Video
“Današnja Srbija simbolički nosi teret Srebreničkog genocida i ratnih zločina i nema četvrtu vojsku po snazi u Evropi, iako je vojno njsnažnija u regiji. Takođe današnja Srbija mora tražiti načine kako da bezbolno prizna Kosovo i da pred očima vlastitog stanovništva odglumi nužnost tog priznanja. Zato ona takvoim retorikom pokušava usmjeriti pažnju vlastitih građana na drugu stranu i Vučić tom retorikom pokušava izaći iz ćorskokaka u kojojm se trenutno nalazi”., kaže Kazaz.
On smatra da su Republika Srpska i Crna Gora u ovom trenutku “žrtve” takve retorike i da će se ona nastaviti.
“To nije nikakva novost. U Srbiji vladajuće političke elite, izuzimajući kratki Đinđićev period, uvijek su granice nastale nakon rata smatrale trenutnim i uvijek su živjele velekosrpsku fantazmu. Prema tome, nije moguće očekivati nikakve ozbiljnije vojne događaje u regiji, ne samo zbog prisustva NATO-a, nego i zbog toga što Srbija nema takvu snagu da je sigurna u eventualnu ratnu pobjedu. Možemo s punim pouzdanjem zaključiti da se radi o tipimno nacionalističkoj, ofanzivnoj militantnoj retorici bez stvarne vojne premoći koja bi pokrenula ratna zbivanja”, kaže Kazaz.
Tenkovima se ne prijeti ali koje su političke strategije Srbije?
U stvarnom političkom životu Crna Gora je, nakon zadnjih izbora, na kojima je pobijedila tzv prosrpska opozicija, izložena procesu ideolološke srbizacije i siguran sam da će nova Vlada sa ideološke preći na praktičnu političku ravan. To se vidjelo i u pokušaju promjene Zakona o državljanstvu i na tom nivou srbizirati Crnu Goru kako bi u budućnosti stvorila uslove za, recimo, novi referfndum na primjer o prisajedinjenju CG Srbiji i kako bi stvorila uslove za destabilizaciju ukupnog regiona i time ostvarila interese Rusije kao svog političkog nalogodavca. Interesi Rusije jesu destabilizacija kompletne regije da bi se suprostavila interesima NATO-a i zapadnih zemalja. BiH živi takvu političku stvarnost. RS je u stalnoj secesionističkoj politici, a u BiH se pokazuje ravnoteža nemoći. Niti je moguća u ovom istoriskom trenutku secesija RS, niti unitarna država, tako da će CG, baš kao i današnja BiH, biti poprište sukoba dva nacionalizma – srpskog ofazivnog i militantnog i crnogorskog defanzivnog i odbrambenog, a u BiH će status quo trajati puno duže nego što možemo sada pretpostaviti.
Kako ocjenjujete promjenu vlasti u CG i jak uticaj SPC. Takođe i komentar posjete crnogorskih ministara koji su bili kod Dodika i to bez obilježja CG?
U Crnoj Gori je na izborima pobijedila Srpska pravoslavna crkva kao instrument velikosrpske ideologije, a ne političke partije koje su formirale novu crnogorsku Vladu. To znači da je CG postala talac najgoreg oblika kleronacionalističke ideologije. Prethodna vlast je Crnu Goru definisala kao građansku i multukulturnu državu. Novoj vlasti je cilj da uruši taj građanski princip i multikulturalizam i da oživi fantazmu o stvaranju takozvanog srpskog državnog prostora. Taj trend je bio poznat i za vrijeme litija i on se sada pretvara u političku praksu. Posjete CG ministarar Dodiku i odsustvo CG zastave prilikom te posjete je samo primjer koji pokazuje da je nužno devalvirati crnogorske državne i nacionalne simbole zarad oživljavanje ove fantazme. Rekao bih da je to više pokazivanje trenutne političke moći, nego što je dokaz snage i Dodikovog režima i nove Vlade u CG da ostvare svoje ciljeve. Ti su ciljevi neostvarivi bez rata i vrlo je jasno i Dodiku i novoj CG Vladi da bi stvaranje neke velike Srbije podrazumijevalo užasno krvoproiliće u kojem ne bi bilo sigurnog vojnog pobjednika i u kojem bi Srbija opet doživjela novi simbolički i kulturološki slom na međunardnom planu. Taj rizik je ogroman i na njega loši političari, bez obzira na njihovu glupost, ne mogu računati, budući da o svemu odlučuje Beograd, a ne srbizirana Podgorica ili secesionistička Banja Luka.
Ima li nade da se jače čije regionalni građanski glas i može li on nešto promijeniti artikulišući svoje stavove prema međunarodnoj zajednici?
Međunarnodana zajednica je izdala BiH i CG. EU je vrlo složen birokratski organizam koji je zbog svoje neodlučnosti i složenih birokratskih procedura dozvoilio upliv Ruisije i Turske u regiju i isporučio i BiH i CG tim neoimperijalnim uticajima. Očekivati pomoć od međunarodne zajednice je jedna velika iluzija. Ona nije na vrijeme intervenisala u BiH i u krizi “pejperizacije” pokazuje, osim na retoričkom planu, potpunu nesposobnost i bez bilo kakve ozbiljnije političke akcije. Ne treba očekivati od nesposobne EU jake korake koji bi BiH i CG spsali recimo učlanjenjem u EU, a građanska akcija, bez obzira na njenu glasnost ili neglasnost, nebitna je u politčkim procesima. Tako je bilo još od prije rata pa traje do danas. Građanska opcija i glas, osim moralnog kredebileteta nema nijednu drugi bitnu instituciopnalnu snaga kojom bi svoje antiratne stavove nametnula društvenoj stvarnosti. Mi smo u degredaciji društvenih vrijednosti i ta faza traje već tridesetak godina i ona će nastaviti dalje. Ti građanski glasovi, ma kako ih nazivali, nažalost su nebitni za političke institucije moći.
Prilično ste pesimistični?
Nijesam pesimističan nego realan. Svi kritički glasovi u regiji od Hrvatske preko BiH do CG i Srbije su pod jakim pritiskom vladinih ili provladinih medija i više služe kao neka utjeha grupi intelektualaca i intelektualki koji ih predvode, nego li kao stvarni drštveni fenomen koji mijenja društvenu svijest. Nemoguće je da se glasovi razuma unutar nacionalističke histerije pokažu kao neka društvena norma. Naprotiv, oni će biti još snažnije izloženi napadima vladinih medija. Srbija je recimo u ovom trenutku jednopartijska država, u CG traje pravi medijski rat, baš kao i u BiH, pri čemu glasovi razuma su marginalni i društveno nebitni.
Svojedobno je predsjednik BiH Alija Izetbegović rekao – spavajte mirno rata neće biti. To je bila iluzija. Spavajte mirno, mi živimo stalno ratno stanje u političkom polju, rat je sa vojnog prebačen u političko polje i završiće se onog trenutka kada budu riješeni nesporazumi između albanskog i srpskog nacionalizma u regiji. Ta dva nacionalizma najapasnija su po stabilnost regije.
Preporučeno
