Video
Drugi, ne manje važan i zlokoban cilj je zakonska afirmacija istorijskog falsifikata da CPC nije postojala, već da je Mitropolija crnogorsko primorska SPC, koja odbija da se registruje u Crnoj Gori, zapravo ta tradicionalna crkva prepoznata u Ustavu iz 1905. što je netačno. Konačno, dugoročni plan takozvane legalizacije SPC u Crnoj Gori, mimo procedura koje su ispoštovale druge vjerske zajednice, jeste da se utre put najvećoj pljački crkvene, kulturne i istorijske baštine Crne Gore, kaže u intervjuu za novogodišnji broj Dnevnih novina poslanik Demokratske partije socijalista Andrija Nikolić.
Izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti izazvale su ogorčenje velikog broja crnogorskih građana koji su svoj revolt iskazali dolaskom ispred crnogorskog parlamenta…
NIKOLIĆ: Ne čudi što smo imali građane na ulici, i što su oni izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti doživjeli kao najavu okupacije. Razumijem njihovu zabrinutost, jer Crna Gora pod novom vlašću klizi ka srednjovjekovnoj teokratiji, i to mora da bude predmet pažnje i analize svih dobronamjernih građana, koji vole i poštuju svoju državu. Građanska, antifašistička i evropska Crna Gora će prozreti namjere onih koji su do 30. avgusta branili viziju Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, i drugih koji su pristali da im peru biografiju, pravdajući to željom za promjenama.
Javnost je imala prilike da vidi ponašanje nove većine u noći kada su usvojene izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Šta je pozadina?
NIKOLIĆ: Naredba koja je izdata viadajućoj većini bila je da izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, budu usvojene na godišnjicu izglasavanja još uvijek važećeg zakona, i da se na taj način sprovede osveta prema Demokratskoj partiji socijalista. Međutim, ono što nalogodavci i izvršioci nijesu mogli predvidjeti je da će se jedna poslanica baš tih dana naći u samoizolaciji, te da zbog toga neće imati kvorum za početak sjednice, ukoliko ga svojim prisustvom ne obezbijede predstavnici opozicije. Instrukcija da se Srpskoj pravoslavnoj crkvi uruči prigodan poklon za Božić i takozvanu pravoslavnu Novu godinu, gurnula ih je u kršenje poslovnika, a kasnije i zakona i Ustava. Je li Andrija Mandić koji se te večeri šetao od kabineta predsjednika parlamenta do poslaničkog kluba DF-a, “primorao” Bečića da uđe u antizakonito postupanje, ucijenivši ga da će oboriti vladu, ukoliko zakon ne bude izglasan, manje je važno, jer i jedan i drugi povodom ove stvari, odgovaraju istom poslodavcu. Činjenica je da se predsjednik parlamenta svjesno kompromitovao, kršenjem poslovnika kojeg je upravo donijela Skupština kojoj je on predsjedavao. Dakle, uprkos dosadašnjem, više nego očiglednom konstruktivnom odnosu opozicije, suočili smo se sa krizom u radu parlamenta već na početku mandata.
Iz Krivokapićevog kabineta horski ponavljaju da su “u pogledu međuvjerskog dijaloga uradili više za pet dana nego prošla Vlada za pet godina
NIKOLIĆ: Naša ideja je bila da pravoslavni hramovi u Crnoj Gori budu mjesto sastajanja svih pravoslavnih vjernika, ma koje nacionalnosti bili, ali i svih drugih koji to žele. Ako uzmemo u obzir da je nova verzija zakona pripremljena za svega pet dana, da osim iz SPC predlog nije dobio saglasnost od konsultovanih i nekonsultovanih crkava ili vjerskih zajednica, da nije održana javna rasprava, te da predlog zakona nije ponuđen na recenziju Venecijanskoj komisiji, onda je više nego jasno da gospodin Krivokapić račune polaže SPC, a ne građanima Crne Gore.
Istina je sljedeća, predlog zakona kojeg su premijer Krivokapić i ministar Leposavić donijeli od Đurđevlh stupova đo Skupštine, diskriminiše 45 odsto pravoslavnih Crnogoraca. Spomenuću samo jedno pravo, koje navodno ugroženi Srbi u Crnoj Gori imaju, a “povlašćeni” pravoslavni Crnogorci nemaju. To je slobodan pristup u preko 650 crkava i manastira, koji su iznikli iz borbe za slobodu naših predaka, a koji se predaju na gazdovanje Patrijaršiji čije je sjedište u ulici Kralja Petra broj 5 u Beogradu.
Pravoslavni Crnogorci nijesu dobrodošli u svojim crkvama i manastirima. osim ukoliko ne prihvate da su komunistički nakot, kopilad i izmišljena nacija. Od njih se traži da budu asimilovani, i da odlaze u crkvu da bi slušali o Kosovu i knezu Lazaru, bez bilo čega što je autentično crnogorsko. Naš je amanet da na to ne pristanemo, jer su hiljade naših predaka položili svoje živote da bi živjela ideja o slobodnoj Crnoj Gori. A slobodne Crne Gore nema bez Crnogoraca.
