Video
Gruhonjić se u posljednje vrijeme našao na meti režimske propagandne mašinerije u Srbiji zbog montiranog snimka nastalog prije godinu dana na festivalu Rebedu u Dubrovniku, zbog kojeg je optužen za govor mržnje i etiketiran kao ustaša, usljed čega prolazi kroz ne samo medijsku golgotu, već se suočava i sa prijetnjama po svoj i život porodice.
U razgovoru za Pobjedu, govoreći o svom slučaju, Gruhonjić kaže da se posljednjih dana situacija smirila, ali ističe da je to vrlo relativan pojam.
” Neke stvari su se malo smirile, ali to da sam i dalje tema već praktično mjeseci po – to je ostala konstanta. Možda samo nijesam glavni naslov, premda sam bio najmanje 15 dana, kada je zapravo raspisana javna potjernica za mnom kao na Divljem zapadu, jer je moja fotografija dominirala u tabloidima, režimskim televizijama i društvenim mrežama. Tako smo porodica i ja počeli prvi put doživljavati u Novom Sadu ono što nikada nijesmo doživljavali. Da nam neki takozvani obični građani, ili bolje reći obični krvožedni građani, hipnotisani ludaci koji gledaju to režimsko smeće, dobacuju, da nas vrijeđaju na ulici… Imao sam i situaciju fizičke prijetnje. Čine sve zapravo, a ja mislim da im je to cilj, ili da me protjeraju iz Srbije, ili da me natjeraju da doživim građansku smrt u smislu da prestanem da se bavim poslom kojim se bavim, da pokušaju da me protjeraju sa Univerziteta u Novom Sadu ili da me ubiju. To su, otprilike, neki mogući scenariji”, kaže Gruhonjić.
Na pitanje da li je država učinila nešto po pitanju bezbjednosti njegove porodice i njega samog, odgovara da je veoma simptomatična činjenica da je još 25. marta zasijedala Stalna radna grupa za bezbjednost novinara, koju čine predstavnici medijskih i novinarskih udruženja i predstavnici tužilaštva i policije.
Gruhonjić, koji je prisustvovao tom sastanku, navodi da je bio prisutan i tamošnji šef misije OEBS-a Jan Bratu, koji je eksplicitno na konferenciji za medije prije sjednice uporedio slučaj ispisivanja grafita na zgradi u kojoj ja živi sa porodicom, sa slučajevima Slavka Ćuruvije i Milana Pantića, novinara ubijenih u Beogradu, odnosno Jagodini 1999. i 2001. godine.
” Ono što je, zapravo, on isto kazao je da, ukoliko se meni i koleginici Ani Lalić, koja je predstavnica Nezavisnog društva novinara u Vojvodini i kojoj su prvo počele prijetnje, bilo što desi, Srbija će imati ozbiljne političke posljedice. On je od policije takođe zatražio da nam obezbijedi zaštitu. Prisutni predstavnik Ministarstva unutrašnjih poslova je rekao da se vrše bezbjednosne provjere i da one traju 10 do 15 dana. Već je kraj aprila, mi nemamo ni pisma, ni razglednice iz policije, šta se dešava sa tim provjerama. Kada smo pitali šta se dešava, oni su rekli da patroliraju našim krajevima, što moram priznati da ne primjećujemo, ali možda i patroliraju, i da ne treba da se brinemo jer „tolikim ljudima pišu po zgradama, pa niko ne diže takvu uzbunu“. Smatram da to ne zaslužuje nikakav komentar. No, Ana i ja smo, zapravo, uz pomoć Evropske federacije novinara dobili neko privatno obezbjeđenje i to je ono što smo mogli da uradimo. Naše kretanje kroz Novi Sad je po prvi put u životu ograničeno, jer smo praktično osuđeni na to da smišljamo načine kako ćemo se zaštititi, izbjegavamo da budemo sami, kretanje noću i slično. Imali smo i dojave da određeni takozvani navijači, to jeste huligani koji su pod komandom režima, pripremaju fizički napad na nas. Sa druge strane, ono što je u svakom slučaju jako dobra stvar jeste činjenica da smo dobili ogromnu podršku, i kao novinari, i ja kao profesor, i to ne samo iz Srbije i regiona, nego iz Evrope i svijeta, tako da mislim da smo taj naš slučaj stavili pod reflektore međunarodne javnosti. To je, zapravo, nama, novinarima, inače jedina zaštita u ovim državama u kojima institucije funkcionišu, ali samo u korist vlasti”, kazao je Gruhonjić.
