STANDARD:  Crna Gora 21. maja slavi 19 godina obnovljene samostalnosti. Ipak, čini se da ni skoro dvije decenije nakon tog događaja, naša država nije zaokružila taj put?

VUČINIĆ: Dozvolite da na početku svim vašim čitaocima čestitam Dan nezavisnosti naše države.

Dvadeset i prvi maj 2006 -e godine predstavlja najznačajniji datum novije crnogorske istorije, kada je poslije nešto manje od vijeka uspjela da povrati svoju nepravedno izgubljenu državnost. Činom obnove nezavisnosti Crna Gora je stekla puni legitimitet da gradi svoj dom u međunarodnoj zajednici naroda. To je proces kojem se mora svakodnevno, istrajno i uporno posvetiti, kako bi se učvrstilo državno uporište i stvorile jake institucije kao temelj države.

Koliko god je prethodna vlast na krilima referendumskog uspjeha, koji je u slučaju Crne Gore od strane međunarodne zajednice bio dodatno zahtjevan (55%), bila posvećena državnim poslovima, uvijek ima prostora za više i bolje. Jasna ideološka usmjerenost ka realizaciji strateških spoljno političkih prioriteta Crne Gore trasirana Deklaracijom o nezavisnosti i Ustavom, rezultirala je snažnom posvećenošću ispunjavanju obaveza iz euroatlanske integracione agende.

Danas i sa ove vremenske distance možemo reći da je prijem Crne Gore u NATO najveći uspjeh koji je naša zemlja postigla kao nezavisna država. Da se to nije dogodilo, plašim se da ni formalno danas ne bi mogli govoriti o Crnoj Gori kao međunarodno priznatoj i nezavisnoj državi.

SVUDA U SVIJETU CRKVA JE U SLUŽBI NARODA, A U CG VLADA NARODOM

STANDARD: Kao da se istorija ponavlja, pa se jačanjem snaga desnice u Crnoj Gori očekuje neka Podgorička skupština da zakuca namjere Mandića, Kneževića i ostalih. Ima li opasnosti od ponavljanja istorijskih događaja ove vrste?

VUČINIĆ: Vidimo što se dešava na globalnoj sceni i kakve se, gotovo nezamislive stvari događaju. Počev od velikih migracionih procesa koji su zadesili Evropu i svijet, velike kovid epidemije koja je pogodila čovječanstvo, pa do ratova na evropskom tlu i Bliskom istoku. Agresija Rusije na Ukrajinu i nakon toga Izraela u pojasu Gaze, legitimisala je na neki način okupaciju teritorija i nasilne promjene granica. Prema izvještaju UN zbog nedozvoljavanja Izraela da se dopremi hrana, u narednih 48 sati će u Gazi umrijeti 14.000 djece.

Sa druge strane u Evropi populističke ekstremno desne snage sve više dobijaju na snazi, a u Americi ponovnim dolaskom Trampa na vlast, može se  reći nastupila je transformacija globalnog poretka.

Balkan kao regija, uvijek je bio inspirativan za velike sile da u njemu ostvare uticaj i pokušaju da realizuju svoje interese. Rusija je tradicionalno smatrala da na većem dijelu Balkana polaze prirodno pravo. Smatra da je upravo sada, kad se događa globalna pometnja, a posebno redefinisanje prilika u Evropi koja prolazi vjerovatno najizazovniji period od Drugog svjetskog rata, pravi trenutak da taj naum ostvari. Naravno regionalni igrač za taj zadatak je režim u Beogradu, koji treba da zaokruži velikonacionalni projekat “srpskog sveta, kao dio sveslovenskog, odnosno ruskog sveta”. Da je Crna Gora unutrašnje pitanje Srbije, su potvrdili i nedavni razgovori patrijarha SPC i ruskog predsjednika Putina u Moskvi. Dio beogradskog režima oličen u Spskoj pravoslavnoj crkvi je zadužen da u Crnoj Gori taj projekat  razdržavljenja, a posebno eliminacije crnogorske nacije dovede do kraja. To radi upravo preko svoje vlasti u Crnoj Gori. Dok je u Srbiji SPC mehanizam režima, u Crnoj Gori je vlast poluga te vjerskopolitičke organizacije. Svuda u svijetu je crkva u službi naroda, a u Crnoj Gori vlada narodom.

Dakle, vidimo da je stanje haotično i da je opasnost ogromna, nikad veća od obnove nezavisnosti. Dnevno svjedočimo da se na utiranju crnogorske nacionalne i državne samobitnosti posvećeno i brutalno radi. Potire se Crnogorski jezik, da ne govorimo o Crnogorskoj crkvi, a znamo da narod koji  izgubi svoj jezik prestaje da postoji kao narod.

Ova dvojica političara koje pominjete u vašem pitanju i ovog 21-og maja su demonstrirali kontinuitet politike nepriznavanja crnogorske države i nacije, nedolaskom na prijem upriličen povodom Dana nezavisnosti.

STANDARD: Revizionizam četničkog pokreta u Crnoj Gori je u punom zamahu i čini se da su blizu da „nenormalno“ učine „normalnim“ da četništo proglase drugim antifašističkim pokretom u Crnoj Gori?

