Gruhonjić: Vučićev cilj bio i ostao da Crnu Goru učini nefunkcionalnom, sada postaje klaustrofobičan dok pritisak spolja jača

U razgovoru za Portal Analitika ističe da prijetnje shvata ozbiljno jer je, kako navodi, sad više nego očigledno da su ljudi slični njemu legitimne lovine. Naglašava da je samo pitanje dana, mjeseca ili godine kada će prijetnje prerasti u fizičko nasilje.

Javnost pripremljena za odstrijel „dežurnih krivaca“

„Istovremeno, javnost je naviknuta da smo ja i meni slični „dežurni krivci“. Pretpostavljam da ljudi odmahuju rukom kad pročitaju da “Dinku opet prijete”. To zapravo znači da je i javnost pripremljena za odstrijel ljudi poput mene i da niko zbog toga ne bi bio iznenađen“, kaže Gruhonjić.

Dodaje da za sada nadležnim organima nije prijavljivao posljednje prijetnje.

„Razmatramo u Nezavisnom društvu novinara Vojvodine i mogućnost podnošenja krivičnih prijava. Ja sam targetiran već duže od 20 godina. Nikada ništa nije riješeno, od nebrojenih prijava koje smo podnosili, sem valjda jedne, gdje je počinilac priznao krivicu i nagodio se sa tužilaštvom po principu oportuniteta“, ističe Gruhonjić. 

Toliko, kako kaže, o očekivanjima od nadležnih organa. 

„Ali, mi sve prijave arhiviramo da bismo imali argumente u razgovorima sa različitim domaćim i međunarodnim činiocima. A i zbog budućnosti“, dodaje Gruhonjić. 

Dodikova izjava otvorena prijetnja

Hajci na Gruhonjića pridružio se i predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad Dodik. Sagovornik Analitike ističe kako Dodikove komentare shvata kao kompliment i potvrdu da radi ispravnu stvar. 

„Ako vas Dodik kritikuje, taj prononsirani fašista, onda nema sumnje da ste na pravom putu. S druge strane, Dodikovu izjavu sam shvatio kao otvorenu prijetnju i kao zeleno svijetlo za ugrožavanje moje bezbjednosti“, naglašava Gruhonjić.

Poricanje strategija genocida, a genocid strategija države

Tokom obilježavanje 28. godišnjice genocida u Srebrenici, javnost regiona ostala je užasnuta brojnim postupcima srpskih nacionalista. Posebno je iznenadila njihova bekrupuloznost u otvorenoj negaciji genocida i slavljenje odgovornih zločinaca kao nacionalnih heroja.

U moru incidenata, istakao se slučaj dvije sarajevske studentkinje koje su na godišnjicu genocida na društvenim mrežama dijelile poruke podrške ratnom zločincu Ratku Mladiću. Ovim potezom, a na urgenciju šefa vodeće obavještajne agencije Srbije Aleksandra Vulina, dobile su stipendije za nastavak studija u Beogradu.

„Te dvije djevojke su pravi primjer kakvo je „cvijeće zla“ izraslo iz društava koja su proizvela masovne grobnice i toliku patnju za milione ljudi. S jedne strane, one nijesu krive jer su tako vaspitavane i obrazovane, mada ih svakako ne treba abolirati od krivice, jer su punoljetne i imaju akademske ambicije“, ukazuje Gruhonjić.

Ovakva društva su, prema njegovim riječima, ogledno dobro na kojem može da se vidi kako izgleda zajednica u kojoj je nacizam ne samo pobijedio, nego je, kako podsjeća, već 35 godina glavna ideologija. 

„Praksa poricanja nije ušla u novu fazu, ona je tu već od samog početka izvođenja genocidnog plana, dakle od 1991. godine. Poricanje je dio strategije genocida, a genocid je strategija države“, izričit je Gruhonjić. 

Mase „običnih ljudi“ pravile se da se ništa ne događa

Sagovornik Analitike napominje da ono što treba imati na umu jeste činjenica da genocid ne može da bude organizovan – uza svu vojnu i policijsku silu i novac – ukoliko, kako kaže, nemate takozvane posmatrače (bystanders). 

„To su one mase „običnih ljudi“ koje se prave da se ništa ne događa, iako su svjedočili kako ljude odvode na stratišta i kako se njihove komšije masovno iseljavaju pod užasnim pritiskom“, naglašava Gruhonjić.

Nažalost, dodaje on, kao što su se tokom rata pravili da ne vide zločine, tako se sada masovno prave da zločini nijesu ni postojali, jer se kontekst nije promijenio.

„Takođe nažalost, ja ne znam niti za jedno društvo u svijetu koje je bilo u stanju da se denacifikuje, bez ozbiljnog spoljašneg pritiska“, ističe Gruhonjić.

Fantazija o podjeli BiH traje jako dugo

Iako malo ko sumnja da Bošnjaci u BiH danas čine više od polovine stanovništva, oni su, u svojoj zemlji, građani drugog reda u odnosu na Srbe i Hrvate. Prema riječima sagovornika Analitike, BiH je u ovakvu situaciju dovedena planski i smišljeno. 

„Presude Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde u Hagu potvrdile su ono što smo svi znali od početka pripreme agresije na Bosnu i Hercegovinu: Srbija i Hrvatska željele su da između sebe podijele moju domovinu, i to pod svaku cijenu“, ocjenjuje Gruhonjić. 

Ta fantazija, apostrofira on, nije od juče. Ona, napominje, traje u velikosrpskim i velikohrvatskim umovima već jako dugo. 

„Podsjećanja radi, i na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, novembra 1943. godine, uprkos tome što je bilo riječ o komunistima i internacionalistima, Bosni i Hercegovini je teškom mukom priznato pravo da bude republika unutar Jugoslavije. Tito je lično presudio u tom slučaju“, kaže Gruhonjić. 

