Video
Viktor Kolbanovski, direktor Balkanskog centra za međunarodnu saradnju i član Putinove “Jedinstvene Rusije”, u autorskom tekstu na ruskom portalu eadaily.com bliskom Kremlju uporedio je članstvo Crne Gore u NATO sa otomanskom okupacijom, piše Pobjeda.
Preporučeno
Kolbanovski, nekadašnji prvi saradnik Sergeja Zeljeznjaka, u analizi je kritikovao odluku vlasti o rješenju o uklanjanju nelegalne krstionice na tivatskoj Prevlaci.
“Aktuelno prisustvo NATO-a u zemlji treba posmatrati kao privremenu stranu okupaciju, koju su u smutna vremena prizvali lokalni kolaboracionisti radi očuvanja sopstvene vlasti. Ali ova neprijatna okolnost ne treba da smeta crnogorskim snagama da i dalje razvijaju saradnju sa Rusijom”, navodi se u analizi Kolbanovskog, koji je nedavno podržao antivladine proteste u Podgorici.
Nakon ostavke Željeznjaka u Jedinstvenoj Rusiji, Kolbanovski je i zvanično preko Balkanskog centra, kojeg finansira Kremlj, formalno postao prvi čovjek ruskog predsjednika Vladimira Putina za Balkan.
Za Rusiju, kako navodi Kolbanovski, Crna Gora je bratska zemlja i saradnja sa njom je važna.
“Ipak, Moskva treba da izradi nove prilaze i mehanizme saradnje, kako ne bi ponovila sopstvene greške iz prošlosti. Crna Gora treba da postane važan pravac balkanske strategije Ruske Federacije”, navodi Kolbanovski.
U crnogorskom društvu, tvrdi se u analizi, i dalje je najpopularnija Rusija i za saradnjom sa Moskvom postoji i dalje ogromna potražnja. Sa tim su primorane da se saglase čak i američke nacionalne strukture, zainteresovane za suprotno.
Danas Crna Gora, kako tvrdi on, prolazi kroz period socijalno-političke krize, koja je već posljedica protivrječnosti godinama nagomilavanih u društvu.
“Uzmimo samo jedan primjer. Vlasti duboko pravoslavne Crne Gore nedavno su potpisale rješenje za rušenje Crkve Svetog Petra Drugog Petrovića Njegoša na Prevlaci. Nažalost, ova priprema akta vandalizma je samo još jedna orgija pristalica kulta pseudocrnogorskog identiteta, koji proganjaju Srpsku pravoslavnu crkvu i njene sveštenike. Ali “gdje se umnoži grijeh, ondje se još većma umnoži blagodat” (Rim. 5.10)”, navodi se, između ostalog, u analizi.
