2026. godine biti pokušano zadavanje smrtnog udarca crnogorskoj državnosti kroz izmjene zakona o državljanstvu, pojačanu kontrolu i represiju, obračune sa neistomišljenicima i napade na simbole državnosti. Ipak, nadam se da će takvi pokušaji istovremeno pokrenuti i suprotan proces: proces stvaranja snažnog građanskog otpora koji može dovesti do istinskih i trajnih promjena u društvu i državi.

STANDARD: Hoće li 2026. biti godina ubrzanja evropskih integracija ili će prevladavati unutrašnje političke tenzije?

ĐURIČKOVIĆ: Tačan odgovor je i jedno i drugo. Doći će i do ubrzanja evropskih integracija i do jačanja unutrašnjih političkih tenzija. Ključno pitanje je kakav će biti konačni ishod sudara ta dva procesa.

Nezahvalno je davati precizne prognoze, ali se može sa sigurnošću reći da ta dva procesa ne mogu dugoročno koegzistirati, naročito ukoliko se njihov intenzitet bude povećavao. Toga su svjesni i domaći politički akteri i međunarodna zajednica, što je bio jedan od razloga da se u 2027. godini održe izbori na svim nivoima.

Nakon tih izbora moraće da se donesu krupne političke odluke koje će odrediti da li će Crna Gora postati suštinski nezavisna, demokratska i građanska država, ili će se pretvoriti u državu „naroda“ i satelit beogradskog režima.