Video
Milo Đukanović i Aleksandar Vučić su veliki graditelji, a od građevinskih projekata najbolje im ide izgradnja kulta ličnosti, najsigurnijeg autoputa za dugovječnu vladavinu, ocijenio je glavni i odgovorni urednik srpskog lista “Danas”, Dragoljub Draža Petrović, pišu “Vijesti”.
Preporučeno
Da u Crnoj Gori kod velikog broja građana postoji kult ličnosti Mila Đukanovića saglasan je i politički analitičar Sergej Sekulović. I Petrović i Sekulović kažu da postojanje kulta ličnosti kod određenog dijela populacije stvara mržnju.
U prilog tvrdnji da u Crnoj Gori postoji kult ličnosti dugogodišnjeg čelnika države ide i fotografija koja se nedavno pojavila na društvenim mrežama a na kojoj kandidat Demokratske partije socijalista (DPS) za odbornika u Mojkovcu Aleksandar Ćetković, grli svog partijskog vođu, što je obrazložio time da voli Đukanovića i premijera Duška Markovića “jer su najbolji ljudi u Crnoj Gori”. Ranije je Nikšićanin Aleksandar Knežević u kamenu naslikao lik predsjednika DPS-a, navodeći da je to njegova čestitka za Đukanovićev 53. rođendan.
“To je moje najsvjetlije djelo i ja od toga nemam većeg ideala. Uvijek sam govorio da sam najveći obožavalac Đukanovića i nepopravljivi Crnogorac. I to me prati sve ove godine od kada je on postao vladar. Koga da volim, ako ne volim svoga vladara koji je 2006. godine Crnu Goru napravio slobodarskom. Mislim da ne postoji ništa nadahnutije od slobode za koju se izborio naš predsjednik”, rekao je Knežević.
Društvenim mrežama još uvijek kruži fotografija sa Cetinja na kojoj aktivisti i pristalice DPS-a, nakon pobjede na lokalnim izborima, “miluju” fotografiju Đukanovića na zidu, kao i fotografija jednog od Đukanovićevih pristalica koji je lidera DPS-a istetovirao na podlaktici. Idealiziciji Đukanovića skloni su i u samom DPS-u, gdje brojni funkcioneri u svojim izjavama konstanto hvale Đukanovića. Tako je bivši poslanik a sadašnji član lično “volio da Đukanović bude predsjednik države”.
Nedugo zatim, Bošković je poručio da “ne postoji politička ličnost koja bi parirala lideru DPS-a Milu Đukanoviću na predstojećim predsjedničkim izborima”. Slična je situacija i u Srbiji gdje je djevojka iz Vršca na podlaktici istetovirala “A. Vučić”, a na intemetu je dugo kružio snimak na kojem starija aktivistkinja kroz suze govori da Vučića voli kao sina.
Naklonost Đukanoviću pokazivali su i lideri drugih partija, pa je tako predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović na prvoj sjednici Vlade nakon ulaska Crne Gore u NATO, posebno priznanje odao upravo Đukanoviću. “Da nije bilo Đukanovića, ne bismo mi pričali danas na ovu temu”, rekao je tada Husović.
Petrović je za “Vijesti” rekao da je kult ličnosti zapravo stvaranje osećaja kod većeg dijela građana da je neki lider postao član njihove porodice.
“Vučić i Đukanović su veliki graditelji, a od građevinskih projekata najbolje im ide izgradnja kulta ličnosti, najsigurnijeg autoputa za dugovječnu vladavinu. Možeš da izgradiš stotine autostrada dok si na vlasti, ali ti one neće ništa značiti ako ne izgradiš dovoljno jak i dug kult ličnosti, sa većom količinom usputnih benzinskih pumpi gdje ćeš pumpati taj kult do besvesti”, kaže Petrović.
Sekulović za “Vijesti” kaže da je crnogorsko društvo i dalje dominantno patrijarhalno, što, kako navodi, za posljedicu ima traženje snažnog autoriteta na koga bi se prebacila odgovornost, nada i sigurnost. “Drugim riječima crnogorsko društvo ima potrebu za vođom, što ,stvara prirodan ambijent za jačanje autokratskih tendencija”, rekao je on.
Kult Mila Đukanovića, kaže Sekulović postoji kod ne malog broja naših građana.
“Takvo nekritičko idealizovanje jedne ličnosti dovodi da se DPS oslanja, bilo to realnost ili ne, na njega. Ovo sputava razvoj samog DPS-a i čini upitnim njegovu političku budućnost, a društvo dovodi u bezbjednosne rizike. Ostali politički funkcioneri su prinuđeni da slijede ovu realnost na koju pristaju slobodno, što sputava razvoj demokratske i kritičke svijesti u DPS-u i u našem društvu”, rekao je Sekulović. On je zaključio da izgradnja kulta ličnosti proizvodi obožavatelje i mrzitelje što, kako kaže, takođe stvara bezbjednosni rizik.
Petrović dodaje da postojanje dominantne figure u zemlji, koja za sobom na razne načine vuče veći dio naroda prije svega medijskom manipulacijom i sopstvenim idealizovanjem uz pomoć buljuka fanatičnih sljedbenika i saradnika, morate računati da to kod manjine, koja je obično pametnija od većine, vremenom izazove mržnju kao posljedicu nemoći da se izbori sa takvim figurama.
Đukanoviću su sami stvorili tu atmosferu, koja naprosto dovede do toga da bi i budistički monah u jednom momentu pukao i postao hejter.
