Video
Tim završnim obraćanjem, dramatičnim izmišljotinama i optužbama, kriminalizacijom Bemaksa i pojedinih istaknutih crnogorskih intelektualaca, pokušao je da stvori situaciju, koja se u zakonu kriminalizuje kao stvaranje panike, u kojoj bi izbjegao pad vlade na čijem je čelu. I to jeste slika koja karakteriše Dritana Abazovića kao političara: populizam, jeftina demagogija, sklonost obmanama, improvizacijama, olakim optužbama i kriminalizaciji ljudi, osvetništvo i kompleks malog i beskrupuloznog provincijalca
„Balkanska krčma“
Ne smije se zaboraviti ni pokušaj tadašnjih prvaka Demokratskog fronta da iskoriste njegov govor kao povod da se u Crnoj Gori zavede vanredno stanje, protivno Ustavu Crne Gore i njenim zakonima. U državi bez ikakvih institucija takvo ponašanje je ostalo nesankcionisano, ali je za nadati se da će Crna Gora nekad u budućnosti biti pravna i uređena zemlja i da će takve teške povrede Ustava i zakona biti jednog dana predmet odgovarajućih državnih organa.
Ono što se u drugim, normalnim državama, smatra tehničkim mandatom vlade, nakon gubitka podrške u parlamentu, kada vlada obavlja samo tehničke poslove kojima se održava sistem, bez prava da donosi zakone, uredbe ili bilo koje propise, bilo koje strateške poteze u ekonomiji i drugim oblastima, namještenja, smjene, razrješenja … u Crnoj Gori ne važi. Abazovićeva smijenjena vlada nastavila je da vlada u punom mandatu, ne obazirući se na legitimnost svojih poteza. Koliko je apsurdna takva situacija govori da je Dritan Abazović, kao eks premijer, smijenio neke svoje smijenjene ministre, postavljao svoje saradnike na čelu upražnjenih ministarstava, stvarajući od Crne Gore najobičniji teritorijalni provizorijum u kojem ne vladaju zakoni civilizovanog svijeta, već zakoni balkanske krčme.
Ono što karakteriše proteklu godinu nije samo politička, ekonomska, kulturna, medijska orijentacija prema Srbiji, nekritičko favorizovanje po Crnu Goru štetnog „Otvorenog Balkana“, već je sam način vladavine, samovolje, stigmatizacije opozicije, populizma, medijskog ispiranje mozga građana, preuzet od vlastodržaca iz Srbije. To važi i za odnos prema kritičkim medijima, nevladinim organizacijama i svakom vidu objektivnog sagledavanja onoga što se događa u Crnoj Gori, benevolentnom odnosu prema istupima predstavnika Crkve Srbije, promovisanju kvinslinškog četničkog pokreta, klerofašizaciji Crne Gore, ispadima velikosrpskog nacionalizma, iskazima mržnje prema crnogorskoj naciji i identitetu i manjinskim narodima i njihovim vjerskim ośećanjima.
Inflacija
Već u septembru 2022. godine smijenjena vlada se susrela sa ozbiljnim problemima u zdravstvu, zbog nedostatka sredstava kao posljedice programa 42. vlade, poznatog kao „Evropa sad“, kada su ukinuti doprinosi za zdravstvo, kao osnov za povećanje plata. U januaru 2023. smijenjena vlada se morala zadužiti po izrazito nepovoljnim uslovima zbog nedostatku sredstava u budžetu, čemu je i sama doprinijela prethodnim povećanjem plata i penzija, što vrlo dobro odražava njen populistički karakter.
Efekte povećanja plata i penzija u velikoj mjeri su poništili velika inflaciona stopa i rast cijena osnovnih životnih namirnica. Crna Gora je lider u regionu po rastu cijena namirnica. U maju je inflacija bila na nivou od 11 odsto, najviše su poskupili troškovi stanovanja i smještaja, više od 30 odsto, povrće je skuplje nego prošle godine oko 23, a mlijeko, sir, jaja i meso oko 14 odsto. Značajan uticaj na godišnju stopu inflacije imale su cijene voća, odjeće i obuće, restorana i kafe.
