Antena M: Da li ste značku sa motivom broda “Jadran” doživjeli kao iskaz patriotizma ministra odbrane Dragana Krapovića, njegove posvećenosti interesima Crne Gore i prkosnog nepristajanja da bude “podstanar u svojoj kući” ili kao ciljano provociranje Hrvatske, osmišljeno u centru čiji je Krapović samo pion, i sračunato da naćera Zagreb da blokira zatvaranje poglavlja 31, moguće i još nekih? Zapravo, da, u konačnom, spriječi ulazak CG u EU?

Milatović: Značku sa motivom broda doživio sam kao nepotreban korak u ovom trenutku kada je u toku aktivan dijalog naše i hrvatske strane o pitanjima o kojima imamo različite stavove. Smatram da interese naše države najbolje možemo da zaštitimo odmjerenim, mudrim i pravovremenim političkim odlukama koje neće otvarati nove frontove. To ne znači da ćemo odustati od stavova koje jasno zastupamo u odnosu na sva pitanja, pa i na pitanje broda Jadran.

Crna Gora svoj evropski put neće graditi ni na provokacijama, ni na popuštanju, već na jasnim argumentima, poštovanju međunarodnog prava i partnerskih odnosa.

Sve drugo je politički teatar koji možda puni naslovnice, ali loše utiče na naše pregovaračke pozicije.  

Antena M:Vaša polemika sa potpredsjednikom Vlade Nikom Đeljošajem javna je I procesuirana pa Vas, stoga, neću pitati o tom incidentu. No, taj slučaj dobar
je šlagvort za nikad do kraja razjašnjenu situaciju uoči formiranja vlasti u Podgorici, s kraja prošle godine. Do danas su žive spekulacije da ste tu odluku donijeli Vi, kao lider četvoro odbornika sa liste „Za bolju Podgoricu“, pod pritiskom centara moći iz susjedne države!?

Milatović: Zakon o porezu na nepokretnosti koji je parlamentarna većina usvojila je neustavan I duboko nepravedan. Kao predsjednik države, bio sam dužan da ga vratim Skupštini.

Uslijedile su prijetnje potpredsjednika Vlade Nika Đeljošaja koje su se, nažalost, počele ostvarivati. Da, reagovao sam, kao neko ko brani ustavni poredak I instituciju predsjednika, jer u trenutku kada se predsjedniku države prijeti dok radi svoju Ustavom propisanu dužnost, to više nije politička polemika, kako Vi to nazivate, to je ozbiljna opasnost po državu. Ako se predsjedniku države prijeti zato što brani Ustav I pravni poredak, a uz to i više od 20 hiljada poljoprivrednih proizvođača, šta treba da očekuju sudije, tužioci, građani dok obavljaju svoj posao?

Neću odustati. Ovo je izbor između pravne države i države prijetnji. Ja uvijek biram pravnu državu.

Što se tiče Podgorice, apsolutna je neistina da sam donio bilo kakvu odluku pod bilo čijim pritiskom. Nikada nijesam, niti bih ikada donosio političke odluke pod bilo čijim pritiskom, a najmanje pod uticajem bilo koje strane države. Moja politika i moj mandat ne počiva na poslušnosti, već na odgovornosti. Upravo zato, ako neko misli da je ovakvo stanje dobro, ili da je prije bilo bolje, moraće to da kaže i da za takvu politiku preuzme odgovornost.

Kao što znate, ja nijesam partijski lider i ne komandujem odbornicima. Od početka sam govorio da građani treba da znaju za koga glasaju, a da izabrani predstavnici odgovaraju isključivo njima, a ne meni, ne partijama, ne bilo kom političkom autoritetu. Jedan dio odbornika sa liste koja je nosila moje ime je postao dio vlasti, drugi je ostao u opoziciji.

Da li će građani vidjeti promjenu u Podgorici, to će biti jedino relevantno mjerilo njihovih odluka.

Antena M: Teško je prihvatiti da su odbornici tu odluku donijeli bez Vašeg uticaja. Ako pritisaka nije bilo, zašto ste odlučili da četvoro odbornika sa liste koja je nosila Vaše ime uđu u koaliciju sa partijama vlasti koju ste Vi, samo koji dan ranije, okarakterisali kao „anticrnogorsku i antievropsku“!?

Milatović: Ja nijesam partijski lider i ne komandujem, niti želim da komandujem odbornicima. Od početka sam govorio da građani treba da znaju za koga glasaju, a da izabrani predstavnici odgovaraju isključivo biračima, a ne meni, ne partijama, ne bilo kom političkom šefu. Zato se i zalažem za izbornu reformu, da se politička odgovornost više ne krije iza političkih stranaka i zatvorenih lista. Borim se da uvedemo otvorene liste, da vratimo ustavno pravo da budemo birani, bez stranačke knjižice i da imamo punu rodnu ravnopravnost. Da svaki poslanik i odbornik ima ime i prezime, lice I biografiju.

