Jaredić smatra da SPC ima cilj da bude iznad države, da gradi i nadgrađuje, skrnavi sakralne objekte, srbuje i posrbljava crkve i manastire, manastirska imanja prenosi u vlasništvo srpske države kako bi Crna Gora ostala bez jednog od najznačajnijih identiteta kulturnog identiteta.
Ispostavilo se, kako kaže, da se Amfilohije Radović pokazao kao veoma uspješan politički predstavnik Srba i najvećeg dijela crnogorske opozicije.
“On okuplja, savjetuje i usmjerava političke partije, pripomaže u prikupljanju glasača na izborima, kune i proklinje sve koji nijesu za Srbiju i Rusiju. U stvari, cilj je da se svaka nesreća za Crnu Goru pretvori u dobit za Srbiju”, poručuje Jaredić.
Komentarišući pisanje srpskih medija nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Jaredić ocjenjuje da je višestruko ojačana i nastavljena kampanja brojnih srpskih medija, “prije svih onih provladinih iliti Vučićevih, koji su početkom 90-ih opamećivali Crnogorce da žive u srpskoj Sparti”, koji su usmjeravali događanja naroda, uređivali i prekrajali balkanske granice pod parolom svi Srbi u jednoj državi.
“Zar se nije logično upitati – ima li danas i jednog zdravomišljućeg čovjeka koji nije svjestan posljedica koje mu je i tako medijsko osvješćivanje naroda donijelo. A donijelo je i značajno doprinijelo raspadu bivše Jugoslavije, nebrojenim žrtvama, razaranjima i patnjama naroda”, podsjeća sagovornik DN.
Uprkos tome, kako kaže Jaredić, opet se javlja zao duh iz boce, opet se budi srpski nacionalizam, sa pretenzijama Srbije da navodno brine o svim Srbima bez obzira gdje oni živjeli, ali tako da se, barem kada je u pitanju Crna Gora, najdirektnije miješa u unutrašnje stvari jedne suverene i međunarodno priznate države.
“Treba li se na žalost i nas i srpskog naroda čuditi zašto se to događa. Svakako da ne. Jer, priznaćete, da su danas na vlasti u Srbiji iste one snage sa početka 90ih Vučić, osvjedočeni šešeljevac, Dačić desna i lijeva ruka Slobodana Miloševića i Mire Marković, danas sa vješto prikrivenim ambicijama prema Crnoj Gori i otvorenim prema Republici Srpskoj. Svakako kao nadoknadu za izgubljene brojne saokrajine iz 90-ih”, naglašava Jaredić.
SRPSKI MEDIJI U RATU PROTIV CRNE GORE
Prema njegovim riječima, u brutalnom medijskom nasrtaju na Crnu Goru, koriste se brojna javna glasila u Srbiji, ali koja su i te kako prisutna i u Crnoj Gori.
“Preko njih vladini dužnosnici, kvaziistraživači, iznajmljeni analitičari… bez stvarnih etičkih i vredonosnih mjerila, optužuju, vrijeđaju, izmišljaju, etiketiraju, manipulišu, spinuju, sa ciljem da se što više unizi Crna Gora i ukalja njen ugled u međunarodnoj javnosti, unese nemir i panika, podijeli narodno biće i u krajnjim aspiracijama uklanjanje aktuelne vlasti, nacionalne, kulturne, vjerske i drugih osobenosti Crne Gore i Crnogoraca. I naravno, da se po mogućnosti, Crna Gora vrati u zagrljaj vaskolikog srpstva”, smatra Jaredić.
Komentarišući naše pitanje zašto je na presu povodom osnivanja NVU Crnogorski zbor povukao paralelu između događaja prije Prvog svjetskog rata i protjerivanja kralja Nikole i njegove porodice sa aktuelnim dešavanjima, Jaredić kaže da sličnosti i te kako postoje.
