Nakon zakupca Svetog Stefana Adriatic properties i većinski američke kompanije doMEn.me i američka Stratex grupa u sudskom je sporu s Vladom Crne Gore, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Scenario je u sva tri slučaja identičan – Vlada pokušava da prekine višegodišnje ugovore koje su ti investitori sklopili u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića.

Dva spora se vode u Podgorici a jedan u Londonu.

Spor kompanije DoMEn i Vlade je oko kontrole registracije crnogorskog internet domena ‘.me’. Američka kompanija želi da nastavi realizaciju ugovora sklopljenog prije 15 godina a Vlada pokušava da ga proglasi nevažećim i tako “otvori vrata” tenderu za novog partnera.

Sličan primjer iz turizma je slučaj Adriatic propertiesa zakupca hotela u državnom vlasništvu Miločera i Svetog Stefana koji nije mogao da ostvari prava na privatnost plaža, predviđenih ugovorom.

Vlada nije omogućila da se taj uslov ispuni i Adriatic je zatvorio rizort na dvije godine, a protiv države pokrenuo spor pred sudom u Londonu, tražeći 100 miliona eura odštete.

Pred sudom u Podgorici je i spor sa Stratex grupom američkog biznismena Nila Emilfarba, kome Vlada pokušava da poništi ugovor o zakupu Luke Budva.

Ne zna se ko upravlja Lukom Budva

Budvanska luka vraćena je u vlasništvo budvanske opštine, tvrde u Morskom dobru, državnom preduzeću koje gazduje crnogorskom obalom uključujući i budvansku luku.

Ipak, njen zakupac, firma Dukley marina tvrdi da oni i dalje upravljaju Lukom do 2027. godine, u skladu sa Ugovorom o desetogodišnim zakupu sklopljenim sa Morskim dobrom.

Spor o tome je pred Privrednim sudom u Podgorici već dvije godine.

Ugovor o zakupu sklopljen je 2017., za vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) koja je tri godine kasnije prešla u opoziciju.

Nakon promjene vlasti, na čelo svih preduzeća u državnom vlasništvu, uključujući i Morsko dobro, Vlada je postavila kadrove partija pobjednica izbora, prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta (DF), Demokrata i pokreta URA.

Za direktora Morskog Dobra postavljen je Mladen Mikijelj iz DF-a, pod čijom kontrolom je budvanska vlast od 2016.

Ko ubire prihod od marine?

Iz Morskog dobra pozvali su vlasnike plovila da ne plaćaju zakupninu vezova Dukley marini.

Ipak, neki od vlasnika ukupno 560 vezova, koje je kontaktirao Radio Slobodna Evropa (RSE), kažu da i dalje godišnji najam vezova plaćaju Dukley marini.

Za komercijalne vezove je to oko dvije i po hiljade eura godišnje, dok mještani imaju značajan popust.

“Političari su rekli da je luka vraćena Budvi, ali to nije istina, zakupac Dukley je i dalje tu”, kaže ribar Branko Vujičić za RSE.

On podržava vraćanje luke Opštini, jer se nada da bi tako ribari dobili dio luke gdje bi vezali brodove i iskrcavali ribu.

Kako je nezvanično rečeno za RSE iz krugova bliskih Dukley marini, od otvaranja spora sa državnim Morskim dobrom učestali su napadi na lučko osoblje i slučajevi odvezivanja tuđih plovila.

Vlada “aminovala” preuzimanje marine

Vlada u tehničkom mandatu premijera Dritana Abazovića je početkom 2023. dala saglasnost na Sporazum o korišćenju luke između opštine Budva i Morskog dobra koji predviđa da lokalna uprava preuzme luku od zakupca.

To nije prvi pokušaj preuzimanja luke.

Sličan sporazum potpisan je 2021. godine. Njega je zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović ocijenila nezakonitim, ukazujući da je na snazi Ugovor o zakupu sa Dukley marina.

Naglasila je zakonsku obavezu da se nakon raskida ugovora mora raspisati koncesija za davanje luke u zakup.

Abazović je potom u februaru izjavio da će Vlada nekome, ne precizirajući kome, ustupiti privremeno upravljanje Lukom, dok se koncesija ne završi:

“Ako neko misli da su mu prava povrijeđena, neka da državu na sud i idemo narednih pet godina da tjeramo pravdu po sudovima.”

