Video
Kako komentarišete rezultate izbora koje ste polovinom avgusta u intervjuu Pobjedi nazvali novim referendumom?
BEŠLIN: Izbori su prošli mirno i od svih aktera ocijenjeni kao fer i pošteni, iako se po demokratskim standardima nijesu razlikovali od izbora u protekle dvije decenije. Vlast je pokazala da je smjenjiva, a opozicija, koja je imala nesumnjivu medijsku hegemoniju, da je odlično organizovana i veoma motivisana, uz snažnu podršku zvanične i nezvanične Srbije i SPC-a. Za razliku od bezmalo svih prethodnih izbora, kada je opozicija pokušavala silom da preinači rezultate, ovogodišnji relativni gubitnik DPS, iako i dalje najjača partija, nije ni pokušala da silom zadrži skupštinsku većinu. Sve su to nove tendencije i svjedoče o političkom sazrijevanju crnogorskog društva.
Šta slijedi?
BEŠLIN: Slijedi kohabitacija politički vrlo raznorodne koalicije koju ujedinjuje isključivo antagonizam prema predsjedniku države, koji se nalazi u prvoj polovini svoga mandata. Ta kohabitacija, uobičajena za zapadne demokratije, biće novo iskustvo crnogorskog parlamentarnog života. Podsjećam samo da je sličan rezultat bio 2001. godine, kada je prosrpska opozicija (tadašnje Srpska narodna stranka i Socijalistička narodna partija) imala većinu sa procrnogorskim Liberalnim savezom. Tadašnja saradnja raznorodnih aktera se završila dosta loše.
Bitka za proevropsku Crnu Goru kakva je danas ne počinje u nedjelju, već u ponedjeljak, rekao je uoči izbora, u intervjuu DN, lider LSV Nenad Čanak. Kako Vi vidite naredne mjesece u Crnoj Gori?
BEŠLIN: I Najizrazitija karakteristika ovih izbora je bilo direktno učešće SPC i njenih sveštenika u izbornoj borbi i agitaciji, kao i političke i medijske mašinerije SNS-a. Ukratko, ove izbore su dobili Aleksandar Vučić i Amfilohije Radović, pomognuti tajkunima, vlasnicima koncerna Vijesti. Oni koji se pominju danas kao nominalni pobjednici i akteri su prolazne marionete. Zbog toga očekujem da će Srbija i u većoj mjeri nego do sada biti katalizator uspostavljanja jedinstva i političkog djelovanja raznorodnih aktera. Nova vlast neće odmah pokazati svoje prave namjere. Naredni mjeseci u Crnoj Gori će biti političko “kuvanje žabe”. Naizgled će nastaviti magistralne tokove djelovanja dosadašnje vlade: evropske integracije, prozapadni kurs, samostalna spoljna i bezbjednosna politika, regionalna saradnja, multinacionalno i građansko društvo, ravnopravnost ljudi i sl.
A na djelu?
BEŠLIN: A na djelu, svakim potezom i kako vrijeme bude odmicalo u sve većoj mjeri će se revidirati svi temeljni stubovi dosadašnje Crne Gore i njene orijentacije. Cilj će biti promijeniti “krvnu sliku” crnogorskog društva, slijedi njegova nasilna srbi(jani)zacija, negiranje crnogorskog identiteta, relativizacija antifašizma, snažnije okretanje Rusiji, Dodiku i Vučiću. Oni koji su na vlast došli sa narativom o nedemokratskoj i koruptivnoj vladavini dosadašnjeg režima u Crnoj Gori, sa radošću će se okretati “uzorima” pravne države, demokratije i antikorupcijske borbe režimima Putina, Vučića i Dodika. Biće to vlast čiji će glavni zadatak biti da veoma redukuje pluralnost crnogorskog društva, da ga homogenizuje oko srpske nacionalističke matrice.
