Video
Umjesto DPS-a, zemlju preuzima proruska ali i prosrpski vođena koalicija, koja je Moskvi dala saveznika, ne samo unutar NATO-a, već potencijalno i unutar Evropske unije.
Krajnje je vrijeme da se EU probudi i učini nešto da zaustavi puzajući uticaj ruskoga predśednika Vladimira Putina na Balkanu.
Novoosnovana koalicija opozicionih partija, koja treba da predvodi malu balkansku državu, uslovno se složila da nastavi Đukanovićev prozapadni kurs, ali to vjerovatno neće zaustaviti Kremlj. Na kraju, prvi cilj nove koalicije, prema riječima jednoga od lidera, jeste ukidanje sankcija Crne Gore prema Rusiji.
Iako veći dio crnogorske javnosti možda navija za kraj Đukanovićeve autokratske vladavine, ushićenje će vjerovatno biti kratkoga vijeka. Njihov mali narod je samo najnovija balkanska domina koja je pala pod Moskvu.
Dugogodišnji saveznik Moskve, Crna Gora se 2006. odvojila i od proruske Srbije i od Rusije, slijedeći novi prozapadni put usmjeren ka pridruživanju NATO-u.
Smatrajući širenje NATO-a na Istok prijetnjom, Rusija je snažno lobirala da odvrati Crnu Goru od pridruživanja Alijansi.
Kremlj je 2016. čak otišao toliko daleko da je podržao pokušaj državnoga prevrata. Ipak, Crna Gora se pridružila NATO-u 2017. godine.
Uprkos neuspjesima, Rusija i njezini politički saputnici u Srbiji i dalje uživaju ogroman uticaj u zemlji.
Moskva ostaje najveći strani direktni investitor u Crnoj Gori, a Srpsku pravoslavnu crkvu koristi kao moćno oružje.
Putin je kroz crkvene kanale radio na borbi protiv nezavisnosti Crne Gore od Srbije 2006. i njezinih nastojanja za prijem u NATO. Sada novom vladajućom koalicijom u Podgorici dominira savez srpskih nacionalističkih partija poznat pod nazivom Za budućnost Crne Gore, iza kojeg stoji SPC.
SPC naklonjena Moskvi ne samo da je najveća vjerska institucija u Crnoj Gori, već se nada da će se pozicionirati kao jedan od najodlučnijih političkih igrača u državi. Podržala je lidera stranke Za budućnost Crne Gore Zdravka Krivokapića, a čak je i prije ovih izbora ujedinila raznolike zajednice organizovanjem masovnih vjersko-političkih skupova.
Srbija se, takođe, potrudila da obezbijedi prikladan ishod crnogorskih izbora, a predśednik Srbije Aleksandar Vučić zakukurikao je nad rezultatima.
Tako je i planirao: Vučićeva vlada je finansirala srpske organizacije u Crnoj Gori u iznosu od skoro 2 miliona dolara, što je rezultiralo masivnim scenama srpskoga nacionalizma u Podgorici.
Đukanović je Srbiju optužio za miješanje u izbore, što Srbija negira. Sve ovo za Crnogorce nagovještava veći talas nacionaliazma i dublje podjele u društvu.
Demokratizacija i razvoj civilnoga društva neizbježno će zbog toga patiti. Uprkos najboljim naporima međunarodne zajednice, crnogorska politika nazaduje prema 1990-ima.
Stoga bi međunarodna zajednica trebala obratiti pažnju na to šta se dešava i u ovoj maloj balkanskoj zemlji. Kako se uticaj Kremlja širi na Balkanu, s njim raste i rizik od sukoba. Crna Gora je za Rusiju važna zbog svoga položaja na Jadranskome moru i povezanih pomorskih resura.
Isključivanje uticaja Moskve zahtijevaće brz rad. Crna Gora je u pregovorima za pridruživanje Evropskoj uniji. Proces učlanjivanja u EU mora se ubrzati.
I sâm NATO mora osigurati integritet crnogorskoga sektora bezbjednosti kako ruski saveznici u Crnoj Gori ne bi imali pristup ośetljivim informacijama o NATO-u. Najbolji način da se to postigne je stvaranje čvorišta za sajber bezbjednost u Crnoj Gori – idealno śedište za borbu protiv sve agresivnijih kibernetskih provala i farmi trolova Moskve u regionu.
Slično tome, Brisel mora upozoriti Srbiju – usred pregovora o pridruživanju EU – da ne može ostati glavno uporište Rusije na Balkanu, niti nastaviti da se miješa u crnogorsku politiku.
Poslije sporazuma uz posredovanje SAD, kojim su normalizovane ekonomske veze između Kosova i Srbije ranije ovoga mjeseca – a posljedica toga je razljućeni Kremlj – Američko vijeće za nacionalnu bezbjednost (U.S. National Security Council) čestitalo je Vučiću na hrabrosti da se suprotstavi Rusiji
Odnosi Srbije sa Crnom Gorom biće lakmus test za to da li Srbija svoje spoljnopolitičke ciljeve preusmjerava na Zapad.
Godinu dana nakon pristupanja Crne Gore NATO-u, američki predśednik Donald Tramp neslavno je upozorio da bi odbrana maloga NATO saveznika u Crnoj Gori mogla dovesti do Trećega svjetskoga rata. Evropski lideri dobro su poznati po svojoj nevoljnosti u rješavanju sukoba u svom sve većem suśedstvu.
Ali bilo bi dobro podśetiti se da je kriza na Balkanu 1990-ih rezultirala najkrvavijim sukobom koji je Evropa viđela od Drugoga svjetskog rata.
Preporučeno
Bez akcije, kontinent će možda biti prisiljen da posmatra kako se novi sukob rasplamsava uz malo prethodnih upozorenja.