Za samo dvadesetak dana Vlada je donijela niz odluka kojima će se jednog dana možda baviti i istražni organi ove države. Do tada, koliko će cijenu platiti građani Crne Gore? Šta će ostati od Crne Gore ako ovi “domaćini”, kako sebe zovu premijer i njegovi ekspert izguraju čitav mandat?
NIKOLIĆ: Koalicija koja čini novu vladu je raznorodna i nema konsenzus o viziji Crne Gore, što bi trebalo da bude polazna osnova za formiranje vlasti. Ili treba da povjerujemo da svako i u svakom trenutku može da promijeni političku poziciju, i da javno brani ideje koje su u suprotnosti sa onim u šta suštinski vjeruje. Očigledno da scenografija i skandiranja na talasu kojih su ljudi iz nove većine došli na vlast neće moći da opstane kao diskurs državne politike. Da bi se umirilo antizapadno biračko tijelo, koje je dalo presudan doprinos formiranju vladajuće većine koja se sad prikazuje kao prozapadna, kreirana je platforma za revanšizam prema bivšoj vlasti, tragom koje se klijentelistićki i nepotistički popunjavaju mjesta po dubini. Najavili su da će njihova politika biti transparentna, pa su bez znanja Skupštine i poslanika koji su ih izabrali, zadužili državu za 750 miliona eura, i o tome obavijestili javnost preko Tvitera. Ugasili su nacionalnu avio-kompaniju u prvih dvadesetak dana mandata, bez detaljne analize koja bi tome prethodila.
Lakoća u donošenju tako krupnih odluka sugerise da nije riječ samo o nekompetentnosti, već da postupaju po uputstvima, s ambicijom da po svaku cijenu raskinu sa svim što ih podsjeća na karakter države iz vremena prethodne vlasti.
Približava se vanredni kongres DPS. U javnosti se najviše govori o mogućim kadrovskim rješenjima, a manje o programu, reformi partije… Šta Vi očekujete od Kongresa?
NIKOLIĆ: Demokratska partija socijalista je državotvorna stranka koja je uvijek imala neku nadpartijsku ideju oko koje su se sabirali ljudi, bilo da je riječ o obnovi nezavisnosti, očuvanju mira i multietničkog sklada ili razvoju države u skladu sa evropskim i evroatlanskim vrijednostima. Zato je logično da je danas rezon našeg pristupa politici pod posebnom lupom, jer smo u međuvremenu, odlukom građana prešli u opoziciju i zbog toga se nalazimo pred vanrednim Kongresom stranke.
Kongres DPS-a je veoma važan, i treba ga razumjeti kao najbolju priliku za obnovu poljuljanog povjerenja građanske i suverenističke javnosti u plemenitu ideju državne politike, sa kojom će ponovo moći da se identifikuju. A slabost i snaga jedne ideje, uvijek se mjere ljudima. Dobra selekcija stvara novu energiju, kako u vidu jačanja sopstvenog potencijala, tako i kroz unapredjenje kohezionog kapaciteta u odnosu na druge zdrave snage u društvu koje vape da budu objedinjene zarad ostvarenja plemenitih ciljeva u koje vjerujemo. Na nama je velika odgovornost, i ne smijemo da je bacimo u vjetar. Moramo preduzeti nužne promjene, a onda superiornost naše politike još ubjedijivije potvrditi iz opozicije.
Crnogorska dijaspora se takođe sve više javlja i reaguje na dešavanja u CG, poručujući da neće mirno posmatrati urušavanje onih vrijednosti za koje su se i oni, daleko od domovine, borili. Vaš komentar?
NIKOLIĆ: Od izbora 30. avgusta na kojima su građani Crne Gore odlučili o novom vodstvu zemlje, događalo se kolektivno pomračenje svijesti kakvo hiljadugošnja istorija Crne Gore vjerovatno nije zapamtila. Zemlja je bez otpora bačena u jamu primitivizma i religijske iracionalnosti. Zaključno sa sahranom mitropolita Amfilohija, na kojoj su budući najodgovorniji ljudi u državi bagatelisali ovozemaljski život, ugrožavajući svoje i zdravlje svojih najbližih, nepoštovanjem mjera zbog pandemije korona virusa, pričešćem iz jedne kašičice i pomjeranjem brda snagom vjere. To je najuvjerljiviji primjer koliko je mukotrpan posao kultivisanja i civilizovanja jednog društva. Nažalost, nekolike potonje decenije su nam pokazale da se laž najlakše lijepi za pojedince koji su kloni vjerovanju u iracionalno.