To ne može bez velikih tenzija…
BEŠLIN: Naravno da ne može. Homogenizacija oko srpske nacionalističke matrice izazvaće ne samo tenzije unutar vlastitog društva, nego i generisati veliku nestabilnost u regionu. Karakter države Crne Gore se ne može mijenjati bez velikih regionalnih potresa, budite sigurni u to. Usljed svega toga, poslije obavljenog zadatka, značaj i podrška GP URA će brzo iščeznuti, a snaga srpskih nacionalističkih partija jačati. Osnažen uticaj SPC, formalni i neformalni, biće sve vidljiviji. Crnogorske političke prilike karakterisaće tenzije i nestabilnost. Ali je važno pronaći institucionalne i političke okvire za prevazilaženje takve situacije.
Građani Crne Gore ogorčeni ponašanjem opozicije nakon izbora, kao i jačanjem prosrpskih partija, okupili su se na patriotskom skupu sa kojeg su poručili da “ne daju državu”. Na skupu je bilo oko 50.000 građana, najviše mladih. Da li se budi nova energija u Crnoj Gori koja postaje svjesna da može da izgubi državu ili da u toj državi bude manjina?
BEŠLIN: Potresno i dramatično je bilo gledati način na koji su ekstremističke pristalice prosrpske opozicije “slavile” pobjedu. Poruke mržnje, paljenje državne zastave i gaženje simbola, prebijanje i targetiranje nacionalnih manjina i političkih protivnika imalo je sva obilježja fašističkih pogroma. Ali sam prepoznavao i stari srpski politički obrazac “narodnog odisaja”, odnosno tretiranje političkog protivnika kao neprijatelja koji se mora satrijeti u korijenu i fizički uništiti. Čitajte o tim procesima u srbijanskoj istoriji druge polovine 19. vijeka, pa ćete vidjeti uzore i izvore ovakvog ponašanja u Crnoj Gori.
Takvo brutalno i nasilničko ponašanje je izazvalo reakciju procrnogorski orijentisanih građana, pripadnika svih vjera i nacija. Zabrinuti i ogorčeni četničkim porukama i simbolima, desetine hiljada građana je na antifašističkom skupu jasno reklo da se Crna Gora ne može vraćati na 1989. i da neće pristati da bude zbrisana sa lica zemlje kao 1918. godine.
Javnost je imala priliku da vidi vjerovatno najveći skup u modernoj istoriji Crne Gore, a da nijedna kamenica nije poletjela… To je jedna nova generacija, jedna nova Crna Gora stasala u suverenoj i zapadnjački orijentisanoj državi, u pluralnom i otvorenom društvu. Takva Crna Gora neće i ne može nestati i ona je garancija da su limiti onih koji su uz svesrdnu pomoć Moskve i Beograda dobili ove izbore veoma ograničeni.
Iako je pobijedila opozicija, napadi na predsjednika Crne Gore ne prestaju od strane srpskih i dijela crnogorskih medija. Skup u Podgorici nazivaju “ustaškim pirom” a građane Crne Gore koji su prisustvovali “Milogorcima”. Kako to objašnjavate?
BEŠLIN: Predsjednik Milo Đukanović se vidi kao personifikacija suverene i zapadnjačke Crne Gore i to je ono sa čim se nacionalistička Srbija ne miri. Mi vidimo da je Srbija danas na crnogorskom pitanju homogenizovana kao i 1989, kada je silom gušila vojvođansku i kosovsku autonomiju i državnost Crne Gore u tzv. Antibirokratskoj revoluciji. Na crnogorskom slučaju, u Srbiji je manifestovana nevjerovatna društvena kao i politička homogenost, koja prelazi u totalitarnost. To veoma dobro objašnjava snagu Vučićevog režima i unisoni karakter parlamenta Srbije bez ikakve opozicije i jednog kritičkog glasa.
