On nije novo lice, nego stara priča sa novim filterom. Ikonografija umjesto ideje, klikovi umjesto glasova, performans umjesto politike. Realno, riječ je o partijskom mikro igraču koji je karijeru pretvorio u trajni self-marketing. Odbornik u Podgorici, v.d. šef gradske Službe za građane i predsjednik svoje minijaturne partije. Sve ostalo je buka na društvenim mrežama.

Spomenik Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru bio je idealan za slikanje ovog branioca srpske priče u zimskom i ljetnjem period. On na licu mjesta, kamere upaljene, grandiozne parole. IDEALNO.

Šta je epilog?

Ministarstvo kulture je naložilo uklanjanje, a statua sklonjena. Pravo u crkvu. Onako usput, novinari i fotoreporteri zamalo su prošli kao oni u Gazi, a policije ni na vidiku. To što svi znamo da se i najmanji šund vašar i lokalna utakmica ne može zamisliti, niti početi bez makar jednog “predstavnika zakona u plavom”, nije važno. Važno je da je performans u Zaostru bio kao stvoren za Dajka. Spektakl je napravljen, istorijski revizionizam normalizovan, a publika nahranjena.

Što je tvrdnja šokantnija, to bolje. Priča o navodnoj ulici u Petnjici nazvanoj po Osmanu (H)Rastoderu vrtila se društvenim mrežama,  ali na terenu tabla nije zatečena, a Opština i Ministarstvo jasno su rekli – takvu odluku nikad nijesu donijeli. I ministrica kulture i medija Tamara Vujović prošetala je Petnjicom i tražila ono što je Dajković “otkrio”, ali ništa. Nema table. Znao je to i Dajko ali… senzacija je pojela činjenice, kao i obično.

Povezani članci

Politika

Popović: Bavimo se spomenikom četničkom koljaču, a na čelu Skupštine se toleriše četnički vojvoda i srpski agent

Društvo

ADŽIĆ ZA STANDARD: Spomenik masovnom ubici Đurišiću je planska akcija rehabilitacije četništva – kip ratnog zločinca mora biti uništen

Politika

Lutovcu data tri dana da ukloni spomenik zločincu Đurišiću

Isto važi i za hvalisanje tuđim odlukama. Uklanjanje spomen-obilježja Jusufu Čeliću u Plavu, pa onda i izvjesnom Rudolfu Karužiću Njunju u Herceg Novom. Sve je to rezultat postupanja nadležnog ministarstva a ne Dajkovićev “zviždački” doprinos.

Jasna je strategija kodnog imena – “DAJKO” – pumpaj identitetsku tenziju, nakalemi crkveni okvir, dodaj malo anti-NATO buke i predstavi sve kao odbranu naroda. Klikovi stižu, podjele rastu.

Da se razumijemo, mada vjerujem da se već razumijemo, Dajković nije veliki, samo je glasan. Hodajući selfi-bilbord koji od jezika pravi baklju, a od istorije scenografiju.

Lijek je jednostavan – raskrinkati svaki spin, citirati činjenice, i prestati da hranimo algoritam koji od laži pravi karijeru.