I to je djelo SPC…
NIKOLIĆ: Srpska pravoslavna crkva i njeno sveštenstvo iz Srbije i BiH koje radi na posrbljavanju Crnogoraca, ubijedili su značajan broj građana da se u Crnoj Gori oduvijek plivalo za krst, iako je taj ritual uvezen 1992. i upražnjavao se jedino u Rusiji i Ukrajini. Uvjerili su veliki broj ljudi da se oduvijek klečalo i klanjalo dok ih pop kadi ili im čita molitvu. Naša dijaspora s razlogom brine i vjerovatno se pita šta je sljedeće, smišlja li se nakaradna i falsifikovana interpretacija antifašizma, hoće li se Crna Gora do kraja odreći sebe i pasti pod punu kontrolu SPC. Dakle, ugrožene su vrijednosti za čiju se odbranu, u nekoliko različitih vjekova, žrtvovalo hiljade rodoljuba. Kad se tome doda da je obnovljena nezavisnost najljepša zajednička priča Crne Gore i njene dijaspore, onda govorimo i o zajedničkoj patriotskoj emociji koja je postavila temelje modeme Crne Gore. Zato je energiju svih građanskih, antifašističkih, evropskih i patriotskih organizacija potrebno staviti u funkciju očuvanja ideje države i njene evropske budućnosti.
Sve češće se među građanima čuju komentari da se DPS “previše povukao”, da predsjednik Đukanović treba da povuče neke poteze inače izgubismo državu… Čak i oni koji su glasali za promjene sada kažu da nijesu htjeli ovo što smo dobili. Šta kažete na ovakve komentare?
NIKOLIĆ: Najprije da se osvrnemo na one koji su promovisali scenario da će DPS golom silom braniti vlast, i da konstatujemo da su to činili na bazi loše namjere ili nedovoljne upućenosti u proevropsku i državotvornu orijentaciju najjače partije u Crnoj Gori. Kad smo demokratski predali vlast, saopštili smo novoj većini da će, ukoliko svoje djelovanje usmjeri u pravcu razvoja Crne Gore u evropskim i evroatlantskim okvirima, u DPS-u imati konstruktivnog partnera. Paralelno sa tim, upozorili smo Krivokapićevu vladu, da ukoliko bude posvećena interesima i prioritetima srpske crkve i velikosrpske politike, nećemo sjedjeti skrštenih ruku, i da u tom slučaju treba da očekuju izazovnu kohabitaciju. Naše sumnje u klerikalno ustrojstvo Krivokapićeve vlade, pokazuju se opravdanim.
Istovremeno, URA je, opet očekivano, propustila priliku da pokaže da je spremna da se bori za zaštitu nacionalnih interesa. Da nije bilo Dritana Abazovića i koncerna Vijesti, koji su crnogorske glasove prinijeli na oltar velikosrpskog udara na Crnu Goru, nikad SPC ne bi imala svoju vladu u državi koju ne priznaje. 0 tome treba da misle oni, za koje ste u vašem obrazloženju pitanja naveli, da nijesu htjeti ovo što su dobili. To nas logično upućuje na zaključak da je jedini preostali stub, od svih na kojima je stajala građanska i antifašistička Crna Gora, predsjednik države Milo Đukanović. U ovom trenutku, predsjednik Crne Gore je jedina ozbiljna institucionalna kopča naše države sa novom američkom administracijom, NATO-om i Evropskom unijom.
Kako komentarišete obraćanje poslanika Demokrata Borisa Bogdanovića koji je prijetio okupljenim građanima. Podsjetiću, Bogdanović je kazao: “Niko neće blokirati visoki dom, ko god to pokuša dobiće žestok odgovor sa naše strane… Sad ćete vidjeti kako se problem opstrukcije opozicije rješava za samo 15 minuta”.
NIKOLIĆ: Obraćanje poslanika Demokrata ličilo je na krik grešnika koji je pomislio da će galamom umiriti savjest, i skrenuti pažnju sa incidenta, kojeg je prethodno sam izazvao. Sem toga, neodržive su optužbe da su poslanici opozicije htjeli da izbjegnu raspravu. Mi smo bili veoma zainteresovani da učestvujemo u radu, dokazali smo to prisustvom i aktivnim učešćem na sjednici Zakonodavnog odbora, na kojoj se ministar Leposavić branio ćutanjem.
Takođe, imali smo dodatni motiv i zbog građana koji su se kvasili i smrzavali ispred Skupštine. Međutim, kad je rukovodstvo Skupštine, odlučilo da počne sa radom, uprkos činjenici da u sali imaju 40, umjesto 41 poslanika, te da ni Državna izborna komisija, nije verifikovala mandat poslanice koja je trebalo da zamijeni Filipa Adžića iz URA-e, jedino ispravno što smo mi mogli da učinimo je da ne učestvujemo na nepostojećoj sjednici Skupštine.
Preporučeno
Dakle, ta sjednica je ništavna jer se nije ni održala, a zakoni koji su “razmatrani” u skupštinskoj sali, i o kojima se navodno glasalo, što se nas tiče, još uvijek su u skupštinskoj proceduri. Sudske instance će reći posljednju riječ u odnosu na devijaciju u radu parlamenta, i nadam se da će to uraditi u najkraćem roku, kako bi se u skladu sa zakonom popunilo upražnjeno poslaničko mjesto na strani većine.