Politika je vještina gdje, da biste nešto mijenjali, morate imati većinu. I ako želite da preuzmete odgovornost za grad, morate biti spremni da pravite kompromise, ali ne po svaku cijenu, već zbog višeg cilja. Jedan dio odbornika sa liste donio je odluku da uđu u vlast, i to je njihova politička odgovornost. Drugi dio odbornika sa liste donio je odluku da ne uđu u vlast, i to je takođe njihova politička odgovornost.

Moja je odgovornost pred građanima da uvijek govorim ono što mislim i da budem jasan kada kažem da se protivim svakom anticrnogorskom I antievropskom djelovanju. Nažalost, ima ga previše i na jednoj i na drugoj strani. Ali takođe vjerujem da se patriotizam i evropski put dokazuju rezultatima, a ne etiketama. Građani Podgorice i cijele Crne Gore će sami dati ocjenu na osnovu toga kako se vodi grad i da li se vidi promjena.

Svako ima pravo na slobodu govora, pa i Kovačević i Vraneš

Antena M: Taj, podgorički slučaj, samo je jedan iz obilja koji u značajnom dijelu crnogorske javnosti izazivaju konfuziju o vrijednostima koje, kao predsjednik države, zaklet na poštovanje Ustava, baštinite. U Pljevljima, Nikšiću, Beranama… Crna Gora postoji samo u naznakama. Čovjek stranac začudiće se da, još uvijek, nije u Srbiji. Zašto nikad nijeste reagovali na govor mržnje i na antiustavno, antidržavno i anticivilizacijsko djelovanje Marka Kovačevića i Darija Vraneša i stranaka koje ih drže na vlasti?

Milatović: Pitanje je legitimno, ali hajde da budemo iskreni: šta tačno očekujete da uradi predsjednik države? Da komentarišem svaku izjavu svakog lokalnog funkcionera? I to isključivo kada dolazi sa jedne strane političkog spektra? Ako želimo evropsku Crnu Goru, a ja to želim – onda mora da važi jedno pravilo: svi moraju da poštuju Ustav i zakone. I to mora da važi jednako u Pljevljima, i u Podgorici, i na Cetinju, Nikšiću i u Beranama.

Svako ima pravo na svoje mišljenje – to je sloboda govora. I to pravo ne može biti privilegija samo za neke. Ako želimo da budemo demokratska država, onda moramo da branimo pravo na slobodu izražavanja i onima s kojima nijesmo saglasni. Sa druge strane, to znači da jednako moramo osuditi kada se u pojedinim opštinama, negiraju ustav i državni simboli, kada se vrijeđaju građani po vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, isto kao što moramo osuditi i one iz bivše vlasti koji i danas siju nepovjerenje i mržnju među građanima.

To su dvije strane istog problema, jedni ruše povjerenje u državu otvorenim napadima na njene temelje, a drugi ga urušavaju zloupotrebom nacionalnih tema za političku korist.

Drugo je pitanje kada neko djeluje protiv države, kada krši Ustav, zakone, ili zloupotrebljava funkciju. Tada očekujem da reaguju institucije, i ja ću ih, kao predsjednik, u tome uvijek i potpuno podržati. Neće nas podijeliti parole i izjave. Prava prijetnja Crnoj Gori je korupcija, neodgovornost i bahato gaženje institucija, koje karakteriše i novu I staru vlast, i protiv toga se uvijek borim, bez obzira iz koje partije, koalicije ili grada neko dolazi. I kad to svi budemo poštovali, imaćemo državu u kojoj ljudi ne traže gdje je Crna Gora nestala već je osjećaju u svakom pravnom aktu, svakom poštenom potezu i svakom javnom odgovoru vlasti.

Momir i Pavle su bili Milovi saborci

Antena M: Kao izuzetno indikativna o Vašim političkim i vrijednosnim stavovima uzima se Vaša izjava da Vam je politički uzor Momir Bulatović. Šta predsjednika suverene Crne Gore, članice NATO i kandidatkinje za EU impresionira u biografiji političara koji se svim srcem zalagao da ova država nikad ne postane nezavisna, koji je do kraja ostao vjeran Slobodanu Miloševiću I politici koja je u krvi sahranila SFRJ i koji je, u identitetskoj ravni, ostao zarobljenik propagandno-asimilatorskog koncepta o „crnogorskom imenu i srpskom prezimenu“?