PATOLOŠKA INVERZIJA STVARNOSTI
Na pitanje da li u nekim dešavanjima u Crnoj Gori prepoznaje tu matricu koja se, posebno u Srbiji, ne događa prvi put, a koju čine prvo medijska dehumanizacija mete, potom javni linč nakon kojeg na scenu stupa država sa svojim represivnim aparatom, sa posebnim osvrtom na skandalozno targetiranje građanskih aktivista i novinarki u amaterskom uratku novinarke koncerna „Vijesti“ Jelene Jovanović u projektu Mapiranja krajnje desnice Balkanske istraživačke mreže BIRN, Gruhonjić ističe da nema nikakve sumnje da je riječ o istom scenariju.
” To je u potpunosti isti rukopis, tu nema nikakve sumnje. Dakle, to sa čime se vi suočavate u Crnoj Gori je, zapravo, nešto što smo vam mi izvezli. To je ekspertski proizvod koji je direktno u Crnu Goru uvezen iz Srbije, kao što je uvezen i u Bosnu i Hercegovinu. Taj slučaj je na sramotu BIRN-a, jer je jedan takav medij dopustio sebi da mu se infiltriraju kojekakvi zastupnici srpskog i ruskog svijeta i da se dezavuišu, zapravo, borci za ljudska prava. Opet da povučem paralelu, ja sam optužen u Srbiji za govor mržnje. Znate, to je zapravo ta patološka inverzija stvarnosti, kao i u slučaju svih onih koje je novinarka BIRN-a targetirala. To je jedan kafkijanski pristup stvarnosti čiji je cilj sluđivanje, izluđivanje, raspamećivanje… po ugledu na ono što je radio Ratko Mladić u Sarajevu tokom rata kada je izdao izvršnu komandu „Raspameti!“ Dakle, ovo je raspamećivanje u takozvanim mirnodopskim uslovima koji, nažalost, teže ka tome da ne budu više mirnodopski i da neki ljudi koji su na taj način targetirani na ovaj način budu povrijeđeni, čak i fizički. Nažalost, mislim da ćete toga sve više gledati u Crnoj Gori i ne treba imati iluzije da će to prestati. Što bi rekao moj prijatelj Miloš Perović: ,,Poslušaje nas. Mi dolazimo iz vaše budućnosti“”, rekao je Gruhonjić.
GRAĐANSKI OTPOR I POLITIČKA ARTIKULACIJA
Kada je Crna Gora u pitanju, prema njegovom mišljenju, situacija je u odnosu na Srbiju značajno bolja u smislu onoga što se može nazvati građanskim otporom.
” Bilo bi dobro da taj građanski otpor bude i politički artikulisan, jer mi kao građani, novinari, profesori… u slučaju da nemamo političku artikulaciju otpora, onda ostajemo na brisanom prostoru – na ledini. Takva je situacija sada u Srbiji. U Srbiji suštinski ne postoji opozicija, sem na nekim marginama, a slučajevi poput slučaja Ane Lalić, ili mene, uglavnom ne mobilišu taj dio takozvanih velikih opozicionih partija u našoj zaštiti, jer ono što mi govorimo ni njima se ne sviđa. Mi govorimo neke potpuno normalne stvari. Da je Srbija dio Evrope – što je geografska činjenica. Govorimo da nije ljudski oduzimati živote drugim ljudskim bićima. Govorimo da nijedan narod nije genocidan, nego su genocidni pojedinci koji su, na kraju krajeva, jedan dio njih u komandnom lancu, zbog toga i odgovarali. Hoću da kažem, zapravo, sljedeće – da će ta velikosrpska militantna matrica ići dokle god budu mogli da je guraju. Oni će uzurpirati institucije i u Crnoj Gori, kao što su uzurpirali u Srbiji, u zavisnosti od toga koliki će biti stepen artikulisanog političkog i građanskog otpora. Ako to izostane, naročito ovaj politički dio, onda ćete doživjeti sudbinu da su sve institucije zapravo zarobljene, kao što je u slučaj u Srbiji. Džabe vam onda pojedinci koji su čestiti, koji postoje u tim institucijama – u policiji, tužilaštvu, sudovima i tako dalje… ako u vrhu tih institucija imate osobe koji su osvjedočeni neprijatelji demokratije, slobode, ljudskih prava, pa ako hoćete i ljudskog života. Tako da, eto, to je taj momenat koji je, po mom sudu, jako važan, jer svaki uzurpator ide do one granice dokle može da uzurpira, a ta granica zavisi isključivo od toga koliko je otpor artikulisan i organizovan”, kazao je Gruhonjić.
