Video
Predsjednik Đukanović je, shodno zakonskim i ustavnim ovlašćenjima, od 18 kandidata, koliko ih je predložilo Ministarstvo vanjskih poslova, dao pozitivno mišljenje za sedam diplomata.
Od preostalih 11 kandidata za ambasadorske funkcije, za jedan broj predsjednik Crne Gore dao je negativno mišljenje, dok je za ostale dogovoreno da se obave dodatne konsultacije na najvišem nivou. Prema informacijama Pobjede, za razliku od sedam diplomata koji su zaposleni u Ministarstvu vanjskih poslova, preostali su politička postavljenja partija parlamentarne većine.
Dodatne konsultacije su izostale, a MVP i Vlada ponovo su pokušali da zaobiđu predsjednika države, upućujući agremane i za sporne kandidate za ambasadore, bez njegovog znanja i saglasnosti, državama domaćinima.
VAN NORMI
Iskusni crnogorski diplomata i nekadašnji šef diplomatije naše države Branko Lukovac za Pobjedu kaže da je ovakav potez Vlade i MVP-a „nešto što je apsolutno van ustaljenih normi i prakse svuda u svijetu“.
” Ako Ministarstvo traži agreman za neku ličnost da bude ambasador, a taj nije dobio „zeleno svjetlo“ na svim instancama, zaključno sa nivoom predsjednika države, onda je to apsolutno neprihvatljivo. Nemoguće je realizovati takvo postavljenje jer ta osoba koja bi se, mimo svih međunarodnih procedura u diplomatiji, pojavila tamo, ne bi mogla da bude prihvaćena jer treba da preda akreditive šefa države svoje zemlje, šefu države zemlje u koju je poslata, a to ne bi imala. Zbog toga ne bi mogla da bude primljena”, ističe Lukovac.
Lukovac
Nažalost, podsjeća on, Ministarstvo na čijem je čelu čovjek koji nema puno iskustva, napravilo je jako mnogo propusta koji se sukobljavaju u najoštrijoj formi sa odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima i sa praksom u svijetu u sferi diplomatije.
” Neshvatljivo je da takve poteze vuče državni organ zemlje koja je zahvaljujući jednom demokratskom putu koji je prošla do svoje obnovljene nezavisnosti, tako brzo prihvaćena u međunarodnim odnosima od strane velikog broja država i međunarodnih organizacija. Nedopustivo je da se prave takvi propusti koji zapravo ozbiljno remete ugled Crne Gore”, kaže naš iskusni diplomata.
LOŠA PORUKA
Na pitanje kakvu poruku ovakvim nerazumnim potezima šaljemo našim prijateljskim državama, Lukovac kaže da će „oni koji se više zainteresuju u ove sadašnje procese u Crnoj Gori razumjeti da je ekipa koja čini sadašnju vlast prosto zalutala“.
” Razumjeće o čemu se radi, da je to eksperimentalna garnitura koja je bez znanja i iskustva u mnogo čemu, pa i u sferi međunarodnih odnosa i diplomatije. Oni koji se ne upuštaju mnogo u to oni će prosto smatrati da se radi o zemlji koja ne poznaje praksu međunarodnih odnosa i diplomatije”, kazao je Lukovac.
Pobjeda je juče ovim povodom poslala pitanje našem Ministarstvu vanjskih poslova ovim povodom, ali odgovor do zaključenja lista nijesmo dobili.
Iz kabineta predsjednika države nijesu željeli da komentarišu ovaj potez MVP-a i Vlade.
Podsjetimo na njihov raniji stav o tome.
” Ukoliko bi se Vlada opredijelila da zatraži agreman zemlje prijema za kandidata o kojem nije postignuta saglasnost s Predsjednikom u konsultativnom procesu, jasno je da bi to bilo neozbiljno poigravanje sa ugledom Crne Gore i povjerenjem u odnosima s potencijalnim zemljama prijema ili organizacijama. Predsjednik potvrđuje otvorenost za saradnju da se kroz dalje konsultacije dođe do konsenzusa, što je u najboljem interesu naše države i čini suštinu kohabitacije “, naveli su ranije iz kabineta Đukanovića.
Što kaže Ustav, a što Zakon o vanjskim poslovima
Postavljanje i opoziv ambasadora ustavna je nadležnost predsjednika države.
U članu 95, stavu 6 Ustava Crne Gore izričito je propisano da predsjednik države „postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“.
U Zakonu o vanjskim poslovima članom 13 propisane su nadležnosti MVP-a. Stavom 17 ovog člana predviđeno je da MVP predlaže Vladi postavljenje i opoziv šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava.
Članom 40 ovog zakona propisano je da prijedlog za postavljenje ambasadora utvrđuje Vlada, na prijedlog ministra vanjskih poslova.
Preporučeno
U stavu dva ovog člana stoji da predsjednik države ukazom postavlja ambasadora, po dobijanju agremana države prijema i mišljenja odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose, dok u stavu 6 piše da „predsjednik daje ambasadoru akreditivno i opozivno pismo“.