Ista je situacija i u Dodikovom entitetu u BiH. Samoostvarivši se do kraja, ideologija srpskog nacionalizma, kao najpogubnija ideja za mir i stabilnost u Jugoistočnoj Evropi, postigla je danas stepen homogenizacije koji nijesmo vidjeli još od prvih godina Miloševićeve vlasti kada se Srbija pripremala za rat. Brišu se razlike između tobožnih političkih protivnika, koji se među sobom razlikuju samo personalno, nemate više, kada je reč o odnosu prema Crnoj Gori i regionu, suštinske razlike između režimskih i opozicionih medija. Jedna slika totalne unisonosti gdje se svaki pojedinačni kritički glas, a takvi se mogu nabrojati na prste obje ruke, izlaže nezabilježenom javnom linču. U takvoj mračnoj situaciji anticrnogorski rasizam je normalizovan i svaka njegova javna manifestacija poželjna o dočekana aplauzima. Litije su postigle cilj i u Crnoj Gori, ali i u Srbiji koja je zadugo udaljena od bilo kakve pluralnosti ili demokratizacije.
Naredne godine je popis u Crnoj Gori, za koji je posebno zainteresovana Srbija i srpski predsjednik, koji je to javno saopštio. Šta čeka pripadnike manjina, šta čeka sve one koji se izjašnjavaju kao Crnogorci u “oslobođenoj” državi?
BEŠLIN: Na ovo pitanje su javno odgovorili stratezi srpskog nacionalizma i neofašizma: svesti Crnogorce na 25 odsto i na status manjine u vlastitoj državi, kako bi ta država što prije prestala da postoji. Imate javno dostupne te planove i strategije. Dovoljno je čitati i vidjeti kako će biti stvaran tzv. srpski svijet na Balkanu, po ugledu i osloncem na tzv. ruski svijet, odnosno režim u Kremlju. Uostalom, ovo što danas gledamo nije ništa novo. Krajem 1980-ih ideologija srpskog nacionalizma je u ime “slobode i demokratije” rušila i socijalizam i Jugoslaviju da bi riješila tzv. srpsko pitanje. Tako se ušlo u koloplet tragedije. Danas se u Crnoj Gori ponovo u ime nacionalne i vjerske “slobode” i tzv. srpskog pitanja, sve pozivajući se na demokratiju, udara u ratne bubnjeve, priziva nasilje nad manjinama i traži revanšizam. Nadam se da će se paralele sa krajem 80-ih na ovome završiti.
Pojedini analitičari kažu da bi smo novim zakonom o državljanstvu imali “okupaciju” Crne Gore, njeno posrbljavanje, novu 1918. godinu na drugačiji način. Kako Vi to tumačite?
BEŠLIN: Nemam sumnje da je to njihov krajnji cilj: da se o Crnoj Gori odlučuje u Srbiji. Uostalom, Srbija je posljednjih godina, sa kulminacijom posljednjih mjeseci, Crnu Goru ne samo tretirala kao svoje unutrašnje pitanje, već kao svoje prioritetno unutrašnje političko pitanje. Poštovanje suvereniteta nije postojalo ni u tragovima, osim licemjerno i retorički.
Koliko je ćutanje SAD i EU na otvoreno miješanje Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore doprinijelo da je danas Crna Gora, postala država koja, kako to upozoravaju brojni analitičari, može destabilizovati region? Da li će SAD i EU mirno posmatrati eventualno pretvaranje građanske, evropske države u poligon za ostvarivanje velikosrpskih i ruskih interesa u regionu?