Upitan da pojasni da li, zapravo, prepoznaje izostanak političke artikulacije građanskog otpora u Crnoj Gori, Gruhonjić kaže da mu se, nažalost, čini da je trend opadajući.
” Utisak mi je da je u prve, recimo, dvije – dvije i po godine poslije litijaške kontrarevolucije, kada govorimo o političkim partijama, to bilo puno jače. Sada opozicija djeluje suviše mekano. Meni se tako čini, nadam se da griješim, opozicija se ne snalazi, posebno Demokratska partija socijalista. To je, vjerovatno, posljedica više stvari, kao što je činjenica da su predugo bili na vlasti i to što odlaskom Mila Đukanovića, kao nespornog autoriteta i lidera, ta partija sada pokušava da pronađe neki novi put. Za to će trebati vremena, očigledno. Bilo bi dobro da ta ideja suverenističke Crne Gore takođe dobije neku artikulaciju i mimo DPS-a, da postoji neka vrsta, ajde da kažemo, ukrupnjavanja, koje bi moglo da donese, siguran sam, u ovom momentu dosta glasova”, zaključuje Gruhonjić.
Medijskim kadriranjem ministara treba da se bavi tužilaštvo, Krivokapić dragocjen svjedok
U jednom nedavnom televizijskom intervjuu bivši premijer Zdravko Krivokapić otkrio je zanimljiv detalj koji ukazuje da je osim Crkve Srbije takozvanu „apostolsku vladu“ u izvjesnom smislu kadrirao i medijski koncern „Vijesti“. Tako je javnost saznala da je, prema riječima Krivokapića, i pored činjenice da je on sa Andrijom Jovićevićem dogovorio poziciju ministra unutrašnjih poslova, taj izbor spriječio lider Ure Dritan Abazović uz obrazloženje da sa tim izborom nijesu saglasne „Vijesti“.
Komentarišući ovaj detalj iz Krivokapićevog intervjua, Gruhonjić kaže da ga je to podsjetilo na jednu situaciu u Srbiji kada je predsjednik te zemlje bio Tomislav Nikolić.
Mi smo imali sličnu situaciju. Ova priča me podsjetila kada je Toma Nikolić bio predsjednik Srbije. On je, takođe, kao ovo što je Krivokapić rekao za „Vijesti“, doduše ne imenujući tabloid koji je to radio, otvoreno rekao u intervjuu, mislim na RTS-u, da u Srbiji postoje tabloidi koji reketiraju političare, u smislu da ako ne urade nešto što je takozvana duboka država zamislila, da će onda krenuti medijska haranga, linč, etiketiranje, targetiranje… s ciljem njihovog smicanja sa vlasti, ili naimenovanja na određene pozicije, kao što je ovdje riječ bila o ministru policije. Ta priča je jednostavno završila u mraku. Ona nikada nije istražena, iako je tužilaštvo na osnovu izjave predsjednika države imalo sve razvoje da pokrene istragu i otkrije o čemu se tu radi. Mislim da bi u ovom slučaju trebalo insistirati na tome, biti uporan i dosadan da se istjera na čistinu o čemu se tu zapravo radilo. Ako bi mogao gospodin Krivokapić još nešto da saopšti i to po mogućnosti tužilaštu. S obzirom na to da je on bivši premijer, dakle apsolutno relevantna osoba koja može o tome da priča, može da bude dragocjen svjedok. Ovakve stvari ne smiju se pustiti da samo tako odu. U suprotnom će se, zapravo, onda desiti ono što je još jedan od mehanizama kojima sad već i vi polako prisustvujete, a prisustvovaćete i više ako ne bude otpora. To je takozvano multipliciranje, odnosno hiperinflacija afera. Cilj hiperinflacije afera je da ljudi postanu tupi. Da otupe potpuno na bilo kakav osjećaj nepravde, ili bilo čega sličnog, jer se nijedna od tih afera nikada ne dovede do kraja i onda ljudi samo odmahnu rukom, što naravno otvara širok prostor uzupaciji institucija. Takve stvari ne treba pustiti, treba biti uporan, Crna Gora nije Srbija. U Crnoj Gori, kako bih rekao, nemate Demokratsku stranku koju je Vučić vrlo brzo i efikasno razbio, što zahvaljujući sebi i svojim sposobnostima da razara, što zahvaljujući samoj trulosti Demokratske stranke koja se praktično samoukinula.
