Kalezić ističe da, iza takvog djelovanja stoje obavještajni i politički centri iz Srbije, a konačni cilj jeste trajna blokada pregovaračkog procesa i onemogućavanje napretka Crne Gore ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji.
Prema njegovim riječima, karakter tih provokacija je dodatno zabrinjavajući, jer se pokušavaju prikazati kao legitimna pitanja „autentičnog crnogorskog nasljeđa“, kroz teme vojnog broda Jadran, ali i činjenicu da crnogorski zvaničnici svjesno izostaju sa obilježavanja godišnjice operacije Oluja.Time, kako kaže, šalju jasnu i zabrinjavajuću poruku – da Crna Gora ne vodi suverenu i autonomnu spoljnu politiku.
„Oba poteza nedvosmisleno potvrđuju da se crnogorska vlada u većoj mjeri usklađuje sa interesima zvaničnog Beograda, nego sa evropskim vrijednostima i međunarodnim obavezama koje je sama preuzela“, upozorava Kalezić.
Posebno problematičnim, smatra činjenicu da se spoljna politika Crne Gore vodi na osnovu velikosrpskih narativa i lažnih interpretacija ratova iz 90-ih godina.
„A to je utisak kom se ne mogu oteti kad gledam poteze crnogorske diplomatije i crnogorske vanjske politike u nazad dvije, tri godine“, kaže Kalezić.
Dodatnu zabrinutost izaziva, kako ističe, pasivnost premijera Milojka Spajića.
Ni u ovom slučaju, kao ni u brojnim prethodnim, za koje Kalezić smatra da su skandalozni iz ugla realpolitike, premijer ne preduzima ništa da disciplinuje svoje ministre i političke saveznike.
„Vlada sve više djeluje kao raštimovani orkestar bez dirigenta, a politička odgovornost više se ne može ograničiti samo na Krapovića, Bečića i Bogdanovića – čije su političke ambicije i veze odavno poznate, već direktno prelazi na samog premijera“, naglašava Kalezić.
Preporučeno
” Spajićevo uporno ćutanje i izostanak reakcije pokazuju ili duboko nerazumijevanje prirode problema, ili neprijatnu istinu – da je ovakva politika zapravo rezultat strateškog proračuna, koji Crnu Goru udaljava od Evropske unije i vraća pod politički uticaj Beograda”, zaključio je Kalezić.