VUČINIĆ: Kako sam već kazao, globalne prilike čine ovo vrijeme bogom danim za ostvarivanje hegemonističkih velikonacionalnih projekata. Nažalost u Crnoj Gori je danas najuticajniji dio vlasti profilisan upravo na četnickim ideološkim vrijednostima koje predvodi četnicki vojvoda na čelu Crnogorskog parlamenta, a koje su bile poražene u Drugom svjetskom ratu i ponovo sepovampirile tokom sukoba devedesetih godina. Može se razumjeti, ali se ne može prihvatiti potreba tih struktura da podese istorijsku optiku kojom će saradnike fašista učiniti antifašistima, shodno svojim crkveno partijskim velikonacionalističkim vlastodržačkim ambicijama. Revizionizam i proglašavanje junacima i antifašistima onih koji su tokom Narodnooslobodilačke borbe napravili takve zločine prema svom narodu u izvedbi aktuelne državnovjerske vlasti, ne da nije normalno, nego je duboko nemoralno.

KRAJNJE JE VRIJEME DA SE TRGNU SVE SUVERENISTIČKE SNAGE

STANDARD: Da li Crna Gora i građanske, procrnogorske snage imaju snage da se odupru ovim trendovima?

VUČINIĆ: Ukoliko crnogorske snage, svih vjera i nacija, ne budu pokazale spremnost i snagu da sačuvaju građanski karakter crnogorskog društva, rezultat će prije ili kasnije biti rastakanje crnogorske države. Time će udovoljiti ambiciji retrogradnih struktura u zemlji i logističarima van nje, koji to rade sa mnogo više strasti.

Smatram da to nije pitanje izbora, već obaveze da se do posljednjeg atoma snage demokratski suprostave ovom destruktivnom naumu. Oko države ne smije biti pogađanja. Krajnje je vrijeme da se trgnu sve suverenističke građanske snage u Crnoj Gori i da upravo na tekovinama 21. maja 2006-e se odupru onima koji bi htjeli da potru sve vrijednosti tog svijetlog datuma. Zato smatram da su crnogorski suverenisti bili u obavezi da mnogo snažnije obilježe proslavu i ovog današnjeg Dana nezavisnosti. Pri čemu želim posebno da istaknem i pohvalim kao dobar primjer organizaciju današnje proslave 21-og maja od strane društvene inicijative STEGA, na spomen kompleksu u Martinićima.

STANDARD: Ima li međunarodna zajednica, NATO i EU, ipak sluha i interesovanja da spriječi ovakav tok istorije?

VUČINIĆ: I NATO i EU se sada nalaze u ozbiljnom redefinisanju i sagledavanju novog strukturnog oblikovanja. Da bi održala korak s ruskim vojnim razvojem, Evropa se mora brzo promijeniti i pokušati ono što dugo nije uspijevala, da pojača poziciju svojih zemalja u NATO kroz mnogo izdašnije  ulaganje u odbranu. Plan da to bude 800 milijardi eura za naredni četvorogodisnji period će učiniti Alijansu neuporedivo evrocentričnijom nego do sada. To je u ovom vremenu  neminovnost, a ne stvar izbora.

Vidjeli smo da je prije par dana Evropski parlament, nakon niza izjava i poteza najviših velikodostojnika SPC u Crnoj Gori kojima se raspiruju podjele, izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog malignog uticaja i miješanja u unutrašnje prilike, sa ciljem da se destabilizuje situacija u našoj zemlji. U tom smislu je posebno osuđen štetan uticaj SPC koji postoji na javno mnjenje u Crnoj Gori. Vjerujem da ovo predstavlja ohrabrenje i nadu da je EU konačno uvidjela sa kakvim razarajućim faktorom se kontinuirano razbija crnogorsko društvo i država,

Ono što posebno zabrinjava jeste poprilična doza apatije koja je zahvatila crnogorsko suverenističko biće, koje dosta ravnodušno gleda na konstantne erozivne procese koji se u sprezi crkve i dijela aktuelne vlasti svakodnevno dešavaju u Crnoj Gori.

STANDARD: Da li vidite greške politike koju ste Vi predstavljali u zaokruživanju crnogorske državnosti prije 2020. godine?

VUČINIĆ: Naravno da su pravljene greške i ne treba bježati od toga da se to prizna.

Po pitanju afirmacije međunarodne saradnje, bezbjednosnih integracija, a posebno kvaliteta odnosa sa susjedima i u nizu  drugih politika suverenistička vlast je postigla zavidan uspjeh. Na žalost izostali su rezultati u nekim drugim oblastima, kao što je sistem obrazovanja, identitetska pitanja…, gdje smatram da smo bili u obavezi da uložimo mnogo veći napor kako bi danas imali manje malignog uticaja na crnogorsko društveno biće.

Promjenom vlasti prije pet godina pojedine slabosti našeg društva su postale mnogo izraženije i vidljivije, jer se upravo u strukturama nove vlasti i u sprezi sa SPC nalazi generator podsticanja i izazivanja naših nacionalnih i drugih podjela.

