Bivši ambasador Slovačke u Crnoj Gori, Francuskoj, Belgiji, Luksemburgu i nekadašnjoj Jugoslaviji, ugledni slovački diplomata i ekspert za region, čije se poruke pažljivo slušaju u zemljama Zapadnog Balkana, ističe da nije realno da Crna Gora do 2026. završi pregovore sa Evropskom unijom.

POBJEDA: Bili ste predsjednik Referendumske komisije kojeg su prihvatila oba bloka. Imali ste zlatni glas koji je bio presudan za odbacivanje više od 200 žalbi bloka za zajedničku državu. A ipak ste na kraju organizovali večeru za članove Izborne komisije, na koju su svi došli. Kako Vam je to pošlo za rukom?

LIPKA: Nijesam imao nikakav „zlatni glas“, tu kovanicu je lansirao jedan tada visoki funkcioner SNP-a, valjda zbog toga da javnosti sugeriše da o ishodu referenduma odlučuje neko drugi, a ne građani Crne Gore. Bile su dvije večere, jedna na moj poziv u restoranu „Pod pločom“, kad su bili objavljeni rezultati referenduma, druga oproštajna u restoranu „13. jul“ na Marezi, prilikom završetka rada Referendumske komisije. Na ovim večerama su bili prisutni svi članovi Komisije i mogu Vam reći da je atmosfera na ovim večerama bila prijatna i prijateljska. Osjećalo se da je svima laknulo što se referendum završio na miran način, bez konflikata koji su pratili stvaranje nezavisnih država u drugim jugoslovenskim republikama. Najkraći i najtačniji odgovor na Vaše pitanje: „Kako Vam je to pošlo za rukom“, bio bi: U to vrijeme su se politikom bavili džentlmeni.

Ali pokušaću da Vam približim moje viđenje tih događaja. Komisija je bila osnovana na paritetnoj osnovi, radili smo predano tri mjeseca, svakog dana, i svi članovi su u diskusijama, po svakom pitanju, slobodno i ravnopravno iznosili svoja mišljenja i branili svoje stavove. Naravno, bilo je i mnogo varničenja, ali sve je ostajalo u okviru profesionalne pravne i političke debate. Najvažnije je bilo da su sve odluke Komisije do dana glasanja bile prihvaćene konsenzusom članova oba bloka. Ja nijesam glasao nijednom. I OSCE je u svom izještaju konstatovao da je „Komisija radila na otvoren i transparentan način tokom cjelokupnog procesa“ i da je „sve odluke donijela konsenzusom“.

Članovi Komisije su imali bezbroj prilika da se uvjere da sam korektan i neutralan, da ne preferiram nijedan blok. I da znam da zauzmem tvrd stav u odbrani nezavisnosti Komisije i pravednosti referendumskog procesa. Kad je bio uhapšen jedan član Komisije iz bloka za zajedničku državu, navodno zbog toga što je „neovlašćeno predao prijavu za upis glasača“, ja sam zaprijetio da ću napustiti Komisiju ako taj čovjek ne bude odmah pušten na slobodu. Mislio sam to ozbiljno, jer ne bih mogao da vodim Komisiju koja nije izbalansirana. Izgleda da sam stekao povjerenje svih članova Komisije koji nijesu mali razloga da odbiju moj poziv na večeru.

POBJEDA: Obilježavamo 19 godina nezavisnosti. Gotovo dvije decenije. Čini se da smo danas pred većim izazovima nego te istorijske 2006. Koliko se Crna Gora promijenila, sigurno smo mogli više i bolje?

LIPKA: Ne volim floskulu „sigurno smo mogli više i bolje“. Svako društvo uvijek ostvari samo ono što je moguće u postojećim političkim, međunarodnim i istorijskim prilikama i što mu dozvoljava civilizacijski nivo društva u najširem smislu te riječi. Mislim da je Crna Gora dobro iskoristila godine nezavisnosti i da je ostvarila niz zapaženih rezultata koji su pozitivno promijenili sliku i karakter zemlje i njen položaj na međunarodnoj sceni.

Da pomenem samo neke najvažnije: Crna Gora je uspjela da izgradi građansko multietničko društvo, nažalost, ove civilizacijske vrijednosti su zadnjih godina postale predmet osporavanja; privukla je velike strane investicije i zahvaljujući njima ojačala je ekonomski potencijal države i povećala životni standard građana; razvila je mrežu infrastrukture – izgradila je jednu dionicu auto-puta; postala je članica NATO i kandidat broj jedan za prijem u Evropsku uniju. To su sve rezultati za pohvalu. Nažalost, nije uspjela da prevaziđe podjele u društvu još iz vremena referenduma, kao ni neke nove importovane podjele.

POBJEDA: Bili ste aktivni sudionik referendumskog procesa, koji je organizovan po najvišim evropskim standardima. Što je, po Vama, bilo presudno za demokratski karakter referenduma i njegov rezultat? Kao da je i ta demokratija nestala u današnjoj Crnoj Gori?

