Video
Pitanje dijela ratne odštete samo je jedno od spornih mjesta o kojima dvije države intenzivno pregovaraju posljednjih pola godine. No, prema informacijama koje je dobila Pobjeda, hrvatska strana se u ovom slučaju nije ponijela baš korektno, s obzirom na to da su insistirali da odštetu dobiju svi oni koji se u narednom periodu prijave kao žrtve iz „Morinja“.
Naime, već dugo se licitira iznosom ratne odštete onima koji su bili zatočeni u kasarni nekadašnje Jugoslovenske narodne armije u Bokokotorskom zalivu, s obzirom na to da se prvo pojavio iznos od oko 15 miliona eura. Kako vrijeme odmiče, ta suma se uvećava u skladu s brojem onih koji su podnijeli zahtjev za nadoknadu nematerijalne štete zbog boravka u logoru.
” Sa Hrvatskom je tokom pregovora bio utvrđen tačan broj ljudi u logoru, ali je kasnija hrvatska formulacija bila da su moguće i naknadne prijave”, saopštio je izvor Pobjede.
Sudski spisi vezani za slučajeve iz logora „Morinj“, koji je radio od oktobra 1991. do avgusta 1992. godine, pominju različit broj logoraša koji se kreće od 160. Na spomen-ploči na ulazu u taj objekat sada stoji kako su u logoru bile zatočene 292 osobe iz Dubrovačke regije. Međutim, prema saznanjima Pobjede, iz Hrvatske se sve češće pominje broj od 300 pa i više onih koji tvrde da su žrtve iz logora u Morinju.
Kada je riječ o isplati štete, Crna Gora je do 2018. godine na ime nematerijalne odštete već dala oko 1,43 miliona eura. Kako podaci nijesu cjeloviti, zna se da je novac primilo između 145 do 200 bivših logoraša, a pojedinačni iznosi kretali su se od 20.000 do 30.000 eura.
Pošto su postupci za naknadu štete i dalje u toku, krajnji iznos ostaje nepoznanica. Jer, uz novac koji će biti dat direktno onima koji su bili zatočeni, nadovezuje se i onaj dio koji pripada državi Hrvatskoj.
Odnosi
Crna Gora je u odnosima s Hrvatskom, koji znače mnogo više od zatvaranja Poglavlja 31 u pregovorima za pristupanje Evropskoj uniji, uporno u raskoraku.
Nakon pokušaja da se odnosi dvije države vrate koliko-toliko u normalu, krajem juna prošle godine u Skupštini Crne Gore usvojena je Rezolucija o genocidu u Jasenovcu, kao „odgovor“ za pridruživanje naše zemlje većini koja je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija glasala za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Hrvatska je na to odgovorila određivanjem statusa „persona non grata“ liderima tri stranke vladajuće većine, i to predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću (Nova srpska demokratija), potpredsjedniku Vlade Aleksi Bečiću (Demokrate) i Milanu Kneževiću (Demokratska narodna partija). To, očigledno, nije bio dovoljan signal da stvari idu u pogrešnom pravcu, pa su susjedi odlučili da „zaoštre retoriku“. Prekretnica u odnosima bila je objavljivanje non-pejpera Hrvatske, koji je u javnost dospio početkom decembra prošle godine. U tom nezvaničnom dokumentu, Crna Gora se poziva da obezbijedi „pravednu i dostojnu naknadu svima koji su bili zarobljeni u logorima u Crnoj Gori tokom Domovinskog rata“, te da ona podrazumijeva „sveobuhvatnu naknadu za sve logoraše“.
Zahtjevi
Traženo je da se potvrdi vlasništvo Republike Hrvatske nad školskim brodom „Jadran“, uključujući njegov povratak susjedima u skladu sa Ugovorom o pitanjima sukcesije koji su potpisale države nastale iz nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Kao tačka sporenja naveden je i odnos prema hrvatskoj nacionalnoj manjini u Crnoj Gori, kojoj „treba obezbijediti zaštitu i očuvanje identiteta“. Uz to, smatraju važnim da pripadnici njihove manjine imaju zadovoljena manjinska prava koja se tiču obrazovanja, te da se hrvatskoj zajednici vrati određena imovina.
