Video
Iako je na prošlonedjeljnoj sjednici Vlade dogovoreno da ministar pravde Marko Kovač dostavi proširenu informaciju o statusu pregovora, prema informacijama našeg lista, članovi dvije komisije na zajedničkoj sjednici nijesu dobili ni jednu važnu dodatnu informaciju o tekstu ugovora!
POZNATO O POZNATOM
Preciznije: nova ,,Informacija o nastavku pregovora o statusu i ugovornim odnosima između vjerskih zajednica“ koju je sačinilo Ministarstvo pravde, a u koju je Pobjeda imala uvid, sadrži tek jednu rečenicu o pregovorima.
Nakon što su u novoj informaciji ponovljene već poznate činjenice o tome kada je potpisan Temeljni ugovor sa Svetom Stolicom, kao i ugovori sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori i Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori, dopisana je jedna prostoproširena rečenica: ,,Pregovori sa Srpskom pravoslavnom crkvom su započeli 2012. godine“.
U tekstu koji je proslijedio ministar Kovač nema ni jedne riječi o pregovorima koje su vodile vlade Igora Lukšića, Mila Đukanovića i Duška Markovića, čak ni osvrta na nacrte ugovora koje je Crkva Srbije nudila na potpis premijeru Zdravku Krivokapiću koji ih – nije potpisao.
Ni dopunjena informacija iz Ministarstva pravde ne pruža odgovore koje crnogorska javnost traži: dokle su stigli pregovori sa Crkvom Srbije, ko pregovara i da li postoji okvirni nacrt ugovora?
No, u posljednjoj rečenici se možda naslućuje da – iako premijer Dritan Abazović slavodobitno najavljuje skoro potpisivanje ,,temeljnog ugovora“ – stvari i ne teku tako glatko i bez problema.
NEPOZNATO O NEPOZNATOM
Ministarstvo pravde će, kaže se na kraju Informacije ministra Kovača, ,,formirati Radni tim koji će osim članova iz Ministarstva pravde, činiti i predstavnik Ministarstva za ljudska i manjinska prava i predstavnik Kabineta predsjednika Vlade“.
A što će biti zaduženje tog međuresorskog tima?
O tome u Informaciji nema ni govora, ali se predlaže zaključak koji bi trebalo da se usvoji na sjednici Vlade u četvrtak: ,,Zadužuje se Ministarstvo pravde da formira međuresorni Radni tim u vezi sa vođenjem pregovora sa vjerskim zajednicama sa ciljem rješavanja ugovornih odnosa“.
Zanimljiva formulacija. Kako su ugovori potpisani sa Svetom Stolicom, Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom, Vladi Crne Gore ostaje da potpiše ugovor sa dvije pravoslavne vjerske zajednice – Crkvom Srbije (Srpskom pravoslavnom crkvom) i Crnogorskom pravoslavnom crkvom (CPC).
U dvije informacije Ministarstva pravde, od prošle i ove sedmice, Crnogorska pravoslavna crkva se izrekom ne pominje, ali je poznato da je upisana u Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica, pa će Vlada, voljno ili nevoljno, morati da potpiše ugovor i sa CPC.
Kakav je onda status pregovora sa Crkvom Srbije – o tome nema zvaničnih informacija. Prema izvorima Pobjede, prvobitni tekst na kojem je insistirano iz Beograda – u kome je famozna preambula kojom se Srpskoj crkvi priznaje ,,kontinuitet pravnog subjektiviteta od 1219. godine“, čime se besprizorno otima crnogorsko sakralno i kulturno nasljeđe i Crna Gora priznaje postojanje Crkve Srbije u Crnoj Gori duže nego što je priznala država Srbija na svojoj teritoriji – izbrisana je iz teksta koji imaju ministri u 43. Vladi Crne Gore.
Pobjeda nije mogla iz tri nezavisna izvora da provjeri tu informaciju, ali po svemu sudeći – preambule za sada nema.
Ali, što sve sadrži tekst do sada usaglašenog ugovora i dalje je nepoznanica i to izaziva pozornost. I rađa brojne sumnje.
Jer, ako Ministarstvo pravde tek najavljuje formiranje radnog tima za pregovore oko ugovora sa vjerskim zajednicama, zašto onda tako pompezno premijer Abazović i potpredsjednik Vlade Joković najavljuju skoro potpisivanje ugovora sa Crkvom Srbije; da li to znači da je aktuelni premijer, uprkos otvorenim upozorenjima iz SDP-a i DPS-a, spreman da potpiše tekst koji su već sastavili u Beogradu?
Teško je povjerovati da bi plahoviti Abazović zaista mogao da se tako poigra sa sudbinom 43. Vlade Crne Gore, ali i sa vlastitim premijerskim mandatom.
No, ukoliko se ipak odluči na takav riskantan potez i krene u potpisivanje ugovora sa Crkvom Srbije koji šteti interesima države Crne Gore, onda znači da je Abazović ograničenog političkog suvereniteta i da nesumnjivo postoji neko tajno obećanje dato Vučiću i njegovim političkim epigonima u Crnoj Gori.
A obećanja mogu da budu veliki teret. To znaju i Abazovićevi prethodnici.
Ko će potpisati u ime Crkve Srbije ugovor sa državom Crnom Gorom?
Kao što je i prethodni premijer Zdravko Krivokapić išao u Beograd na pregovore oko ,,temeljnog ugovora“, tako i danas, njegov nasljednik Dritan Abazović se poziva na istu formulaciju ,,temeljnog ugovora“ i pregovora sa Patrijaršijom u Beogradu.
Izgleda da ni bivši ni sadašnji premijer ne razumiju sintagmu ,,temeljni ugovor“, koja jeste valjana samo za ugovor sa Svetom Stolicom, jer je Vatikan međunarodno priznata država.
Zato će biti zanimljivo posmatrati ko će, u ime Crkve Srbije, potpisati ugovor sa državom Crnom Gorom. Jer, Srpska pravoslavna crkva je registrovana u Srbiji i ona je, što se tiče crnogorskog pravnog sistema – strano pravno lice.
O tome svjedoči i Knjiga evidencije: Srpska pravoslavna crkva nije upisana u registar. Prema zvaničnom spisku, u Knjigu evidencije vjerskih zajednica upisane su Mitropolija crnogorsko-primorska, Eparhija budimljansko-nikšićka, Eparhija zahumsko-hercegovačka i Eparhija mileševska. Dvije od njih se pružaju van granica državne teritorije Crne Gore.
Preporučeno
Dakle: ako patrijarh srpski Porfirije potpiše ugovor sa državom Crnom Gorom, to onda znači da je potpisao kao ovlašćeni predstavnik stranog pravnog lica, jer Srpska pravoslavna crkva, kao posebni entitet, ne postoji u crnogorskom registru.