LIPKA: Svaki politički proces, njegov karakter i rezultat zavisi od ljudi koji ga vode. Crna Gora je imala sreću što su proces referenduma vodili ozbiljni ljudi koji su željeli da ovo osjetljivo pitanje budućnosti Crne Gore riješe na demokratski način – referendumom, koji su uspjeli da, uz pomoć Evropske unije, usaglase pravila referenduma, takozvani lex specialis, i da ga ispoštuju do kraja; ljudi koji su prije svega osjećali veliku istorijsku i ličnu odgovornost za miran ishod referenduma. I to važi za čelnike oba bloka – bloka za nezavisnost Crne Gore i bloka za zajedničku državu sa Srbijom. Naravno, cijelo društvo je bilo podijeljeno po pitanju budućeg ustavno-pravnog statusa Crne Gore, situacija u društvu je bila veoma napeta, puna tenzija, ali lideri oba bloka su se trudili da te tenzije drže u granicama političkog procesa, odnosno političke kampanje adekvatne važnosti istorijskog referendumskog pitanja.

U poređenju sa razdobljem referenduma, politička situacija u današnjoj Crnoj Gori je u nekim aspektima ista, u nekim drugačija. Društvo je ponovo podijeljeno, po starim i po novim linijama, situacija je puna tenzija, međutim, čini se da danas nema dovoljno ozbiljnih lidera koji bi te tenzije smirivali i trudili se da probleme rješavaju dijalogom i dogovorom. Kao da je iz politike nestala odgovornost za izrečenu riječ i za donešenu odluku.

POBJEDA: Vlast je ubijeđena da do kraja 2026. možemo završiti pregovore sa EU, Brisel ima volju da nas primi. Da li ste optimista da se to može desiti?

LIPKA: Mislim da to nije realno iz više razloga. Svaki rezultat pristupnih pregovora sa Evropskom unijom, pozitivan i negativan, dugoročno će uticati na budući razvoj Crne Gore, i zbog toga Vaše pitanje zahtijeva širi odgovor. Crna Gora je do parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine otvorila sva pregovaračka poglavlja, to jest 31 podglavlje, i tri zatvorila, i izbila je na čelo kolone kandidatskih država na putu prema Evropskoj uniji. Taj uspjeh je ostvarila u situaciji kad je Evropska unija – ponekad sa razlogom, ponekad bez razloga – usporavala proces proširenja. Nakon avgusta 2020. proces evropskih integracija u Crnoj Gori je stagnirao: Krivokapićeva vlada, kao i Abazovićeva, evropsku agendu potpuno je ignorisala.

Tek je Spajićeva vlada nakon izbora 2023. godine evropsku agendu stavila među svoje strateške prioritete i ostvarila je određene rezultate: ispunila je uslove za dobijanje IBAR-a i zatvorila je tri pregovaračka poglavlja. Naruku joj je išao i novi pristup EU prema proširenju: EU je pod pritiskom geopolitičkih previranja odlučila da ubrza proces proširenja i da učlanjenjem kandidatskih država stabilizuje region Zapadnog Balkana. Međutim, taj novi pristup ne znači da Unija neće insistirati na ispunjenju svih tehničkih i političkih uslova za zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Da bi Crna Gora ostvarila svoj ambiciozan cilj i do kraja 2026. godine zatvorila još 25 preostalih otvorenih poglavlja, morala bi da do kraja ove godine zatvori recimo 11, a iduće 14 poglavlja. Međutim, Vlada je za dvije godine, od juna 2013. do maja 2024, zatvorila samo tri poglavlja. Dakle, sadašnja dinamika realizacije evropske agende pokazuje da je zatvaranje 25 poglavlja u roku od dvije godine pod velikim znakom pitanja, odnosno da to neće biti moguće.

Proglašavanje nezavisnosti (FOTO Bojan Mihajilović)

Ni iz tehničkih ni iz političkih razloga: Vlada nema dovoljno stručnih kapaciteta ni realan sinhronizovan program realizacije zadataka iz evropske agende, a čini se da jedan dio parlamentarne većine nema iskrenu želju da Crna Gora postane članica EU. Na stvaranje ovakve percepcije politike ne utiču proevropske izjave, kojih ima napretek, već politički potezi koji Crnu Goru udaljavaju od Evropske unije, uključujući i otvaranje identitetskih pitanja koja dijele društvo i proces evropskih integracija stavljaju u drugi plan. A Uniji šalju sliku Crne Gore kao zemlje koja po pitanju evropskih vrijednosti mentalno još nije spremna za članstvo.