Iz Morskog dobra i Opštine Budva nisu odgovorili na upit RSE kada će biti raspisan tender za njen zakup.

Zakupac kaže da je ugovor i dalje na snazi

Ugovor o zakupu Luke sa Morskim dobrom je i dalje na snazi, naveli su u više navrata iz Dukley marina.

Oni su potpisivanje ugovora o ustupanju luke lokalnoj upravi ocijenili kao “političku igru koja onemogućava normalno poslovanje investitora, uznemirava zaposlene i korisnike marine, i nanose štetu koju neko mora da plati”.

Naveli su da se njihov ugovor o luci može raskinuti samo sudskom odlukom ili sporazumom sa Morskim dobrom, ali da ništa od toga ne postoji.

“To nije pravna već politička odluka na koju strani investitor nema uticaja”, saopštio je u martu advokat Dukley marina, Dragan Prelević.

Na pitanja RSE o novonastaloj situaciji, od advokata Prelevića nismo dobili odgovore.

Pod lupom i ugovori

Vasilije Kostić naglašava da ukoliko postoje indicije i dokazi da je bilo zloupotreba u ugovorima u smislu namještanja, treba ih raskinuti jer onda, u pravnom smislu, neće biti na teret Crne Gore:

“Ali, ukoliko nema takvih dokaza onda se treba pokušati dogovoriti za mnogo bolje uslove po državu ili raspisati tendere.”

Kostić ukazuje da je Crna Gora, niskoproduktivna zemlja koja zaostaje u razvoju, zbog čega je upućena na direktne investicije.

Potezi lokalne vlasti

No, da su u Morskom dobru i u budvanskoj vlasti svjesni da i pored vladine odluke o preuzimanju luke moraju regulisati odnose sa zakupcem, svjedoči namjera lokalnog parlamenta da usvoji Sporazum koji bi raskinuo važeći ugovor sa Dukley marinom.

Njime se predviđa da Opština isplatiti zakupcu 585.123 eura, na koliko je procijenjena imovina firme i da time” regulišu međusobne imovinske odnose, nakon čega stranke u sporu neće imati daljih potraživanja”.

Glasanje je zakazano za sredinu avgusta.

Iz Dukley Marina nisu odgovorili na pitanje RSE da li su upoznati sa ovim sporazumom.

Zakupci marine: zamršeno klupko

Na tenderu raspisanom 2002. pravo zakupa Luke Budva dobila je slovenačka firma Elektrovin, odnosno njena “kćerka” ER.-VE. Montemarine iz Podgorice, nalaz je Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).

Ugovor sklopljen na 15 godina je već naredne godine preuzela budvanska firma MC Marina. Njen osnivač je firma Anagusta istoimene off-shore kompanije sa Kipra, iza koje stoji kontroverzni budvanski biznismen Brano Mićunović, naveo je MANS.

Tvrde da je država godinama bila “na usluzi” zakupcima.

Objavili su i da je na čelu MC Marina bio Nebojša Čolan, koji je istovremeno bio i zastupnik dvije kompanije u vlasništvu Miloša, sina Svetozara Marovića, bivšeg čelnika DPS-a, koji je osuđen 2016. nakon priznanja da je šef kriminalne grupe.

Nije odslužio četvorogodišnju kaznu zatvora, niti platio odštetu od 1,1 milion eura. Pobjegao je u Srbiju, koja ga ne izručuje uprkos zahtjevima Crne Gore.

U Srbiji je i Miloš Marović, koji je kao član kriminalne grupe svog oca osuđen na 11 mjeseci zatvora i uplatu 385.000 eura, koje je platio dok mu je zatvorska kazna zastarjela septembra 2020.

MC Marinu je 2014. kupio Stratex Development za 900.000 eura čiji je direktor Neil Emilfarb, američki državljanin uzbekistanskog porijekla.

Stratex grupa je, prema podacima Privrednog suda, osnovana u Ujedinjenim arapskim emiratima, a u poslovala je i sa ruskim oligarsima.

Tako je preuzela i završila gotovo propali projekat izgradnje stambenog kompleksa Dukley na budvanskoj Zavali, od moskovske grupe Miraks, nakon finansijskog sloma ruskog milijardera Sergeja Polonskog.

U aferi o nelegalnoj izgradnji Zavale osuđeno je više budvanskih čelnika.

Stratex grupa osnovala je i Dukley marinu 2008.