Za nacionalne lidere Srba i Hrvata u BiH, Dodika i Čovića, kaže da su „nikad jači“ jer je država zarobljena u Dejtonskom mirovnom sporazumu. 

„Znate, i Prvi svjetski rat se završio primirjem, pa znamo da nije dugo potrajalo. Nadam se da griješim sa ovom analogijom, ali se zaista plašim da ćemo gledati nastavak i u Bosni i Hercegovini“, upozorava Gruonjić 

Greške međunarodne zajednice čine nas nespokojnim

Skreće pažnju i na veoma spornu ulogu međunarodne zajednice.

„Da podsjetim, 1992. Ujedinjene nacije su uvele embargo na uvoz oružja Armiji Bosne i Hercegovine i ostavile je na milost i nemilost tzv. JNA i svoj onoj silesiji naoružanja koju je ta vojska imala zahvaljujući tome što smo je svi, cijela Jugoslavija, više nego izdašno finansirali“, napominje Gruhonjić. 

Posljedica toga bili su, ukazuje on, masovni zločini koje su srpske trupe počinile u blickrigu od aprila do avgusta 1992, kada su, podsjeća naš sagovornik, pobili, poklali, silovali i protjerali doslovno sve što su stigli. 

„Tada je u stvari počinjen masovni genocid, a Srebrenica je bila logičan epilog genocidne namjere. Dakle, trebalo je da glavu izgubi 100.000 Bosanaca i Hercegovaca, da milioni budu raseljeni, da bi „međunarodna zajednica“ nešto preduzela, to jest da bi vojno intervenisala protiv Vojske Republike Srpske“, naglašava Gruhonjić. 

Stava je da međunarodna zajednica sada čini sličnu grešku i to je ono što, kako kaže, svakoga normalnog čini veoma nespokojnim. 

„Bosna i Hercegovina zaslužuje novu međunarodnu konferenciju, jer rat ili zamrznuti konflikt se ne mogu zaustaviti ukoliko su uzroci rata proglašeni legitimnim uređenjem današnje države. Uzrok i posljedica, to je zakonomjernost. Mi živimo posljedice, jer je uzrok živ kao što je bio i 1992. godine“, podvlači Gruhonjić. 

Građanima u Srbiji na vrh glave Vučićevih kabadahija

Jedan od lidera srpske opozicije Dragan Đilas je tokom posljednjeg u nizu građanskih protesta rekao da Vučić ne može pobijediti u Beogradu i da zato neće ni raspisati izbore u ovom gradu. Zanimalo nas je imaju li osnova ocjene Đilasa.

„Znate kako, nije dovoljno reći da Vučić neće pobijediti, već je potrebno i organizovati se i ozbiljno se suprotstaviti Vučićevoj mašineriji zla. To znači da se opozicija konačno mora veoma ozbiljno posvetiti izgradnji sopstvene infrastrukture, kako bi mogla da iskontroliše izbore i da građanima pokaže da zaista imaju alternativu, da imaju u koga da se pouzdaju, da ne treba više da se plaše…“, poručuje Gruhonjić. 

Smatra da se, nažalost, ne vidi da se opozicija posvetila ovim strateškim ciljevima bez kojih, ističe on, nema pobjede na izborima. 

„Vučić je sada i na spoljnopolitičkom i na unutrašnjem planu sve više klaustrofobičan. Mislim da će pritisak spolja samo jačati, a da će nezadovoljstvo građana koje se valja ulicama takođe rasti, jer im je na vrh glave Vučićevih kabadahija koji su im uzurpirali živote u svim mogućim aspektima“, ocijenjuje Gruhonjić. 

U toj jednačini, kako kaže, nedostaje „samo“ politička artikulacija alternative. 

„Političke alternative koja će biti u stanju da izađe na crtu Vučićevim„naprednjacima“, da na taj način ohrabri i politički artikuliše građanske proteste i da pruži ruku zapadnim partnerima i jasno i glasno kaže da Srbiju vidi u društvu evroatlantske porodice država i naroda“, smatra Gruhonjić. 

Sankcije Vulinu najozbiljniji „žuti karton“ za Vučića 

Osvrnuo se i na nedavno uvedene sankcije SAD protiv šefa Bezbjednosno informativne agencije Srbije Aleksandra Vulina.

„To je do sada najozbiljni „žuti karton“ za Vučića, jer Vulin je jedan od njegovih najbližih ljudi. Ko zna, možda je sljedeći i neki član Vučićeve familije…“, napominje Gruhonjić.

Kritike na račun Milatovića u Srbiji su mimikrija

Novi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović boravio je nedavno u zvaničnoj posjeti Beogradu. Posjetu je, između ostalog, obilježila izjava poslanika Dragana Markovića Palme da je Milatović došao na noge Vučiću.

„Nema sumnje da je Milatović došao na noge Vučiću, jer je novi predsjednik Crne Gore Vučićeva marioneta od samog početka. Sve ostalo, nekakve kritike i slične stvari koje se mogu vidjeti u srbijanskim medijima, samo su mimikrija“, kategoričan je Gruhonjić. 

Prema njegovim riječima, cilj Vučića je bio i ostao da Crnu Goru učini nefunkcionalnom državom, da joj razori institucije, da je zarazi velikosrpskim nacionalizmom i da je tako učini ovisnom o Srbiji i Rusiji. 

„Nažalost, za sad mu se taj cilj ostvaruje. Međutim, ja verujem u žilavost Crne Gore, kao što vjerujem i u žilavost Bosne i Hercegovine“, zaključuje Gruhonjić.