Koliko je inflacija uticala na kupovnu moć stanovništva, toliko je pomogla u povećanju prihoda u državnu kasu, što je donekle ublažavalo posljedice pomenutog programa „Evropa sad“. Velika svjetska energetska kriza nije dotakla mnogo crnogorsku privredu, obzirom na malu zavisnost od uvoznih energenata, a pomoglo je visokim cijenama električne energije da se nešto malo popravi spoljnotrgovinski bilans izvozom električne energije, umanjen zatvaranjem KAP-a i nedostatkom njegovog izvoza. Cijene goriva uticale su na povećanje troškova građana, privrede i državnih institucija, ali i na povećanje prihoda države od PDV-a i akciza. Ostaje nepoznanica kakvi su aranžmani sklapani sa Elektroprivredom Srbije u vremenu krize u tom srpskom gigantu, kao što nijesu utvrđeni ni gubici Rudnika uglja iz Pljevalja na prodaji uglja istom preduzeću, kada se iz političkih razloga svjesno prodavao ugalj daleko ispod tržišne cijene. Ali, to je ta „oslobođena“ Crna Gora u kojoj su pobjednici 30. avgusta 2020. godine ostvarili pravo za sebe da se ponašaju kako im drago i kad se poklanjaju za vjenčanja radna mjesta u javnom preduzeću od direktora Rudnika.
Slobodan Jovanović (Ivana Božović/Pobjeda)
Državni šverc
Proteklu godinu je obilježila afrera sa švercom cigareta, navodnim njihovim uništenjem i hapšenjem Rada Miloševića, tada direktora Uprave prihoda i carina, jednog od najbližih saradnika Dritana Abazovića i uticajnog funkcionera Ure. Zahvaljujući istrazi Agencije za nacionalnu bezbjednost, dok je na njenom čelu bio Savo Kentera, otkriveno je da su se legalne cigarete navodno spaljivale kao ilegalne, a onda, umjesto u peći, završavale na ilegalnom tržištu, ostvarujući dvostruku zaradu. Tužilaštvo nije do kraja istražilo taj slučaj i eventualnu ulogu Dritana Abazovića, ali je ubrzo nakon toga na telefonskoj śednici vlade smijenjen Kentera, uprkos oštrom protestu zapadnih zemalja i podrške Kenteri koja je stigla iz NATO-a, a zbog njegovog profesionalnog rada u Agenciji i suzbijanju uticaja srpske BIA i Moskve.
Veliku uznemirenost javnosti proizvelo je i amatersko ponašanje vlade i Dritana Abazovića kada je vlada preuzela upravljanje trajektnom linijom Kamenari-Lepetane koju je do tada vodila privatna kompanija „Pomorski saobraćaj“, što je pruzrokovalo ogromne gužve u saobraćaju, redove i čekanje. Nakon toga su slijedile veoma sporne nabavke katara zbog njihovog stanja, cijena kojima su plaćene i kapaciteta. Na kraju je vlada morala da iznajmi katare od „Pomorskog saobraćaja“ uz prilično veliko obeštećenje, a onda i kupi, kako bi u sezoni, koliko-toliko, bio uspostavljen normalan saobraćaj. Pitanje je ko će biti odgovoran kad se ustanovi nerentabilnost linije Kamenari- Lepetane van turističke sezone i zašto je nešto što je dobro funkcionisalo upropašćeno radi čistog revanšizma? A učinjena je velika šteta državi.
