Video
Nešto što se u biti tiče uslova, načina života i funkcionisanja lokalne zajednice, zbog domaćih odroda i „faktora inostranosti“, postalo je pitanje opstanka i napretka ne samo Nikšića, već i Crne Gore i Crnogoraca. Nasrće se na sve temeljne crnogorske vrijednosti, sa ciljem utapanja u neki novi polusvet. Zato, nažalost, ovo nije partijsko ili stranačko pitanje, pa se mora uprkos svemu djejstvovati i pomoći povratku u normalni život. Ako ste za svoj grad dušom i srcem onda je izbor lak. Nema rezervne domovine, kao što nema rezervnog srca i duše.
Dragi sugrađani, posebno vi koji se još kolebate, koji ste zavedeni ili prosto ušančeni u neke stare, lažne i opasne mitove, ima još vremena da se spokojno zagledate u sebe i u bolje sjutra i podržite evropski i razvojni put svoga grada. Ne vjerujte domaćim i importovanim sikofantima, koji su protiv svega prosperitetnog i civilizacijskog.“ Pristajanje na laž je gubitak slobode. Naša sloboda, naša suverenost, naš uspjeh, nikoga ne ugrožavaju.
Tužno je da moramo ponavljati ova upozorenja! To znači da ne idemo naprijed, jer neko pokušava da nas na talasu retrogradnih, naci-fašističkih i mitomanskih propovijedi, sunovrati u srednjovjekovni mrak. Na tom talasu su zajahali nosioci nove vlasti u Crnoj Gori, koji su umjesto boljitka koji je trebalo da donese smjena vlasti, donijeli urušavanje svih civilizacijskih, nacionalnih i državnih vrijednosti. Nadamo se da će ovaj udruženi zločinački poduhvat uskoro biti procesuiran pred odgovarajućim institucijama.
O njihovom služenju tuđim interesima i prevaziđenim ideologijama dovoljno se govori u javnosti i sa relevantnih stranih adresa. Da navedemo i riječi srpskog književnika Svetislava Basare: „U odnosu na Vladu Crne Gore, koja izgleda kao vlada iz latinoameričke sapunice, čak i Vučićeva vlada izgleda kao vlada njenog veličanstva Elizabete II. Ti ljudi pojma nemaju kud udaraju niti šta hoće, osim što to hoće odmah i hoće da to bude “srpsko”. Gomila zbunjenih šarlatana/ki kojom potpredsedava turbošarlatan Abazović.” Zato više nećemo trošiti riječi o njima.
Nećemo se pozivati ni na istorijske analogije iz tragičnog perioda poslije Prvog svjetskog rata, kada su uvođeni genocidni zakoni, pa je „svima onim plemenima, kao sto su Cuce, Bjelopavlići i druga koja su u nemilosti kod režima, zabranjeno (je) da mogu ma šta sijati i zasađivati u zemlju“…
Nećemo pisati ni o pogromu patriotske porodice Zvicer, samo zato što su se borili za pravo, čast i slobodu Crne Gore. Nećemo pominjati ni pogrom nad mirnim stanovnicima Šahovića, koji su likvidirani samo zato što su Muslimani.
Nećemo pisati ni o odvratnoj procesiji iz decembra 1918, kada je „jedna grupa srbijanskih oficira, praćena vojnicima i jednom grupom najgore fukare, kojom su terorizirali čestito i mirno stanovništvo, izvršila je u Nikšiću sljedeći odvratan zločin, želeći time ubiti autoritet crkve, odnosno svetitelja-patrona crnogorskoga naroda i crnogorske države. Napravili su tri kovčega, na formu mrtvačkih sanduka. Na jednom je bilo napisano Sv. Petar, na drugom Sv. Vasilije, a na trećem crnogorska kruna…“
Nećemo ni podśećati na Jovana Sundečića koji je govorio da je pomješaj religije s narodnosti doveo do omraze među braćom, nadajući se da ćemo poklanjati veću pažnju onome što nas spaja, nego onome što nas razdvaja.
Nećemo pisati ni o Njegošu koji nije moga da razumije braću spremnu da „zarobe sebe u tuđina“, koji su „podobni paščetu, jerbo se pašče trza da dobije svobodu, no kako istu dobije nanovo k verigama trči da ga svežu“.
Nećemo se pozivati ni na Njegoševu „cijenu koje drago glave crnogorske“, ali ćemo se pozabaviti sadašnjim „cijenama“ izdaje, što ostaje neizbrisivo i kao vječiti sramni pečat. Kao neko ko je izvan partijskih aktivnosti, a usmjeren na dobrobit Crne Gore i Nikšića, želio sam svojim sugrađanima skrenuti pažnju na stvari koje su pod propagandnom halabukom skrajnute ili se predstavljaju u drugom svijetlu.
Samo okupator nastupa pod tuđim zastavama! Izdaja otadžbine i rad za tuđe interese nije demokratsko pitanje. Svuda na svijetu, u svim zakonodavstvima veleizdaja je, uz ubistvo, na listi najvećih krivičnih djela.
Ne vjerujte mitomanima koji se pozivaju na lažne tradicije. Imamo čime da se ponosimo i na koga da se ugledamo. Vazda moramo pred sobom imati svijetle moralne, etičke i slobodarske primjere svojih predaka. Nakon njih možemo se pozvati na junaštvo. Tu su da nas podstiču i opominju, a ne da služe drugima da s njima popunjavaju svoje istorijske praznine. Još više smo u obavezi da kritički razmatramo i osvrnemo se na sve njihove zablude i greške. Nikakve sinekure, ambasadorska mjesta, bilbordi i spomenice ne mogu pokriti nečije izdajničke djelatnosti. Vazda je ostao trag o „špijunskim gnijezdima“ i predanje o poganluku i nesojluku, koji se kao infekcija prenose s generacije na generaciju.
To bi trebalo da imaju u vidu oni koji su pod udarom „kupaca“ glasova. Matematika je prosta, mogu sami bez digitrona da izračunaju svoju tržišnu vrijednost. Tačno je da je vazda u Crnu Goru bilo tržišno orjentisanih izroda. Pominje ih Petar I, kroz riječi Mahmut-paše, prilikom udara na Kruse 1796. godine: „Dokle imam u ćesi novacah / a u Crnu Goru trgovacah / kojizi su lakomi na blago, / učiniću što je meni drago, / oni će mi prodat Crnogorce; Danas novac ne stiže ćesama, no drugim kanalima.
Žalosno je da usmjerenja i uvjerenja imaju cijenu, a ljudskost pogotovu. Zamislite vi koji dobijete 100,00 Eura koju su vam vrijednost odredili. To je godišnje, ako je mandat vlasti četiri godine, po 25,00 evra (sic!), što izlazi 6-7 centi dnevno. Toliki je kusur koji niko ne uzima u radnjama. Vrijedite manje od kusura! Samo, daleko manje vrijede oni koji iz udobnih džipova i luksuznih jahti vama daju mrvice, uzete sa gomile para dobijenih za podrivačke djelatnosti protiv svoje zemlje. Odnosno, ne vrijede ni centa ili, da bolje razumiju, ne vrijede ni prebjene pare.
Zato se okrenite prijateljima i komšijama, da zajedno gradite bolju i bogatiju budućnost u integrisanosti sa Evropom i naprednim svijetom. Bez obzira na odricanja, dokažite sebi da ste slobodnomisleći čovjek, pa ćete kao i preci služiti na ponos potomcima.
Preporučeno
Odaberite ili 1. dušom ili 3. srcem, svejedno, naš je Nikšić i naša Crna Gora. Mi smo svoji na svojoj zemlji!