Milatović: Da li primjećujete da su sva Vaša dosadašnja pitanja druga strana iste medalje? Ne pristajem na to da je za ovakvo stanje u našoj zemlji jedna strana uvijek kriva, a druga uvijek nevina. Ako Crnu Goru želimo da gradimo kao demokratsku i evropsku državu, onda moramo prestati da etiketiramo ljude po njihovom političkom opredjeljenju. Momir Bulatović je bio prvi predsjednik Crne Gore u izuzetno teškom vremenu. Imao je mnogo grešaka, isto kao i njegov najbliži saborac Milo Đukanović. Samo da Vas podsjetim da su njih dvojica bili zajedno dok se, kako kažete u „krvi sahranila“ SFRJ.

Ali iza onog što sam javno rekao, stojim i danas: bio je prvi izabrani predsjednik Crne Gore od uvođenja višestranačja, i za razliku od drugih nije svoju funkciju koristio za lično bogaćenje. Mislim da je to bilo pozitivno i to sam i rekao. S druge strane, sigurno da je pravio greške, uključujući i to što Vi nazivate vjernost prema Slobodanu Miloševiću. Dodatno, dugo njegov najveći saborac u toj vjernosti bio je Milo Đukanović, koji je, uz taj utisak, dodatno ostavio i utisak da je iskoristio svoju funkciju za lično bogaćenje svoje porodice. Međutim, narod ih je obojicu izabrao, isto kao i mene.

Ne slavim mitove, niti tražim vođe iz prošlosti. Moj put je evropski i građanski i tu nema kompromisa, isto kao što nema kompromisa sa korupcijom I kriminalom. Crna Gora je nezavisna, suverena država, članica NATO-a I kandidatkinja za EU i ja sam predsjednik te i takve Crne Gore. Ne može nas ujediniti budućnost, ako stalno pokušavamo jedni druge da pobijedimo oko prošlosti. I zato insistiram na istini, poštovanju zakona I rezultatu, a ne na ideološkim etiketama koje su ovu zemlju držale zarobljenu i neuspješnu
decenijama.

Antena M: Da živimo povratak u 90-te pokazuje i prijedlog da jedna ulica u Podgorici dobije naziv po Pavlu Bulatoviću. Kakav je Vaš stav o tom prijedlogu, imajući u vidu ne samo njegovu političku biografiju, nego i reakcije Islamske zajednice, Bošnjačke stranke ali i brojnih subjekata koji baštine istinske građanske i demokratske vrijednosti?

Milatović: Ne može se zanemariti činjenica da su, u vrijeme kada je Pavle Bulatović bio ministar unutrašnjih poslova u Vladi Mila Đukanovića, ljudi koji su tražili spas u našoj zemlji vraćani u ratom zahvaćena područja, tada još uvijek zajedničke države. Podsjećam Vas da sam bio prvi Predsjednik države koji se u ime Crne Gore izvinio porodicama stradalih u zločinu deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica 1992. godine.

Još 2023. godine sam se tim povodom sreo sa Alenom Bajrovićem, čiji je otac Osman Bajrović stradao 1992. godine. Zato razumijem osjećaj nelagode koji je taj prijedlog izazvao, ovaj put kod bošnjačke zajednice, Islamske zajednice i građana.

Kultura sjećanja mora da bude osjetljiva, inkluzivna i utemeljena na istini, ne selektivnoj, već cjelovitoj. Ako želimo da budemo istinski građanska i evropska država, onda moramo izgraditi odnos prema prošlosti koji ne relativizuje bol žrtava i ne dijeli patriotizam po etničkoj ili partijskoj osnovi.

Ne vjerujem u brisanje prošlosti, ali vjerujem u odgovornost prema budućnosti. I zato sam za to da spomenici i nazivi ulica budu simboli onoga što nas povezuje, a ne nove rane koje otvaramo.

Mjesto Karadžića i Mladića je u presudama, ne na muralima

Antena M: Bili ste 11. jula u Srebrenici. Šta biste odgovorili da Vas je neko od domaćina pitao: zašto ste se zalagali da u Vladu CG uđu stranke koje negiraju genocid nad Bošnjacima a Ratka Mladića i Radovana Karadžića slave kao heroje?

Milatović: Da me je neko u Srebrenici to pitao, odgovorio bih: negiranje genocida je neprihvatljivo. To nije politički stav, to je sramota. Genocid u Srebrenici je pravno dokazan i utvrđen. Svako ko danas u Crnoj Gori relativizuje taj zločin, ili traži opravdanje u onom našem čuvenom pitanju “a šta je sa njihovim zločinima”, vrijeđa crnogorsko dostojanstvo, ali I temeljne vrijednosti ove države, istinu, pravdu i poštovanje ljudskih prava.

