Đukanović: Nećemo povući zakon, Vučić ima otvoren poziv da dođe u Crnu Goru

“Da smo smatrali da taj zakon treba da bude povučen, sigurno ga ne bismo donosili. Sve argumente koje smo čuli protiv tog zakona, čuli smo u prethodne četiri godine”, kaže Ðukanović.

Ovo je važan period emancipacije Crne Gore napominje, u kome treba stvoriti sve institucionalne pretpostavke za dalji državni i duhovni razvoj crnogorskog društva, pa i obnovu, kako kaže, autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve.

Na pitanje Tanjuga – ako nema povlačenja zakona, koji je izazvao proteste i veliko nezadovoljstvo vjernika SPC i građana srpske nacionalnosti, koji su taj zakon doživjeli kao nepoštovanje njihove volje, a time i prava – na koju vrstu dijaloga vlada Crne Gore poziva SPC, Ðukanović kaže: “Na razgovor kako implementirati taj zakon”.

Predsjednik Crne Gore, u razgovoru u kojem je nabrojao, kako on to vidi, sve istorijske, pravne i političke razloge koji su opredijelili vlast Crne Gore na ovakav potez, te odbacio argumente protivnika Zakona, ističe da je na sceni mnogo manipulacija, a osnovna je, kaže, ta da je ovaj zakon legitimisao namjeru države da otme imovinu SPC u Crnoj Gori:

“Riječ je o brutalnoj izmišljotini i zamjeni teza”, kaže Ðukanović i navodi da je imovina SPC zapravo imovina države Crne Gore, a da je uzurpirana u periodu od 1986. do 2000. godine.

O tome, tvrdi, svjedoče “neupitne istorijske činjenice”.

Zakon, dodaje, neće ugroziti vjerske slobode srpskog naroda u Crnoj Gori, niti će im uskratiti pravo da koriste crkve i manastire, koje je I do sada koristila Srpska pravoslavna crkva.

Potrudiće se, kaže, da sa ciljevima ovakve svoje politike objektivno upoznaju svakog građanina Crne Gore. “A oni, naravno, imaju demokratsko pravo da se zalažu za svoja uvjerenja, uključujući proteste I okupljanja u organizaciji crkve”.

Crnogorski predsjednik navodi da mu je “žao što je dio srpskog nacionalnog korpusa u Crnoj Gori zaveden upornom, veoma grubom, a u sustini inferiornom političkom manipulacijom lidera prosrpskih partija”, nezadovoljnih, kako kaže, što su 30 godina kontinuirano dozivljavali izborne I politicke poraze.

Oni, kaže Ðukanović, svjesni svoje nekonkurentnosti traže “alternativni teren politickog djelovanja, izmišljajući ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori I namećući se kao njegovi tobožnji zastitnici”.

Na pitanje kako vidi optužbe jednog dijela crnogorske vlasti na račun Beogada, pa i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, da stoje iza pokušaja da se uzdrma politička scena Crne Gore, odnosno da li predsjedniku Srbije zamera što podržava prava Srpske pravoslavne crkve, a time i volju, odnosno prava srpskog naroda u Crnoj Gori, Ðukanović kaže da Beograd nije uzdrmao Crnu Goru.

“Od strane državnih zvaničnika Crne Gore nije bilo nikakvih uvredljivih tonova, niti neprijateljskih poruka. Dakle, nema nikakvog uznemirenja, niti osjećaja nestabilnosti, mi samo obavljamo svoje državno političke odgovornosti”, ocenjuje Ðukanović.

“Razumijem, naravno, zainteresovanost predsjednika Vučića”, dodaje, da “isprati ostvarivanje prava građana srpske nacionalnosti u CG i u drugim susjednim državama i njegovu zainteresovanost za položaj SPC na prostorima drugih država, gdje ona djeluje. Ali, naše upozorenje uvijek je bilo neskriveno i vrlo direktno – da se ta politika mora voditi veoma suptilno”, ističe Ðukanović i napominje da je još u svježem sjećanju 1990. godina i tadašnji pokušaj da se uređuju prava građana sprske nacionalnosti u, kako on tvrdi, drugim državama u regionu.

“Kako se to završilo, mogli smo da vidimo”, poručuje uz konstataciju:

“Neodmereno, nedovoljno pažljivo bavljenje tim pitanjima, sa pozivom na brigu o pravima Srba gdje god da oni žive moze odvesti u neprimjereni paternalizam i opasno ugrožavanje suvereniteta drugih država u našem regionu”.