“Srpske vlasti u doba Karađorđevića na najgrublji način su omalovažavale, optuživale i klevetale kralja Nikolu i dvor na Cetinju. Podsjetiću na knjigu Šurbatovića – Istorija crnogorskih ratova objavljenu u Kanadi 1989. godine, u kojoj piše da je “klika oko kralja Petra sa Nikolom Pašićem na čelu, pošto je onako zvjerski likvidirala dinastiju Obrenović, stavila je sebi u zadatak da upotrijebi sva sredstva i da likvidira dinastiju Petrović-Njegoš. Da bi postigli taj pakleni cilj oformili su naročiti komitet koji je stavljen na čelo anticrnogorskog pokreta u Srbiji”
Zar najnovije skandalozne poruke, ozloglašenog ratnog zločinca, huškača i osvjedočenog mrzitelja svega što je crnogorsko, Vojislava Šešelja, ne podsjećaju na neka stara vremena. On upozorava Mila Đukanovića da je svaku mjeru prevršio. Ja kažem valjda što je doprinio suverenosti Crne Gore, njenom ulasku u NATO i trasirao put prema Evropi! Dakle, Šešelj mu poručuje u stvari da bježi ako hoće glavu na ramenima da sačuva. Šta je to nego najdirektinije pozivanje, sa ekrana srpskih medija sa nacionalnom frekvencijom, na ubistvo predsjednika jedne suverene i međunarodno priznate države. Čuste li možda ikoga od državnih organa Srbije, pojedinaca i institucija, da se ogradi od gnusnih optužbi. Čak to ne uradi ni Vučić, koji nedavno skoro proplaka za majkom Milana Kneževića, što je navodno maltretiraju crnogorski policajci”, naglašava Jaredić.
Sagovornik DN kaže da bi u ovom dosta složenom političkom trenutku za Crnu Goru, bila neophodna udružena, sinhronizovana reakcija države, njenih institucija, intelektualaca, medija, NVO da pokažemo da ovo nijesu devedesete.
“Ovo je vrijeme u kome je Crna Gora zaokružila državnost, ušla u NATO, nalazi se na pragu EU, i obavezna je da za sve svoje građane sačuva ovaj prostor kao demokratsko, građansko i multikulturalno područje u kojem ima mjesta za sve kojima je na srcu Crna Gora. Na javnoj sceni danas nema dovoljno glasova koji bi odlučnije stali u odbranu crnogorskog bića. Bilo je logično očekivati da će crnogorske institucije organizovati brojne okrugle stolove… kako bi se razobličio poguban politički rad anticrnogorskih partija koje su sada i u SPC našle najjači oslonac. Pitamo se zašto ćuti CANU, možda i najpozvanija da se oglasi, Istorijski institut. Zašto ćute ljudi sa Filozofskog fakulteta, NVO? Volio bih kad bi moj odgovor bio da se drže po strani vjerujući da je država, (kao što ja zaista vjerujem), sposobna da i sa ovim problemom izađe na kraj i to na demokratski način koji će obezbijediti red i mir u zemlji, nastaviti da gradi društvo jednako za sve”, ističe Jaredić.
ZNAKOVITA POZADINA
Komentarišući naše pitanje o ocjenama srpskog predsjednika da Srbi u Crnoj Gori treba da imaju isti status kao Albanci u Sjevernoj Makedoniji, Jaredić upozorava da se radi o “znakovitoj i poznatoj pozadini”. Crna Gora je formirana kao ustavna kategorija svih njenih građana, što znači da je, prevashodno, građanska država. Njeni simboli i himna su građanski, bez nekog posebnog naglašavanja i isticanja bilo kog pripadnika ove ili one nacije. Srbija je, pak, država Srba i drugih koji u njoj žive. Njihova himna poziva da se sačuva srpski rod, što očito govori o isticanju srpskog naroda, a drugim narodima kako bude. Vjerovatno bi gospodin Vučić želio isto što i zagovaraju neki njegovi pritvornici da Crna Gora bude država i srpskog naroda, a uz to da u jednom dijelu zemlje eventualno bude proglašena srpska autonomna oblast. To bi samo još više potvrdilo njihovu želju i zvanično promovisanje srpskih krajeva i obilježja na ovim prostorima. Crna Gora želi da bude građanska država, tako se ponaša i tako će ostati”, poručuje Jaredić.
Razgovor vlasti i SPC bice težak, ali je neophodan
Komentarišući predstojeće razgovore predstavnika vlasti i SPC, Jaredić kaže da očekuje puno, iako je svjestan da će biti ozbiljnih teškoća, s obzirom na sve ono greške koje je vlast u proteklom periodu napravila, i na teške i opasne riječi i radnje koje je počinila SPC i njen mitropolit Amfilohije Radović.
Preporučeno
“Trebalo bi odlučnije pokušati razgovor na najvišem nivou i sa predstavnicima vlasti u Crnoj Gori i Srbiji. Da se nađe zajednički jezik za dogovaranja i činjenja koja bi bila u korist i jedne i druge države i njihovih naroda. Inače, u mnogo čemu bliskih i upućenih jedni na druge. To bi u konačnom razbilo i razagnalo neke tamne oblake koji se nad nama nadvijaju”, ocjenjuje Jaredić.
Video