Bio sam u Srebrenici jer Crna Gora ne ćuti pred zločinom. Kao čovjek, neću prestati da govorim: zločini su se desili, nijedan narod ih ne smije nositi na leđima, a odgovorni pojedinci moraju biti imenovani i pravno, i moralno, i politički.

U isto vrijeme, hajde da budemo pošteni prema sebi: zemlja koju su decenijama vodili ljudi iz DPS-a koji su učestvovali i u ratnim dešavanjima 90-ih, a zatim izgradili sistem zloupotreba, korupcije i kontrole institucija, nije mogla ostati zamrznuta u prošlosti. Taj režim je sistemski gušio istinu, kompromitovao pomirenje i trgovao simbolima, dok su se građani iseljavali, a država propadala.

Zato sam podržao promjene. Ne da bih zamijenio jedne političke ekstremiste drugima, nego da bih otvorio prostor za obnovu institucija, pravosuđa, odgovornosti.

Znam da među onima koji danas čine većinu ima ljudi sa kojima se politički duboko ne slažem, niti sa njihovim razumijevanjem prošlosti. Ali upravo zato sam i rekao da Crna Gora neće pobijediti ako ostane ista, ako se ne promijeni. Moramo se mijenjati kao ljudi, moramo sprovoditi promjene i unutar institucija, svuda gdje postoji zakonska odgovornost. Dosta je bilo parola i pravdanja tuđim zločinima.

Mjesto Mladića, Karadžića, ili bilo kog drugog ko je komandovao zločinima je u presudama, a ne na muralima. I ako neko misli da će bukom ili ćutanjem, kalkulisanjem ili relativizacijom moći da izgradi evropsku Crnu Goru, taj se vara. Istina je preduslov pravde, a pravda je temelj pomirenja. I to je Crna Gora za koju radim svakog dana.

Možda sam prvi predsjednik koji ne bira stranu

Antena M: Dvije godine ste predsjednik države. Da li ste u svakom trenutku imali na umu da nijeste samo predstavnik ovovremenog stanovništva Crne Gore, nego da, „u zemlji i inostranstvu“, predstavljate državu hiljadugodišnjeg trajanja i „slobode ištući“ narod koji je vjekovima bio inspiracija za mnogo veće i, realno, mnogo uspješnije nacione od Crnogoraca?

Milatović: Naravno da to imam na umu i da to osjećam svakog dana. Ne predstavljam samo građane koji danas žive u Crnoj Gori, već i našu istoriju, naše pretke i našu odgovornost prema budućim generacijama. Ali, isto tako: predstavljam i državu koja želi da ide naprijed, a ne da se stalno vraća u rovove iz prošlosti koji nas drže zarobljenima.

Problem naše politike godinama je bio upravo u tome što se od predsjednika očekivalo da „bira stranu“: da bude ili za jedne ili za druge. A ja mislim da Crna Gora ima pravo na treći put – evropski, građanski, pošten i odgovoran. Možda sam ja upravo prvi predsjednik Crne Gore koji ne bira stranu, već bira Crnu Goru. Suverenu Crnu Goru, članicu NATO- a i kandidata za EU, ali i Crnu Goru u kojoj svako ima pravo na ime, porijeklo, mišljenje, vjeru i osjećaj pripadnosti, bez straha da će zbog toga biti prozvan kao manje vrijedan.

Zato ne pristajem na to da neko monopolizuje patriotizam, ni sa jedne strane. Moj patriotizam je u tome da štitim Ustav Crne Gore, zakone, da se borim za pravdu, da ne budem u funkciji nijedne partije, i da građanima vratimo vjeru u institucije. To je borba dostojna naših predaka koji su kroz vjekove znali da budu inspiracija mnogo većim I brojnijim narodima. Zato vjerujem da ćemo uspjeti samo ako prestanemo da jedni drugima mjerimo krvna zrnca, i počnemo da mjerimo rezultate, ideje i poštovanje Ustava. To je Crna Gora kojoj služim.

Antena M: Da li ste spremni da sav svoj politički autoritet pridružite otporu nenaučnoj reviziji prošlosti i odbrani antifašizma? Kažem pridružite, a po funkciji na kojoj ste, trebalo bi da taj otpor Vi vodite?