Upitan na čiju adresu je upućeno to upozorenje, Ðukanović odgovara: “Svima koji tako postupaju”.

“Bili smo u prilici ovih dana da pročitamo određene izjave visokih beogradskih zvaničnika, uključujući i predsjednika Vučića. On je govorio o svom legitimnom pravu da vodi računa o položaju građana srpske nacionalnosti, budući da ih ima oko 28 odsto u Crnoj Gori. Naravno, razumijem njegovu zaintresovanost za položaj srpske manjine u CG. Ali, u elaboraciji takve politike govorio je i o Srbima u Crnoj Gori kao dijelu jedinstvenog srpskog nacionalnog korpusa, koji bi trebao slijediti zajednički nacionalni interes, koji se, opet logično, definiše u Srbiji. A, odmah nakon toga smo mogli da čujemo i nezadovoljstvo zastupljenošću Srba u državnim organima Crne Gore”, primjećuje Ðukanović.

On, međutim, ističe da građani Crne Gore, bilo koje nacionalnosti da su, treba da slijede i poštuju, nacionalne interese Crne Gore, a ne drugih država.

“Jer, nacionalni interesi drugih država, makar i susjednih, mogu biti vrlo suprostavljeni našim nacionalnim interesima”, ističe Ðukanović i podsjeća na, kako kaže, “obnovu nezavisnosti Crne Gore, kao nacionalni interes, koji je bio suprotan nacionalnom interesu države Srbije. Takođe, interes Crne Gore da bude članica NATO, bio je suprotan nacionalnom interesu države Srbije”.

Zato nije realno očekivati od Crne Gore, jasan je Ðukanović u definisanju prava, da širi prostor za rad u državnim organima građanima koji pristaju da po političkom pozivu djeluju suprotno nacionalnim interesima Crne Gore.

Na direktno pitanje ima li dovoljno Srba u organima Crne Gore, Ðukanović odgovara da vlast nema viziju da “uređuje Crnu Goru kao konfederaciju nacionalnih zajednica”, i da se pažljivo vodi računa o tome da državni organi budu konstituisani na bazi izborne volje građana I kriterijuma profesionalnosti.

Na pitanje da li zna da predsjednik Vučić u Srbiji trpi kritike da je preblago reagovao na ponašanje Crne Gore povodom usvajanja zakona, i kad je riječ o položaju Srba, te da se čuju opaske da on, Ðukanović, ratuje sa dijelom srpskog naroda, kao i sa Srbijom, a da za to nije dobio adekvatan odgovor, što se tumači i prijateljskim odnosima sa predsjednikom Vučićem, Ðukanović konstatuje da i sam prolazi kroz takve situacije

Te zamjerke, naime, vidi kao reakciju nacionalista i ljudi retrogradnog mišljenja “sa ove ili one strane”. “Oni su često iskazivali nezadovoljstvo politikom koju vodim, ali nikada nisam osjećao potrebu da se sa nacionalistima nadmećem u demonstraciji lojalnosti državi”. Preporučuje to kaže, svakome, uključujući i Vučića.

“A šta misle velikosrpski nacionalisti i kako bi oni željeli da uređuju odnose sa Cnom Gorom, to smo imali priliku da vidimo – pir pokušaja paljenja crnogorske zastave u Beogradu, poziv na linč crnogorskog ambasadora, kao i poziv ministra spoljnih poslova Srbije na prebrojavanje Crnogoraca u Srbiji koji podržavaju politiku Mila Ðukanovića”, ocjenjuje predsjednik Crne Gore.

On dodaje da je riječ “o retrogradnim političkim pojavama koje pripadaju prošlosti”, te da vjeruje da “ljudi koji su dobili legitimitet većinske javnosti u Srbji i Crnoj Gori, moraju da se ponašaju odgovorno prema zajedničkom istorijskom nasleđu i projekciji zajedničke evorpske budućnosti”.

Kada je riječ o projekciji zajedničke evropske budućnosti, Ðukanović primjedbu Tanjuga da je rezervom prema ideji malog Šengena pokazao nedovoljnu solidarnost, uz argumentaciju da je Crna Gora daleko odmakla u procesu pregovora sa Evropom, kaže da to nije tačno.

