Video
Ova situacija, međutim, možda jasno dokazuje i koliko je aktuelnoj parlamentarnoj većini u našoj zemlji stalo do evropskih integracija Crne Gore.
“Situacija u kojoj više mjeseci nemamo ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava dovoljno govori o ukupnom političkom i društvenom ambijentu, kao i posvećenosti vladajuće većine ključnom spoljnopolitičkom prioritetu – članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji”, ocijenila je za Pobjedu advokatica Marijana Laković Drašković.
Ona je u prethodnoj vladi bila pomoćnica ministra pravde i glavna pregovaračica za poglavlja 23 i 24.
Kritike i EK
“Ministarstvo pravde je, podsjetiću, do dolaska nove vlade, imalo iz godine u godinu realizovane sve obaveze iz Programa rada Vlade i programa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji (realizacija 100 odsto). Takođe, i sve obaveze, kao što su usklađivanje propisa sa novim direktivama EU, kao i preporukama ugovornih tijela Savjeta Evrope i UN-a, rađene su u komunikaciji sa relevantnim međunarodnim ekspertima i bile su u završnoj fazi izrade. Finalizacija tih obaveza, koja se od strane Vlade, nažalost nije desila, vodila bi realizaciji privremenih mjerila iz poglavlja 23 i 24, što je uslov za ulazak Crne Gore u završnu fazu pregovora, odnosno zatvaranje ostalih poglavlja”, istakla je ona.
Umjesto da nova vlada nastavi sa realizacijom privremenih mjerila, kada je resor pravde, ljudskih i manjinskih prava u pitanju, dodaje ona, njihov fokus je bio na pitanjima koja nijesu bila vezana za integracioni proces, što je, ističe, rezultiralo smjenom ministra nakon njegove sramne izjave kojom je negirao genocid u Srebrenici.
Leposavića je Skupština Crne Gore, pošto je odbio da podnese ostavku, na zahtjev premijera razriješila 17. juna, a Krivokapić je namjeravao da on preuzme taj resor. Izjavio je, sedam dana poslije Leposavićeve smjene, da će on biti koordinator Ministarstva i da će za dan-dva imenovati i državnog sekretara „koji će imati snage i znanja da se izbori sa brojnim problemima“.
Međutim, poslije samo nekoliko dana, ovaj resor preuzeo je Sekulović. Krivokapić nikada nije pojasnio javnosti zašto je bio prinuđen da „pravdu“ preda ministru unutrašnjih poslova.
“Nakon smjene ministra imamo situaciju da je postavljen rukovodilac Ministarstva i to ministar unutrašnjih poslova. Dakle, jedna osoba je zadužena za resor unutrašnjih poslova u koji spada i Uprava policije, zatim pravde i ljudskih i manjinskih prava. Ovo nije nepoznanica aktuelnoj vladi, jer već sličnu situaciju imamo kada je u pitanju ministarka Vesna Bratić. Očigledno da ova vlast ne razumije značaj i odgovornost određenih pozicija, pa ni činjenicu da je prioritet integracionog procesa uspostavljanje nezavisnog, efikasnog i odgovornog pravosuđa, poštovanje ljudskih prava, efikasna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, gdje ključnu ulogu upravo imaju resori pravde, ljudskih i manjinskih prava i unutrašnjih poslova”, smatra Laković Drašković.
Problematično je, prema njenoj ocjeni, da u situaciji kada Uprava policije postaje organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, „i kada ministar treba sve svoje profesionalne kapacitete da uloži da bi se unaprijedila bezbjednost i sigurnost građana, on dobija nove zadatke rukovođenja još jednim ministarstvom“, što je, ističe ona, nonsens.
“Međutim, ni rješenje Vlade prethodnog saziva ne smatram funkcionalnim, jer je ministar pravde pokrivao funkciju i potpredsjednika Vlade, koji je bio zadužen za više resora, tako da objektivno nije u punom kapacitetu mogao pokrivati svu kompleksnost tog resora”, naglašava Laković Drašković.
Politička volja
Ističe da, ipak, mora da naglasi „posvećenost dva državna sekretara Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, koje je Vlada imenovala u julu ove godine“ – Borisa Marića i Bojana Božovića.
“Međutim, plašim se da je period od osam mjeseci urušavanja Ministarstva, kako kadrovski, tako i organizaciono, teško nadoknadiv i za to su potrebni kako vrijeme, tako i jaka politička volja”, dodaje ona.
Podsjeća da je i Evropska komisija u svom godišnjem izvještaju o Crnoj Gori ukazala na potrebu za jakom političkom voljom da se stvari pomjere sa mrtve tačke.
“U konkretnom slučaju, nedostatak političke volje ogleda se ne samo u neizboru ministra, što je posljedica loše saradnje zakonodavne i izvršne vlasti, već i nepopunjavanju skoro 10 mjeseci pozicija generalnih direktora, što je, sigurna sam. posljedica loših odnosa i izostanka saradnje unutar same Vlade, posebno kada je u pitanju odnos aktuelnog premijera i ministra Sekulovića. Tako da sada imamo situaciju da određeni generalni direktori su u stanju vršilaca dužnosti, dok su neki direktorati i bez vršioca dužnosti generalnih direktora”, kaže Laković Drašković.
Bez uspostavljene i jasne podjele odgovornosti unutar Ministarstva, zaključuje ona, nemoguće je obezbijediti punu funkcionalnost i očekivane rezultate koji bi odgovorili potrebama građana, a samim tim i potrebama integracionog procesa.
Leposavića u Skupštini Crne Gore nije smijenila parlamentarna većina koja čini novu crnogorsku vlast. Razriješen je glasovima opozicionih partija DPS-a, SDP-a, BS-a, SD-a i poslanika vladajuće većine iz Građanskog pokreta URA.
Uzdržano je bilo 10 poslanika iz koalicije „Mir je naša nacija“, okupljene oko Demokrata, a 27 iz koalicije za „Budućnost Crne Gore“, koju predvodi DF, bilo je protiv smjene Leposavića.
Pregovaračka grupa iznuđen potez
Formiranje Pregovaračke grupe, nakon skoro godinu, ocjenjuje Marijana Laković Drašković, iznuđeni je potez Vlade, učinjen nakon kritike u godišnjem izvještaju Evropske komisije.
Preporučeno
“Imenovanje pregovarača po klasterima je još jedan potez Vlade da bi se zadovoljila forma, a ne da bi se napravio istinski pomak u integracionom procesu. Ne ulazeći u komentare o personalnim rješenjima, jer zaista poštujem rad Bojana Božovića i Ljubomira Mišurovića, smatram da jedna osoba ne može u stručnom smislu pokrivati više od dva poglavlja, a ovdje imamo situaciju da je jedna osoba zadužena i sa po devet poglavlja što je, prema mom mišljenju, neprihvatljivo”, kategorična je Laković Drašković.
