Često se piše da Milo Đukanović i Demokratska partija socijalista vladaju duže od bilo koje partije u regionu, ali uvijek se izostavlja ono mnogo bitnije-a što na tom referendumu nudi većina opozicije, koja sada više nije okrenuta ni Beogradu, već Rusiji, kaže u intervjuu Pobjedi poslanik i profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu Žarko Korać.

I pored ubjedljive pobjede Đukanovića, tenzije i podjele unutar Crne Gore se, neće se smanjiti.

“Više je uzroka. Možda najnebitniji je da lideri opozicije u većini nijesu spremni da snose odgovornost za ovaj težak poraz pred svojim biračima. Za mnoge od njih to bi bio kraj političke karijere od koje, ruku na srce, pristojno žive, a i ne umiju ništa drugo da rade. Ali nešto drugo je tu nevjerovatno. Najveći dio crnogorske opozicije već duže vrijeme ne kandiduje kao teme za izbore svakodnevni život građana Crne Gore i njihove probleme, već jednom opsesivnošću to stalno pretvara u referendum o nezavisnoj poziciji crnogorske države i njenoj ukupnoj spoljnoj politici. I oni svaki put to izgube”, kaže Korać.

Ističe da bi razuman čovjek tu rekao da je odgovor dobio i da treba da traži druge teme gdje bi eventualno mogao na izborima da dobije većinu.

“Ali ne. Zato vaši izbori svakom čovjeku koji zna istoriju Crne Gore djeluju tako anahrono. Kao da smo vječito na Podgoričkoj skupštini gdje će oni uz pomoć majčice Rusije da ponovo pobijede. A u međuvremenu prošlo sto godina i cio svijet se promijenio”, ističe Korać.

Prema njegovim riječima, odnosi Srbije i Crne Gore su na minimumu korektnosti, ali se brojni problemi sklanjaju u stranu i prećutkuju.

“Srbija je koncentrisana na moguće rješenje kosovskog problema i realno nema ni mogućnosti ili potrebe da ozbiljnije pomaže dijelu opozicije u Crnoj Gori. Politički gledano, ona je potpunim okretanjem Rusiji i za nju postala problem. Ponekad se učine simbolički potezi kao što je Srpska kuća u Podgorici ili ta famozna deklaracija o položaju srpskog jezika u regionu, ali to je daleko od pomoći koju su pružale vlasti (Borisa) Tadića i naročito (Vojislava) Koštunice”, dodaje Korać.

To, naglašava, ima za posljedicu da je taj posao preuzela skoro u potpunosti SPC, koja je za razliku od Srbije, u Crnoj Gori potpuno javno politizovana i praktično identifikovana sa DF.

“Njena ideja da samo ljudi koji se u Crnoj Gori osjećaju Srbima, a njih je značajan broj, mogu biti njeni vjernici imaće dugoročno loše posljedice za sve”, zaključuje Korać.