U CRNOJ GORI TRENUTNO NA SCENI DVOLIČNA POLITIKA

STANDARD: Kako ocjenjujete trenutnu političko-ekonomsku situaciju u Crnoj Gori?

VUČINIĆ: Nedavno sam izjavio, a ni danas nemam drugačiji utisak od toga da je u Crnoj Gori na sceni dvolična politika u kojoj je u javnom diskursu prisutna deklarativno neiskrena evropska i evroatlanska retorika kod dijela političkih subjekata vlasti koji u njoj imaju presudnu riječ, sa jedne strane i istovremeno još snažnije njihovo antievropsko zalaganje da konkretnim opstruktivnim djelovanjem, zaustave evropski  put Crne Gore.

Populistička retorika dezorijentisane vlasti u kombinaciji sa propagandnim svakodnevnim zasipanjem javnosti raznim bajkovitim obećanjima (Velje brdo, Velika plaža…), uz demonstraciju lako prepoznatljive nekompetentnosti i neznanja, sa sumornom ekonomskom perspektivom i ogromnim zaduživanjima bez vizije razduživanja, stvaraju haotičan osjećaj nespokoja za budućnost crnogorskog društva.

STANDARD: Može li populizam PES-a i anti NATO Mandića i Kneževića usporiti ili zaustaviti put CG prema Briselu?

VUČINIĆ: Mislim da njihova koaliciona destruktivna propagandna politika već daje rezultate koji nas udaljavaju od Brisela i koji će vjerovatno dovesti do toga da izgubimo korak, da zajedno sa Albanijom budemo primljeni u EU 2028 godine. Kada je riječ o NATO-u neskrivena ideološka antinato orjientisanost je učinila Crnu Goru nekredibilnim saveznikom koji je nepouzdan u ispunjavanju preuzetih obaveza. Podsjećam na nedonošenje skupštinske odluke o upućivanju naših vojnika u mirovne misije obuke ukrajinske vojske i protviljenja upravo ovih političkih subjekata usvajanju rezolucije o osudi agresije Rusije na Ukrajinu.

BEZBJEDNOSNI SISTEM U FUNKCIJI SPAŠAVANJA SROZANOG KREDIBILITETA VOĐSTVA DEMOKRATA

STANDARD: Od 2020 godine glavna politička borba vodila se oko bezbjednosnog sektora. Demokrate navodno čiste policiju od kriminala. Da li ima mjesta sumnji da se pod tim motom pravi partijska policija?

VUČINIĆ: Nažalost, teško je povjerovati da nije tako. Imamo sve češće loše primjere kadrovskog popunjavanja  službi bezbjednosti  partijski lojalnim članstvom i obračuna sa  sposobnim pripadnicima tih organa, kojima se bezobzirno nameću aktuelni politički favoriti, kako bi se partijski priklonili sada vladjućim strukturama. Već sam ranije kazao da je stvaranje resornih busija i partijskih oružanih snaga pogubno za nacionalnu bezbjednost i sistem odbrane zemlje. To drastično odudara i od dobrih praksi kolektivnog sistema bezbjednosti, čiji je Crna Gora član. Plašim se da je već nemjerljiva šteta napravljena i da smo  u tom pogledu postali eklatantan primjer. Nečuveno je da jedna mala stranka kao dio koalicione vlasti drži u svojim rukama gotovo sve poluge sistema odbrane i bezbjednosti, a pri tome nije spremna da ponese teret odgovornosti za katastrofalne propuste koje je nesposobnošću svojih ključnih kadrova  napravila. Veoma je loše kada se pod partijskim pritiskom disciplinuje čitav jedan sistem i stavlja u funkciju spašavanja srozanog kredibiliteta vođstva stranke i bezbjednosnih organa kojim njeni čelnici upravljaju.

STANDARD: Vodi se politička borba oko vrha Vojske CG. Reforme i podmalađivanje ili borba za političku kontrolu VCG?

VUČINIĆ: Nakon obnove nezavisnosti je mnogo truda uloženo u izgradnju i stvaranje sistema odbrane.

Više puta sam javno govorio o sukobu čelnih ljudi Ministarstva odbrane i Crnogorske vojske. Na žalost dnevno svjedočimo sistemskom proizvodjenju  problema u sektoru bezbjednosti i odbrane, koji su od vitalnog državnog značaja. Uporni pokušaj smjene još uvijek aktuelnog Načelnika Generalštaba VCG je krajnje neprimjereno svakodnevno u dužem periodu bio predmet medijske pažnje javnosti. Argumentacija koja se iznosila kao razlog za smjenu nimalo ubjedljivo nije djelovala, posebno ne u kontekstu potrebe  sprovođenja  reformi i podmlađivanja rukovodnog kadra u VCG. Pri tom jedan broj školovanih i izuzetno sposobnih starješina je i dalje van pogona.

Posebno je loše kada se to radi u funkciji dnevne politike i izbornih procesa. Takvi postupci stvaraju osjećaj, nesigurnosti i nepovjerenja građana u sistem koji treba da ih odbrani. Posebno se takve stvari negativno odražavaju na stabilnost VCG i moral njenih pripadnika.