Ponekad se čini da Vlada i parlament igraju sa EU čudan politički tango: jedan korak naprijed prema EU, dva koraka unazad. Na primjer – prvo urade prvi korak, ispunivši minimum uslova za dobijanje IBAR-a, a sjutradan naprave dva koraka unazad – parlamentarna većina usvoji Rezoluciju o Jasenovcu, znajući da time ugrožava zatvaranje pregovaračkih poglavlja, ne samo na Međuvladinoj konferenciji u decembru 2024. godine. Ili – Crna Gora na Međuvladinoj konferenciji – zbog veta Hrvatske izazvanog upravo Rezolucijom o Jasenovcu – od četiri zatvori samo tri poglavlja. Međutim, ni to nije bila dovoljno snažna opomena – parlament sjutradan napravi dva koraka unazad, kada pravno kontroverznom odlukom penzioniše sutkinju Ustavnog suda Draganu Đuranović, ugrožavajući nezavisnost i funkcionisanje US. A deblokiranje US bilo je jedno od najvažnijih uslova za dobijanje IBAR-a!

Čini se da parlamentarna većina još nije shvatila da svaka članica može blokirati prijem Crne Gore u Evropsku uniju i da će se u Francuskoj i u Austriji o prijemu Crne Gore u Uniju odlučivati na referendumu! Ako Crna Gora želi da bude primljena u Uniju, moraće da ispunjava obećanja, da realizuje preuzete obaveze, da poštuje legislativu Unije i da pazi da nekim odlukama ne pokvari odnose sa Evropskom komisijom i sa državama članicama.

Pitanje je kako će na evropski put Crne Gore uticati realizacija ugovora sa gospodinom Alabarom – predsjednik Savjeta EU gospodin Košta je bio po tom pitanju veoma jasan rekavši da, citiram: „Ovi Sporazumi moraju potpuno da poštuju EU zakonodavstvo, posebno kad su u pitanju javne nabavke i zaštita životne sredine“. Ne znamo kakva će biti u završnici reakcija Francuske na iznenadnu promjenu uslova tendera za koncesiju aerodroma, 30 dana prije donošenja odluke.

Međutim, ne može se isključiti ni promjena sadašnjeg dobronamjernog stava EU prema proširenju i prema Crnoj Gori. U Evropskoj uniji će sve više jačati unutrašnji konflikt između liberalno-demokratskih i neliberalnih nacionalističko-desničarskih članica koji će neminovno prouzrokovati promjene više zajedničkih politika, uključujući i politiku proširenja.

Moglo bi se desiti da liberalno-demokratske članice zauzmu stav da bi učlanjenje Crne Gore u Uniju na čelu sa vladom koja iskreno ne dijeli baš sve vrijednosti EU, predstavljalo rizik po jedinstvo i djelotvornost Evropske unije: proširilo bi blok neliberalnih država članica i ojačalo njihove šanse da blokiraju donošenje odluka i da opstruišu reforme koje imaju za cilj produbljivanje unutrašnje integracije i ojačanje EU kao strateškog globalnog igrača. I upravo zbog toga liberalno-demokratske članice, želeći da izbjegnu ovu opasnost, sasvim opravdano će insistirati da Spajićeva vlada striktno ispuni sve tehničke i političke uslove, što će biti za nju veoma teško ostvariv zadatak do kraja 2026. godine, ili čak do kraja njenog mandata 2027. godine. Bio bih srećan da nijesam u pravu.

POBJEDA: Slovačka je bila i ostala veliki prijatelj Crnoj Gori. Predano ste radili da Crna Gora uđe u NATO i približi se EU. Kako vidite buduću saradnju Slovačke i Crne Gore? Što je najveći potencijal ove države i njenog društva?

LIPKA: U pravu ste, Slovačka je uvijek podržavala evropske ambicije Crne Gore ne samo politički u institucijama NATO i Europske unije, već i konkretnim projektima: četiri godine smo kod vas vodili projekat Narodni konvent o evropskim integracijama Crne Gore. Cilj tog projekta je bio da vaše građane upoznamo sa procesom evropskih integracija i da u taj proces uključimo sve slojeve društva, jer u Uniju ne ulazi samo vlada, već cijelo društvo – nevladin sektor, opozicija, univerziteti i naučne institucije, strukovne organizacije, lokalne samouprave, sindikati… I upravo ovaj bitni segment mi nedostaje u ovoj fazi vašeg pristupnog procesa.

A četiri godine smo vodili projekat Crna Gora na putu u evroatlantsku porodicu. Cilj ovog projekta je bio da vašim građanima približimo objektivnu sliku Alijanse i njenu nezamjenljivu ulogu u održavanju bezbjednosti, stabilnosti i mira u evroatlantskom prostoru. I da vašim građanima pružimo dovoljno relevantnih informacija kako bi bolje razumjeli prednosti članstva u NATO.

Naše prijateljstvo stoji na čvrstim temeljima istorijskog iskustva, bliskim stavovima prema mnogim ključnim pitanjima i uspješne saradnje u nedavnoj prošlosti, zbog toga sam ubijeđen da će Slovačka i ubuduće podržavati Crnu Goru na putu u Uniju i u procesima demokratskih reformi.

Najveći potencijal svake države i društva uvijek su ljudi. Mlade generacije koje će preuzeti državu i nastaviti da je razvijaju u kontekstu brzog tehnološkog napredka i često nepredvidivih promjena na evropskoj i globalnoj političkoj sceni, ali takođe u kontekstu crnogorske tradicije.