Srbija je u Prvom svjetskom ratu vodila oslobodilački i okupatorski rat, tako što je oslobodila svoju teritoriju i okupirala svoju saveznicu, državu Crnu Goru. Nažalost, uz saglasnost i učešće evropskih saveznika. Bilo bi neophodno u ime istine i svrsishodno u ime eliminisanja demona prošlosti, za početak da zemlje saveznice iz Prvog svjetskog rata priznaju nepravdu koju su svojom odlukom nanijeli državi Crnoj Gori i dakako upute zvanično izvinjenje. Ovim riječima počinje razgovor za Vikend novine naš politički analitičar i publicista Ranko Đonović.

Preporučeno

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

POLICIJA POTVRDILA PISANJE STANDARDA: Krivična prijava zbog sječe 865 kubika šume na Jelovici, ali ključni akteri i dalje “nepoznati”

Tri godine bez presude: Optuženi za pokušaj ubistva Bobana Šaranovića i dalje u bjekstvu

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

TIVAT PRED NAJVEĆIM BEZBJEDNOSNIM TESTOM: Samit EU – Zapadni Balkan ne smije imati nijednu grešku

Vozilo CEDIS-a završilo u svoj kanal

Komentarišući najnovije događaje, od proslave tzv. Podgoričke skupštine u Budvi, do crkvenog pitanja i poruka koje su upućene iz Pariza 11. novembra ove godine, na proslavi vijeka od završetka Prvog svjetskog rata, Đonović se posebno osvrnuo na riječi francuskog predsjednika Emanuela Makrona da se “demoni prošlosti ponovo bude”, poručujući da na našim prostorima nijesu ni zaspijevali.

Na pitanje da li „demona prošlosti“ ima u Crnoj Gori Đonović kaže da za narušavanje mira, za haos ili izazivanje ratnih tenzija i ne daj bože rata, odgovorni ne možemo biti svi, već oni koji su autori takvog političkog projekta.

“Izjednačiti dželata i žrtvu ili praviti bilo kakav kompromis, pa i prećutati istinu nije ništa drugo do djelimično amnestiranje dželata i dodatno kažnjavanje žrtve. Upravo se to desilo međunarodno priznatoj državi Crnoj Gori 1918. godine – da bude žrtva, da se o tome ćuti, čime se demonima prošlosti u okruženju i u Crnoj Gori (kao zlu domaćemu) daje dodatno pogonsko gorivo”, kazao je on.

Dodaje da je poruka predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića iz Pariza kako nam je država nepravedno oduzeta nakon aneksije od strane Srbije 1918. godine istinita, i u najblažoj mogućoj formi izrečena.

“Dakle, Srbija je u Prvom svjetskom ratu vodila oslobodilački i okupatorski rat, tako što je oslobodila svoju teritoriju i okupirala svoju saveznicu, državu Crnu Goru.,Ovo ne može biti sporno danas jer nije bilo sporno ni prije 100 godina, a apsurdno bi bilo dokazivati dokazano. Bilo bi neophodno u ime istine i svrsishodno u ime eliminisanja demona prošlosti, za početak da zemlje saveznice iz Prvog svjetskog rata priznaju nepravdu koju su svojom odlukom nanijeli državi Crnoj Gori i dakako upute zvanično izvinjenje. Makar toliko za početak”, rekao je Đonović.

Izjava predsjednika Đukanovića dočekana je, prema mišljenju Đonovića, “na nož” u Srbiji, samo zato što je živa istina i što remeti planove na duže staze za stvaranje Velike Srbije.

“Da nije tako, da to istorijski nije tačno, ona ne bi izazvala ovoliku buru komentara. A, priznaćemo da velikosrpska politička elita, vladajuća i opoziciona, već decenijama nije bila tako razgoropađena prema Crnoj Gori kao što je danas. Gotovo da je nevjerovatno kako velikosrbi, nažalost, ne shvataju da politički projekat Velike Srbije u XXI vijeku od Srbije pravi sve manju i manju Srbiju i tako drastično ugrožavaju budućnost države Srbije i njenih građana.”

Što se tiče Podgoričke skupštine smatra da ono što je u Budvi slavljeno kao „Vijek oslobođenja“ ima smisla da se obilježi samo kao dan plača ili nacionalni dan žalosti u Crnoj Gori, jer je toga dana država Crna Gora izgubila sve, gubeći samu sebe.