BEŠLIN: Puna je istorija primjera da velike sile, vođene svojim imperijalnim interesima, ostavljaju na vatrometini svoje manje saveznike i igraju se njihovim sudbinama. Prije izbora sam rekao da ako se Ctna Gora odbrani, dobiće aplauze, ako ne uspije u tome, desiće se poneki zapadni lament i to je sve. Ipak, Rusija koja izvrsno poznaje prilike u našem regionu je reagovala prije zapadnih zemalja i preciznije je dešifrovala dubinu političkih promjena koje se u Crnoj Gori dešavaju. Isto veče jedan od najviših ruskih zvaničnika K. Kosačov je napisao na Tviteru da razvoj prilika u Crnoj Gori ide u korist politike režima u Kremlju. EU i SAD su fokusirani na rješavanje problema Kosova i Crna Gora im nije bila u vidnom polju. Ipak, ako dođe do destabilizacije prilika, vjerujem da će jalove zapadne reakcije biti. Nijesam siguran koliko zapadna diplomatija ima pojma o karakteru i pravim namjerama izbornih pobjednika.
Na šta konkretno mislite?
BEŠLIN: Diplomatska predstavništva mnogih zapadnih zemalja su se više ponašala kao ispostava reketaškog tabloida, čije se nedovoljno vaspitano političko čedo danas šepuri po regionu, nego što su bili predstavnici svojih zemalja i zapadnih interesa u Crnoj Gori. Politička korupcija nije strana ni zapadnim zemljama, naprotiv. Sjetite se mračnog djelovanja američkog, britanskog i francuskog ambasadora u Srbiji poslije 5. oktobra 2000. godine. Istoričari koji se budu bavili tim periodom jednoga dana biće iznenađeni negativnom istorijskom ulogom navedenih diplomata. Politička glupost, geostrateško sljepilo i korupcija su karakterisali jedan dobar dio diplomatskih struktura zapadnih zemalja u Crnoj Gori. Ali ako pogledate ko su danas vodeći politički akteri u zapadnim metropolama, ovo ne bi trebalo da nas čudi.
Situacija na Balkanu dosta zavisi od izbora u SAD
Pobjednici izbora potpisali su “istorijski sporazum”. Građanima poručuju priču da neće mijenjati spoljnopolitički kurs, da neće biti revanšizma… Koliko im je vjerovati?
BEŠLIN: Potpisani sporazum je samo prvi stepenik u pomenutom “kuvanju žabe”, kako bi se većinska, suverenistička Crna Gora lakše pomirila sa činjenicom da njeni najgorljiviji protivnici postaju akteri koji će odlučivati o državi čiji nestanak priželjkuju. To je jedna paradoksalna situacija. Uostalom, uprkos svoj medijskoj, političkoj, finansijskoj i obaveštajnoj sili koja je iz Srbije i Rusije uprla da svoje poslušnike dovede na vlast, oni su jedva dobili većinu od jednog poslanika i to tek kada su na svoju stranu pridobili i nemali broj građanskih, prozapadno orijentisanih i nenacionalističkih glasača. Ove relacije će nova vlast morati da ima u vidu. Najzad, međunarodne obaveze se neće moći kršiti tako lako i bez posljedica. I najzad, razvoj situacije na Zapadnom Balkanu, kao i drugdje u svijetu, dosta će zavisiti od ishoda novembarskih izbora u SAD.
DPS da temeljno pročisti svoje redove
Vjerujete li da će najjača politička partija u Crnoj Gori i njeni partneri sjedjeti skrštenih ruku i mirno posmatrati utapanje države obnovljene nakon jednog vijeka u velikosrpski projekat i mrežu ruskih interesa? Kakve tu poteze očekujete?
Preporučeno
BESLIN: Prvi zadatak DPS-a je da temeljno pročisti svoje redove od onih koji su joj pripadali da bi uživali privilegije vlasti, da se obračuna sa koruptivnim nasljeđem i pripremi se na predstojeće progone, „lov na vještice” i težak opozicioni rad. Ključno je sačuvati jedinstvo organizacije na temeljima građanskog društva, nacionalne i kulturne pluralnosti, antifašizma, zapadnjačke orijentacije, čuvanja državnog i nacionalnog identiteta. Ako se DPS pokaže kao nedorastao ili indolentan u borbi koja predstoji, stvoriće se novi politički akter koji će baštiniti vrijednosti o kojima sam govorio.
