Video
Pismo prenosimo u cijelosti:
„Objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava, ne može se graditi a zaštita ustavnih prava pojedinaca ne može zasnivati na razlozima koji ne počivaju na argumentu „zdravog razuma“. Stoga, svako tumačenje mjerodavnog materijalnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo da ima apsurdne uticaje u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava“ (iz odluke Ustavnog suda CG, mart 2018. kojom se poništava presuda Vrhovnog suda CG u slučaju hirurga Nikolića)
Ministre, dragi Đorđe,
Iako sam imao dosta i razloga i povoda da se oglasim posljednjih nekoliko mjeseci, bio sam odlučio da to ostavim za neko drugo vrijeme, nakon što završim profesionalnu diplomatsku karijeru i vratim se u zemlju. Današnja Tvoja izjava koju su prenijeli štampani i elektronski mediji ne ostavlja, međutim, drugog izbora nego da ti ukažem na
sledeće:
Prvo, što se tiče mog „uključenja u priču Mirne Nikčević“, skrenuo bih Ti pažnju da pažljivo pročitaš saopštenje koje sam zajedno sa dvojicom mojih uvaženih kolega, ambasadorima Perovićem i Vlahovićem, u ličnom svojstvu, dao tim povodom. Pri tome, naročito skrećem pažnju da naša bivša koleginica Mirna nije osuđena za govor mržnje, što je formulacija koju, na sebi svojstven način, koriste pojedini članovi Vladine koalicije čiji si ti ministar.
Ja jesam, kako reče, „disciplinski odgovarao za to“. Međutim, a kao što dobro znaš, proces je trenutno pred sudom, a tek kad sud donese pravosnažnu odluku o tome ćemo posebno razgovarati. I, kao što bi morao znati, tebi i onima koji slično misle nije problem Mirna (osim za tvog uvaženog prethodnika i njegovog zamjenika), nego sve ono drugo što je sadržano u tom saopštenju, a vrlo brzo nakon tog događaja se, na žalost, pretvorilo u našu tužnu stvarnost. Ni danas tom saopštenju nemam da dodam ili oduzmem bilo šta.
Drugo, smatram ne nemoralnim, nego amoralnim, da se na bilo koji način pominje ime mog dragog kolege ambasadora Perovića kada i Ti i ja dobro znamo da mu život visi o koncu. Licitiranje sa njegovim zdravstvenim stanjem u javnosti i pokušaji da se izvuku politički poeni pričom da je Vlada „humana“ jer, eto, čovjeka koji leži na bolesničkoj postelji ne primorava da dođe na konsultacije, su stvari koje se, dragi ministre, prosto ne rade. Jednostavno ne ide. Makar ne među pristojnim i civilizovanim ljudima. Sa diplomatskom etikecijom ili bez nje, svejedno.
Treće, ne znam otkud Ti ideja da idem u penziju. Ja 31. januara završavam svoju karijeru kao profesionalni diplomata, ili „political appointee“, svejedno, na koju mogu da budem ponosan. A što ću dalje raditi i čime ću se baviti – na meni je da odlučim. Inače, 01. februara će biti tačno 40 godina kako sam počeo da se bavim ovim poslom. Da te podsjetim, ako nijesi primijetio, da je to, dragi moj Đorđe, barem tri godine više nego što ih Ti danas imaš. I živ nam i zdrav bio! Međutim, elementarna pravila lijepog ponašanja nalažu da se prema „sijedim glavama“ odnosiš sa bar malo više poštovanja, pa čak i kad imaš profesionalna ili politička razmimoilaženja s njima. Odsječan ton i zvanje po prezimenima, „Perović“ ili „Kaluđerović“, ti neće donijeti ničije poštovanje, osim možda onih za koje Ti je bolje da ga nema.
Četvrto, današnje tvoje tumačenje Bečke konvencije, ako sam dobro razumio, jednostavno ne želim da komentarišem, jer ne mogu da vjerujem da je tako nešto izvalio, pardon izjavio, ministar vanjskih poslova Crne Gore i član ekspertske Vlade, šta god ja ili bilo ko drugi o njoj mislio.
Na kraju, jedini zaključak koji se nameće je da sve ovo, na moju iskrenu žalost i razočarenje bez obzira na tvoje godine i diplomatsko (ne)iskustvo, samo i isključivo govori o tebi.
Pozdrav iz Vašingtona“,
Preporučeno
ambasador Nebojša Kaluđerović