Milatović: Moram priznati da je ton ovog pitanja više politički pamflet nego ozbiljan. Ako za dvije godine nijeste čuli nijednu moju izjavu u kojoj govorim da je Crna Gora savremena, građanska i evropska država utemeljena na antifašizmu, ili u kojoj se suprostavljam istorijskom revizionizmu, onda vjerovatno nijeste htjeli da čujete. To je jedan od glavnih razloga zašto promjene nijesu dovoljno brze, predrasude nas sputavaju da čujemo i one koji imaju drugačije stavove.

Na Dan državnosti, pred cijelom Crnom Gorom, poručio sam da su upravo antifašističke vrijednosti ono što nas obavezuje da danas gradimo slobodno i pravedno društvo, u kojem su svi građani jednaki, bez obzira na ime, vjeru ili političko opredjeljenje. Antifašizam se ne brani tako što ga pretvaramo u političku parolu kojom napadamo „drugu“ stranu i sve neistomišljenike. Antifašizam nije partijska lojalnost, a još manje ideološko jednoumlje. Antifašizam je borba protiv svakog oblika diskriminacije, govora mržnje, institucionalnog nasilja i autoritarizma.

Ako neko danas koristi antifašizam kao parolu da bi se ćutalo na korupciju, zloupotrebe, kriminal ili političku trgovinu, taj ne brani antifašizam, taj ga izdaje. Svoj predsjednički autoritet koristim za jačanje institucija, da štitim Ustav, da se borim za nezavisno pravosuđe, slobodne medije i jednake šanse za sve.

Svoj predsjednički autoritet sam koristio i kada je trebalo stati na branik Ustavnog suda i suprotstaviti se neustavnom penzionisanju sutkinje tog suda, iako je nekada pripadala partiji čiji je lider bio moj predsjednički protivkandidat, ili kada je trebalo braniti našu teritoriju od netransparentnog ugovora koji je potpisao predsjednik Vlade Crne Gore sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ili svaki put kada sam vratio Skupštini neustavan I nepavedan zakon, uključujući i ovaj koji se ticao poreza na nepokretnost. To je suština antifašizma u 21. vijeku.

I da Vam još jednom kažem: u Crnoj Gori u kojoj sam predsjednik nema mjesta za rehabilitaciju fašističkih ideologija, ni kroz simbole, ni kroz istorijski revizionizam, ali ni za one koji misle da su istorijske zasluge dozvola za političku represiju bez odgovornosti. Moj antifašizam je u zakonu, pravdi i dostojanstvu svakog čovjeka. I to nije ideologija, to je ustavna dužnost i moj lični izbor.

U CG nema mjesta za ideologije koje su poražene u antifašističkoj borbi, iza kojih je ostala sramota u istoriji

Antena M: Zašto se dosad nijeste nijednom otvoreno i direktno suprotstavili agresivnom pokušaju rehabilitovanja četnika i pretvaranja Pavla Đurišića u patriotu i heroja? Zato što tu operaciju na otvorenom mozgu građana Crne Gore, bez anestezije obavlja Crkva Srbije/SPC?

Milatović: Pavle Đurišić nije heroj i nikad to neće biti i svako ko pokušava da ga predstavi drugačije, udara direktno na istinu i dostojanstvo žrtava. Tačka. To nije stvar bilo čijeg mišljenja, to je istorijska činjenica. Za mene, svako ko misli da je četništvo vrijednost koja treba da se promoviše u Crnoj Gori, ne poštuje ni ovu zemlju, ni njen Ustav.

Isto tako neću da ulazim u političke igre u kojima se svaka tema koristi za podizanje tenzija. Ako neko iz bilo koje vjerske zajednice plasira političke ili istorijski neistinite poruke, onda o tome treba da govore građani, mediji i nadležne institucije.

Sa druge strane, neću dozvoliti da zbog pojedinaca stigmatizujemo sve vjernike ili Crkvu kao vjersku zajednicu. To nije sekularizam, to je nova nepravda. Izgleda da Vi mislite da predsjednik Crne Gore treba da svakoga dana trči za svakim transparentom i svakom izjavom, da bi bio po Vašoj volji.

Biti predsjednik znači da se u školama ne uči da su zločinci bili oslobodioci, da se iz udžbenika istorije ne brišu partizani, ili dodaju četnici, da ne dozvoljavam da se državna politika temelji na mržnji, nego na zakonu i zdravom razumu.

Neću praviti medijski performans oko svake gluposti koja se izgovori, ali kada je potrebno da se stane na branik temeljnih vrijednosti naše državnosti, to sam uvijek radio i uvijek ću to i uraditi.

U ovoj državi nema mjesta za ideologije koje su poražene u antifašističkoj borbi, iza kojih je ostala sramota u istoriji. Dokle god imam odgovornost da je predstavljam, to će biti Crna Gora koja zna ko su bili zločinci, a ko heroji.