Otkad je usvojen Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kaže, svakog dana na portalima čita o zbivanjima u Crnoj Gori ističući da nikako ne može ostati ravnodušan prema svemu što se događa. U sobi punoj dima, gdje nastoji verbalizirati misli o crnogorskim događanjima, prisjeća se teških dana opsade Sarajeva, a kad mu misli odlutaju, pomalo zbunjeno kaže: “Pa mi tek sada shvatamo šta smo preživjeli.”
Priča o svojoj pokojnoj supruzi Gordani i kćerci Ivani s mnogo emocija, knjigama koje je napisao, objavljenim i onima koje su još pohranjene u njegovom računaru.
- Zbivanja u Crnoj Gori mnoge podsjećaju na početak raspada Jugoslavije. Litije koje SPC organizira po gradovima Crne Gore nalikuju “događanjima naroda” koje je organizirao režim Slobodana Miloševića. Slijedeći tu analogiju, zanima nas Vaše mišljenje: stoji li iza događaja u Crnoj Gori državni vrh Srbije?
Tačnije je kazati: stoji Aleksandar Vučić, koji to mnogo ne skriva. Tamo državnog vrha zapravo i nema, baš kao za Miloševićevog vakta. Svi oko Vučića su njegov puki odjek, Aca je jedini svestručnjak. Razlika među njima je u tome što je Sloba radije ćutao, jer “ćuti onaj koji je jači”, kaže Aristotel, a kako da ne ćuti kad je imao JNA, dok su njegovi protivnici imali šupalj nos do očiju. Vučić pati od onoga što je Kiš nazvao logodijareja, tj. govorni proljev, a brblja i brblja i brblja jer nema haubice. Ovo što se danas dešava u Crnoj Gori na jednom sajtu nazvao sam Amfilohijeva balvan-revolucija, što je preciznije od “događanja naroda” i meni više liči na ono što se dešavalo u Hrvatskoj, a svi znamo i kako se završilo.
- Zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti SPC organizira litije i druge javne molitve širom regije, posebno u u istočnoj Hercegovini, kao vid duhovne podrške vjernicima u Crnoj Gori. Ne liči li to pomalo na duhovnu mobilizaciju pravoslavnih vjernika, samo ovog puta usmjerenu protiv Crne Gore?
Liči, ali mnogo više kao parodija. Javno sam već rekao da me današnja Amfilohijeva režija podsjeća na Marksovu izreku: sve pojave u istoriji dešavaju se dvaput, jednom kao tragedija, drugi put kao farsa. Iza Miloševićevog događanja naroda stajala je četvrta po snazi armija u Evropi. Nikad neću zaboraviti trenutak kad je ta armija krenula na Hrvatsku, prikazivali su na televiziji njenu gvožđuriju, a ja, koji nisam, kao teški čiraš, služio vojsku, mislio sam: hoće li li tamo iko živ ostati? Milošević je izgubio taj rat. Čemu se nada Amfilohije kad iza sebe nema ni gvožđuriju ni živu silu? Vjeruje da će, prestravljenu njegovim litijama, crnogorsku državu zviznuti herc i da će na ulici pasti mrtva? Od kada je Crna Gora nezavisna, velikosrbi nisu prestali da na 178 načina poriču postojanje te države i njenog naroda. Namrtvo su zaboravili da ih mogu poreći prvenstveno, ako ne i isključivo, tenkovi, haubice, minobacači, VBR-ovi, ZIS-ovi… Amfilohije, to je danas znano svakom ko je htio znati, u prošlom ratu stoput je blagosiljao “divlju siletinu bez pameti i sućuti”, kako bi rekao Mihailo Lalić. Litije Amfilohija Radovića, koji je Karadžića proglasio svetim Ilijom – s punim pravom, uostalom, jer je samo u Sarajevu svojim gromovima pobio šest stotina djece – prizivaju mi crnogorsku izreku, a ima je i u Hercegovini: “Silom prdi, rđom smrdi”.
Preporučeno
Izvor:
Jasmin Agić Al Jazeera: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/marko-vesovic-u-crnoj-gori-desava-se-amfilohijeva-balvan-revolucija?fbclid=IwAR21l9myYpDBu8tjuqmRn7dexX7p8xDj4RqFdyZp7Z9Lt3KD2OyIIgFXNUU
Video