Video
Nijesu, naravno rekli šta su loše uradili, niti ono šta su mogli da urade, a nijesu, da bi se spriječila erozija crnogorskog društva. Krvokapić i njegovi su najavli formiranje partije, Bečić i njegovi proteste gdje će se braniti “izborna volja”. Utorak 8. februar je dan za uzimanje vazduha, saldiranja učinjenog u prethodnih pet dana i za prve javne poteze u pravcu formiranja nove vlade. Manjinske, tehničke, prelazne…kako god je zvali biće drugačija u odnosu na sve prethodne.
Jedno od najvažniji pitanja i ono što se sada čeka je nejasan odnos SNP-a prema manjinskoj vladi i njihovoj participaciji. Utisak je da je kod vrha stranke stvar prelomljena, ali da tu odluku moraju da potvrde organi stranke. Prije desetak dana najavljeno je da će Glavni odbor zasijedati nakon što se završi priča sa, sada već bivšim, predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem – dakle, tokom ove nedjelje.
Predsjednik Vladimir Jovković neće imati lak zadatak da nametne pozitivan odnos prema manjinskoj vladi, ali se računa da je priča o tome lakša nakon pada Krivokapića i Bečića, gdje je SNP ostao uz Front i Demokrate. Sada je vrijeme za poteze koji će jačati stranku, obezbijediti joj veći broj glasača za izbore koji slijede. DF, Demokrate i SNP dijeli isti kolač, a do većeg dijela kolača lakše će se doći sa pozicije vlasti nego sa ulice, protesta ili opozicionih klupa. To definitivno zna i Joković i biće ključni argument na partijskim organima. Uz to, predsjednik SNP-a je već viđen kao prvi čovjek Skupštine Crne Gore, što bi donekle bila konačna pravda da zamijeni “odmetnika” iz svojih redova. Partijska krvna zrnca pamte događaje, a rane koje je Bečić napravio SNP-u kada ih je napustio i odveo popriličan broj kadrova i dalje bole.
Prema informacijama do kojih je Standard došao, a o kojima smo već pisali, izvjesno je da će mandatar biti lider pokreta URA Dritan Abazović, da će vlada imati 18 resora i da će glavna podjela biti između Ure, Bošnjačke stranke, albanskih stranaka kao i SNP-a ukoliko GO te stranke da zeleno svjetlo. Nepoznanica je za sada, da li će u vladu ući SDP, što je lakša varijanta i SD za koji ima više prepreka. Predsjednik CG i DPS-a Milo Đukanović je jučerašnjim intervjuom za Dojče vele otklonio dileme oko učešća DPS-a i olakšao razgovore koji slijede.
Krivokapićeva najava da će mandat koristiti maksimalno i da ga ne zanima što je izgubio povjerenje, ukazuje na to da razgovori o manjinskoj vladi moraju teći brzo, da se rješenja moraju naći “juče”, jer je odlazeći premijer sabijen u ćošak odakle može povlačiti poteze koji mogu imati nesagledive posljedice. Za pretpostaviti je da Abazović nije ušao u ovu avanturu tek tako i da su osnovne stvari već postavljene, a da narednih dana treba posložiti sitnice i finese.
URA će imati potrebu da formiranjem nove vlade dokaže da je sva priča oko povratka DPS-a, narodnoj volji, izdaji…prazni politički vokabular gubitnika. Prilika za tako nešto će imati dosta. Prva je da u vladu ne uđe DPS ni po dubini, ni po širini. Slijede zakoni o porijeklu imovine, lustraciji, medijski, izborni, deblokada sudstva, tužilaštva… Očekuje se da se nakon toga ubrzaju najavljeni procesi protiv Petra Ivanovića i drugih kadrova DPS-a.
URA će imati želju da riješi i Temeljni ugovor sa SPC, ali će to malo teže ići, s obzirom na to kakav je sadržaj tog teksta koji SPC na neki način stavlja iznad Crne Gore i njenih interesa. Međutim i za to postoji rješenje tako što će ga prosto odaljiti naknadnim provjerama na vladi, parlamentu…
Bilo bi naivno razmišljati da će DPS kao najjača stranka u Crnoj Gori na sve to lako pristati, ali su očigledno crvene linije već povučene, putevi trasirani i zna se u koje zone se ne smije ulaziti.
Sve bi ovo u krajnjem rezultiralo vanrednim izborima za godinu do kada bi se institucije ojačale dvotrećinskom ili tropetinskom većinom, te novim izbornim zakonima i očišćenim biračkim spiskovima. Ovo bi bio idealni scenario za date pretpostavke i kontekste, ali sve to može pasti u vodu zbog više faktora – od međunarodnog konteksta do pizme pojedinaca, lidera ili grupa u Crnoj Gori.
S druge strane, biće zanimljivo šta će raditi prosrpski blok u koji je svojom voljom, i u punom kapacitetu ušla i Demokratska Crna Gora.
Demokrate su najavile proteste, a njihov početak neće biti ispred Skupštine, što bi bilo logično da su građanska partija, već ispred hrama u Podgorici, čime žele da se vrate na izvorište energije koja je dovela do pada vlasti DPS i koalicionih partija. Nijesu litije, ali mogu da posluže kao početak novih vjerskih okupljanja. Pitanje je da li će DF ući u tu zamku, pridružiti se i prepustiti Bečiću i Bogdanoviću da kolo vode. To će uveliko zavisiti od odluke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a opet ta Vučićeva odluka će zavisiti od pritiska sa Zapada i SAD-a.
Ukoliko Demokrate ostanu usamljene u novom litijašenju, stvar će teći mirnije, i neće biti potrebe za nekom većom koncetracijom policije i strahom od mogućih nasilnih protesta. Međutim, ako u igru uđe Front i sve što sa njima dolazi – ekstremne navijačke grupe, crkvene nevladine organizacije, udruženja plemena, sama Srpska pravoslavna crkva, četnička kamarila iz Republike Srpske, te patriotske oragnizacije iz Srbije, onda valja očekivati svašta. Od nasilnih upada u institucije, do napada na pojedince i na sve što postoji u arsenalu koji smo gledali devedesetih godina diljem eks YU.
Zato će na velikom ispitu biti bezbjednosni sektor, Sekulović i Brđanin, ali i ANB sa čijeg čela će skoro sigurno otići Dejan Vukšić. Ne treba ipak smetnuti sa uma ni činjenicu da je Crna Gora članica NATO i da će, iako se ne miješaju u unutrašnje stvari, pomoći u održavanju mira i stabilnosti.
Preporučeno
