Nijesu to interpretacije njegovih protivnika, naknadno dopisane biografije niti zlonamjerno prekopavanje po devedesetim. To su njegove riječi, izgovorene javno, često baš u Skupštini kojom danas predsjedava.
Gotovo je nadrealno slušati Mandića kako danas dijeli lekcije o evropskim vrijednostima, reformama i doprinosu evropskom putu Crne Gore, da prebrojava stotine evropskih zakona i procente tuđih glasova, predstavlja sebe kao čovjeka stabilnosti i institucija i poručuje da su drugi imali evropsku retoriku, a njegova većina evropske rezultate.
Može sve to, ali prije tog obračuna trebalo bi završiti jedan mnogo jednostavniji – protiv samog sebe
MANDIĆ DANAS: „Usvojeno je oko 500 zakona koji nas približavaju standardima Evropske unije.“ Evropska agenda, reforme, stabilnost, institucije, pomirenje.
MANDIĆ 2017:„Haški sud nije tijelo koje se bavi utvrđivanjem istine već služi za propagandu velike laži.“ Presudu Ratku Mladiću tada je nazivao sramnom, a Haški tribunal „antisrpskom tvorevinom“.
MANDIĆ 2019: „Pozivam ratne drugove iz 90-ih da budu spremni… ako ne odustanete ovo će biti katastrofa za Crnu Goru.“
Iz istog perioda ostala je i njegova tvrdnja da je u Crnoj Gori više zakopanog oružja nego u vojnim i policijskim magacinima.
MANDIĆ 2021: „Ne pristajemo na to da se u Srebrenici desio genocid. Desio se zločin.“
Tri godine. Tri rečenice. Jedna politička biografija.
Ne traži niko od vojvode da do kraja života bude zarobljenik sopstvenih stavova. Naprotiv. Promjena političkog uvjerenja može biti znak sazrijevanja. To sazrijevanje, uostalom, imali su mnogi – od Kilibarde do Đukanovića. Ali promjena nije isto što i brisanje. Ako više ne misliš da je Haški tribunal „antisrpska tvorevina“ onda to, vojvodo, reci.
Ako više ne misliš da je presuda Mladiću „propaganda velike laži“, onda udri na sva zvona.
Ako prihvataš pravosnažne međunarodne presude, onda među njima postoji i ona kojom je Ratko Mladić pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i druga teška krivična djela. To nije stav nijedne partije niti nevladine organizacije ili novinara već pravosnažna presuda međunarodnog suda.
Tu politički trik sa DPS-om prestaje da radi.
Jer DPS može imati svoju hipoteku devedesetih. I ima je. Može se danima govoriti o njegovoj ulozi u politici tog vremena. Ali nijedan grijeh DPS-a ne može retroaktivno promijeniti ono što je Mandić govorio. Tuđa biografija nije gumica za njegovu.
Šta tačno znači tvoja rečenica juče Mandićevo obrazloženje telegrama nakon smrti Ratka Mladića je čak i za one zadojene nacionalizmom – smiješno.
Kada je objavio da je Darku Mladiću uputio saučešće povodom smrti njegovog oca, nazvao ga je „generalom Ratkom Mladićem“. Nekoliko dana kasnije u Skupštini je objašnjavao da je to učinio u skladu sa običajima svog naroda i da u poruci nije bilo „nijedne suvišne riječi“. Upravo zato je pitanje sasvim jednostavno.
Ako je to bilo samo privatno saučešće čovjeku zbog smrti oca, zbog čega je predsjednik Skupštine Crne Gore imao potrebu da ga javno objavi i politički saopšti? Jer je privatni običaj tada postao javni politički čin.
Ako Mandić danas kaže da poštuje međunarodne presude, onda je logika neumoljiva – pravosnažna presuda Ratku Mladiću uključuje genocid u Srebrenici.
Dakle, ili danas prihvata tu presudu i time posredno prihvata i pravnu kvalifikaciju genocida, ili i dalje stoji iza sopstvene rečenice iz 2021. da se genocid nije dogodio.
Preporučeno
Oboje ne može.