Odnos prema Srebrenici dokaz da su u PES-u Vučićeve marionete
Iako su preko 100 nevladinih organizacija i više od 320 istaknutih građanki i građana nedjeljama apelovali na premijera Milojka Spajića i Vladu da Crna Gora bude jedan od kosponzora rezolucije Ujedinjenih nacija o memorijalizaciji žrtava genocida u Srebrenici, izvršna vlast ne samo da je dosljedno otćutala ovu inicijativu, već je crnogorska javnost imala priliku iz usta predsjednika Vlade da čuje ignorantsku, pa i uvredljivu poruku, da ga samo interesuju kosponzorstva infrastukturnih projekata.
Nedugo nakon toga uslijedilo je i oglašavanje njegovog Pokreta ,,Evropa sad“ na platformi X, u kojoj su rečenicom da ne podržavaju „da se zbog odgovornosti bilo kog pojedinca imputira odgovornost bilo kom narodu“, nalegli na propagandu Beograda koji suštinski jedini na svijetu, uz zvaničnu Banjaluku, srpski narod proglašava genocidnim.
No, prije dva dana, tokom posjete Njemačkoj, suočen sa inicijatorom rezolucije, Spajić se ipak morao izjasniti, pa je kazao da će Crna Gora ipak glasati za njeno usvajanje, ali da je neće sponzorisati.
Komentarišući ovakav odnos PES-a i premijera Spajića prema genocidu u Srebrenici, Gruhonjić kaže da u tome ne vidi ništa drugo do Vučićeve marionete.
Preporučeno
” Reklo bi se više da je politika Demokratskog fronta na vlasti, nego Pokreta ,,Evropa sad“. Pogotovo što je PES doživio rascjep, a znamo ko su Andrija Mandić i Milan Knežević. Ja tu nemam nikakvih iluzija. Oni, što bi se reklo, cinculiraju. To je, kako bih rekao, kao i Vučić kada razgovara sa međunarodnim diplomatama ili posrednicima, nećete ga prepoznati, vrlo je servilan. Vidjeli ste to na ovoj sjednici u UN kada ga je opomenula predsjedavajuća, kako se ponašao. Rekao je hvala i nastavio je da priča, a za kućnu upotrebu je on „tigar“. To je ta slična politika. Ovamo prodaješ jednu priču i ovi vaši isto prodaju NATO-u i Zapadu i Europskoj uniji priču da su oni dio tog svijeta, da teže Evropi, a kući kad dođu konkretna pitanja na dnevni red, u strahu su od Vučića i vjerovatno Putina. Razlika je u tome što su oni niža kategorija političara u odnosu na Vučića, koji zapravo zavise umnogome od njegovih resursa, infrastrukture i određenih velikodostojnika Crkve Srbije. Oni su toga svjesni, tako da zapravo ne znaju da li su „pošli ili da li su došli“, ali znaju da im je cilj da Crnu Goru pokažu kao nefunkcionalnu državu i da je vrate, ako je moguće, kao izbornu jedinicu Srbije ili da je destabilizuju do nivoa neke Republike Srpske”, zaključio je Gruhonjić.