Očekivano, jedna od nezaobilaznih stavki je definisanje granice dvije države na moru, pošto je i dalje na snazi Protokol o privremenom graničnom režimu iz 2002. godine.
Od Crne Gore se takođe očekuje „otklanjanje problema koji sprečavaju pomirenje i opstruiraju dobru saradnju dvije države“. Ova rečenica se, konkretno, odnosi na potpuni izostanak procesuiranja ratnih zločinaca od strane Crne Gore, zatim na sudbinu 14 nestalih, te na vidno obilježavanje logora u Morinju gdje su bili zarobljeni i mučeni hrvatski državljani, ali samo na način kako je to sada učinjeno. U skladu s time, sporan je i bazen u Kotoru, koji sada nosi ime Zorana Džimija Gopčevića, nekadašnjeg upravnika pomenutog logora.
Konačno, očekuje se da budu onemogućeni „pokušaji zloupotrebe hrvatske kulture i identiteta“ u smislu „prekrajanja istorije te zemlje“. Za taj dio pozvali su se na kampanju vođenu uoči popisa u našoj zemlji krajem 2023. godine kada su se, kako se precizira, u primorskim gradovima pojavili bilbordi na kojima su brojne osobe iz Hrvatske prikazane kao pripadnici srpske kulture u Crnoj Gori.
Dokument je ujedno najavio da Crna Gora neće tako lako moći da dobije „zeleno svjetlo“ za zatvaranje Poglavlja 31 – vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika. To se pokazalo tačnim, jer ni nakon dvije međuvladine konferencije predstavnika Evropske unije i Crne Gore ovo poglavlje nije zatvoreno.
Odgovor
Uslijedila je brza reakcija iz izvršne vlasti, ali samo Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore, na čijem je čelu Ervin Ibrahimović (Bošnjačka stranka). Tim njegovog resora od kraja prošle godine tijesno sarađuje s kolegama iz hrvatskog ministarstva vanjskih i evropskih poslova kako bi se ubrzalo rješavanje spornih pitanja iz bilateralnih odnosa dvije države.
U namjeri da „odobrovolji“ susjede, Crna Gora je ustupila Hrvatskoj Dom kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi kod Tivta, kao objekat koji je tamošnja lokalna zajednica izgradila početkom 20. vijeka za potrebe svojih okupljanja i svetkovina.
Nakon što su šefovi diplomatija dvije države, Ervin Ibrahimović i Gordan Grlić Radman 21. juna potpisali dokument kojim je ozvaničena predaja te zgrade, iz Ministarstva odbrane kojim rukovodi Dragan Krapović (Demokrate) više provokacija su uputili ka hrvatskoj strani vezano za brod „Jadran“ (izdavanje značaka sa siluetom broda i najava njegove zaštite kao crnogorskog kulturnog dobra) i spomen-ploču na ulazu u nekadašnji logor u Morinju (najava da „Vojska Crne Gore neće sprečavati njeno uklanjanje“).
U odgovorima na ovakve „ispade“ crnogorskih zvaničnika, Hrvatska je krenula „silom“. Tako su se na pregovaračkom stolu našli i više od 17 miliona eura odštete logorašima iz Morinja, i najmanje dvije milijarde eura duga po osnovu vojnog dijela sukcesije nakon raspada SFRJ.
Susjedi očigledno nemaju namjeru da odstupe ni pedalj od svojih zahtjeva, a pokušaji Crne Gore da pokaže kako je ravnopravna u toj „borbi“ u ovom trenutku bi mogli da joj donesu mnogo više štete nego koristi.
Preporučeno