Ističe da je argumentacija Crne Gore bila da ova inicijativa tretira pitanja slobode protoka ljudi, roba, kapitala i usluga, koja su već od 2011. obuhvaćena raznim drugim regionalnm inicijativama, u kojima učestvuju i Crna Gora i Srbija i Albanija i Sjeverna Makedonija i druge drzave regiona.

“Naše je pitanje bilo – čemu sada stvaranje još jedne regionalne inicijative, praćeno podsjećanjem da je svaka inicijativa za regionalnu saradnju, što se nas tiče, kucanje na otvorena vrata”, objašnjava Ðukanović.

Međutim, Ðukanović pitanje inicijative “mali Šengen” vidi i kroz prizmu aktuelnih problema, pa tako i, kako on kaže, međusobnog povjerenja, odnosno nepovjerenja, te političke zrelosti za vise nivoe saradnje i povezivanja.

On to objašnjava opaskom da se pitanje povjerenja logicno postavlja kada, kako kaže, kao otreženjenje stignu pitanja koja su sada aktuelna u odnosima Srbije i Crne Gore, a koja “nažalost, opominju da još uvijek nisu na pravi način apsolvirane neke važne teme”.

“Nismo izgleda svi jednako jasno shvatili i prihvatili da su u međuvremenu nastale nove nezavisne i suverene države, koje se moraju međusobno uvažavati i, polazeći od toga, graditi viši stepen povjerenja i saradnje, što će olakšati život našim građanima”.

Na pitanje da li to znači da ideju malog Šengena vidi kao velikosrpsku, Ðukanović kaže:

“Nije riječ o tome. U odnosu na ideju malog Šengena, kako sam već kazao, imali smo dilemu vezanu za njenu svrsishodnost, ali i napomenu svim partnerima u regionu i u EU da ta inicijativa ne bi smjela nipošto poslužiti kao supstitut za EU integracije.

“A, dovođenje u vezu malog Šengena sa aktuelnim odnosima između Crne Gore i Srbije nije slučajno, zato što mi politička racionalnost govori da o višim nivoima međudržavne i regionalne saradnje možemo odgovorno govoriti nakon što svi prethodno konzistentno, na svakom pitanju, demonstriramo da prihvatamo i poštujemo nezavisnost i suverenitet svake od naših država”.

Ističe da odnose između Srbije i Crne Gore treba uređivati kao odnose dvije susjedne države, koje respektuju sve što smo kroz istoriju zajedno prošli i koje se odgovorno odnose prema zajedničkoj evropskoj budućnosti.

“Želimo prijateljske odnose dve susjedne države, koje imaju puno istorijskih i aktuelnih kulturoloških bliskosti, želimo odnose međusobnog uvažanja dvije nezavisne i suverene države”, poručuje Ðukanović.

Na pitanje da li namjerava da posjeti Srbiju, s obzirom da mu je takav poziv javno uputio Aleksandar Vučić, odnosno može li predsjednik Srbije očekivati sličan poziv, pošto mu je na neki način upućena poruka da nije dobrodošao u privatnu posetu na Badnji dan u Crnu Goru, Ðukanović kaže da je spreman na razgovor.

“Znam da imam otvoren poziv. Isti takav otvoren poziv ima i predsjednik Vučić. Prema mom sjećanju, predsjednik Crne Gore je posljednji bio u zvaničoj posjeti Srbiji, što znači da bi sada trebalo da predsjednik Srbije posjeti Crnu Goru”, podsjeća Ðukanović.

Dodao je da je u svim razgovorima koje su do sada imali on i Vučić potencirao otvorenost tog poziva.

“Pogledaću, ako taj poziv nije i formalno upućen, on će uslijediti”, poručuje Ðukanović.

Kada je riječ o negativnim reakcijama na želju predsjednika Vučića da ode u privatnu posjetu u Crnu Goru na Badnji dan, kaže da nije bilo nijedne negativne reakcije zvaničnika Crne Gore.

Bile su, primjećuje, takve reakcije ” ljudi iz vrha SPC u Crnoj Gori”.

“Nisam imao najavu od predsjednika Vučića, između ostalog i zato što sam u tom periodu bio izvan Crne Gore, ali svakako ne bih imao negativan stav prema tome da predsjednik Srbije bude u CG u privatnoj posjeti, kada god on to želi, kao što se to pravo, pretpostavljam, podrazumeva i za mene i druge zvaničnike Crne Gore kada je u pitanju Srbija”, zaključuje Milo Ðukanović.