Umjesto reformisanja crnogorske privrede i njenog usklađivanja sa standardima EU, smijenjena vlada Dritana Abazovića je ušla u antireformski proces podržavljavanja crnogorskih preduzeća, saglasno demagoškim ideologijama, okupljenim oko koncerna Vijesti, o „nepravednoj privatizaciji“ i državi kao dobrom poslodavcu, kao reliktima ekonomski nepismene propagande o nekada uspješnim državnim preduzećima iz doba socijalizma. Tako je vlada na berzi dokupila akcije Luke Bar za 12 miliona eura i time stekla 75 odsto vlasništva, iako je i do sada bila većinski vlasnik. Bolnica u Meljinama prevedena u javno zdravstvo, a i slično se pokušava sa institutom „Simo Milošević“, đe se dogovara o prebijanju obaveza Instituta prema nekadašnjoj srpskoj Jugobanci sa nekadašnjom štednjom građana Crne Gore, ili sa zakupom države Srbije, umjesto da se uđe u stečaj, isplate povjerioci iz stečajne mase i proces prodaje Instituta, odakle će se, srazmjerno, naplatiti i Jugobanka, koja više ni ne postoji. Pitanje je što je sa na stotine privrednih subjekata iz Srbije koji su ostali dužni Jugobanci, a čiji dugovi su otpisani nakon likvidacije Jugobanke?
Rekorder zapošljavanja
Abazovićeva odlazeća vlada je rekorder po zapošljavanju, postavljenjima na rukovodeća mjesta, rotacijama sa mjesta na mjesto sa pozamašnim obeštećenjima… Nije moguće utvrditi broj novozapošljenih u administraciji i javnom sektoru, odlazeći premijer tvrdi da je od aprila prošle do aprila ove godine zapošljeno 20.000 novih „radnika“, što sigurno ne odgovara stvarnoj cifri. Ono što je i bez neke analize moguće utvrditi da je kriterijum za novozapošljene ne stručnost i radno iskustvo, već partijsko člamstvo, litijaška prošlost i bliskost vladajućim političarima.
Proteklih godinu „odlazeće Vlade“ i Dritana Abazovića kao odlazećeg premijera je period koji je udaljio Crnu Goru miljama od članstva u EU. Razrušene su sve institucije, uništen je pravni poredak, pritiscima na tužilaštvo hapšeni su iz revanšizma ljudi bez dovoljno dokaza, zatvarani u pritvor na nedozvoljeno dug period, većina tih predmeta još nije rezultirala optužnicom, samim tim mogućnošću da uhapšeni dokažu svoju nevinost na sudu, zloupotrebljavala se policija, napadani su slobodni mediji kao „snage bivšeg režima“… Sve televizije, uključujući i RTCG, osim Gradske TV, postale su servis vlade i tajkuna iz okruženja predśednika Srbije Aleksandra Vučića, građanski aktivizam i patriotizam su proskribovani kao ekstremizam, terorizam, crnogorski nacionalizam… Građani Crne Gore su čestim medijskim nastupima Dritana Abazovića obmanjivani lažnim optimizmom, epp Potemkinovim selima, tribalnim manipulacijama i verbalnim opstrukcijama normalnog dijaloga, u kojima je moguće da neko u jednom trenutku bude na čelu mafijaških poslova u Crnoj Gori, a u drugom najboljeg preduzeća u Crnoj Gori.
Preporučeno
Ako je u Crnoj Gori politička orijentacija ka članstvu u EU iskrena, onda je protekla godina – godina koju su ,,pojeli skakavci“. Sve što je postignuto u pregovorima sa EU je poništeno, na kritike iz EU se odgovara da nijesu u pravu, da Dritan Abazović bolje zna od njih što je stvarnost, ne poštuju se stavovi Venecijanske komisije, pravosuđe je kao nikad u proteklom periodu nezavisnosti pod kontrolom vladajućih partija, ne poštuju se kritike na račun olako datih državljanstava, posebno proruskim snagama, ne sarađuje se u kontroli granice, itd. Ustvari, Crna Gora sve više i više klizi ka standardima „Otvorenog Balkana“, tj. svemu onome što je i dalje udaljava od EU i svrstava u red zemalja „Otvarenog Balkana“ koje će decenijama čekati priliku da otvore sva poglavlja, što je Crna Gora postigla, a kamoli da ih zatvore.
