Video
Poglavar Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo uputio je 1. februara pismo predsjedniku SAD kako bi ga upoznao sa teškim položajem u koji su dovedeni sveštenstvo ove vjerske zajednice i vjerujući pravoslavni Crnogorci i Crnogorke, „transformacija Crkve Srbije u državnu Crkvu Crne Gore i uspostavljanjem njene supremacije unutar pravoslavnog stanovništva suprotno je odredbama važećeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica“.
Pismo mitropolita Mihaila predsjedniku SAD Džozefu Bajdenu prenosimo integralno.
„Poštovani predsjedniče Dž. R. Bajden,
Obraćam Vam se, u iskrenoj vjeri da u Vama, čovjeku koji predsjedava vodećom demokratijom i državom predvodnicom prosvijećenih naroda i u kom čitav slobodni svijet vidi uzor i nadu, i mi, vjerujući narod crnogorski, ima prijatelja i saveznika u našem zalaganju za slobodu, jednakost i pravdu.
Moj, slobodarski i vjerujući Crnogorski narod, u 200 godina američko-crnogorskih odnosa, uvijek je bio u prvim redovima savezničke borbe koja je našim državama i narodima donosila nezavisnost, slobodu i prosperitet.
Nažalost, istorijske i druge prilike činile su da u toj borbi i zalaganju, država Crna Gora i njen narod i pored ogromnih žrtava i stradanja ostane bez onog najsvetijeg – države i njene vjekovne Crkve, koja je bila stožer očuvanja državnog, nacionalnog i vjerskog identiteta crnogorskog naroda.
Poštovani predsjedniče Bajden,
Kao čovjek vjere i prvi pastir vjerujućeg crnogorskog naroda, zabrinut za njegovu budućnost, prava i slobode, polazeći od prava zajamčenog Ustavom Crne Gore na obraćanje međunarodnim organizacijama i institucijama u cilju zaštite svojih prava i sloboda (čl. 56 Ustava), cijeneći Vaš položaj i poziciju, a u želji da doprinesemo punom razumijevanju stanja vjerskih prava, a samim tim i ukupnih građanskih prava i sloboda u Crnoj Gori, slobodan sam i namjeran da Vas upoznam sa stepenom diskriminacije i povrede prava kojima je izloženo sveštenstvo i vjerujući narod Crnogorske pravoslavne crkve.
Crnogorska pravoslavna crkva je tradicionalna Crkva u Crnoj Gori, čiji autokefalni status, pored akata drugih istočno-pravoslavnih crkava, bio je prepoznat, uvažen i zaštićen Ustavom Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine (član 40 Ustava).
Status autokefalne crkve Crnogorska pravoslavna crkva izgubila je 1918. godine, pripajanjem crkvi države Srbije, nakon neustavne aneksije Kraljevine Crne Gore, tadašnjoj Kraljevini Srbiji, aktom tadašnjeg regenta Aleksandra Karađorđevića. Od tada, cijelo jedno stoljeće vjerujući pravoslavni Crnogorci lišeni su prava da na teritoriji Crne Gore, dakle u svojoj državi, bogosluženja obavljaju u sakralnim objektima, koji vjekovima pripadaju narodu crnogorskom.
Napominjem da je samo od 1860. do 1910. godine država Crna Gora podigla 12 manastira, sagradila 163, a obnovila 112 crkava za potrebe Crnogorske pravoslavne crkve, koje su sada u posjedu Crkve Srbije.
Vjerujući i slobodarski narod crnogorski, pružajući otpor bezumlju, ratu i progonu drugih naroda i vjera na prostoru bivše Jugoslavije, na svom putu izgradnje nezavisne Crne Gore obnovio je 1993. godine i svoju svetu i apostolsku Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Taj čin dodatno je inspirisao Srpsku crkvu i državne i paradržavne strukture Srbije da učine sve da onemoguće pravo na postojanje Crnogorske pravoslavne crkve i osujeti njene službe za potrebe pravoslavnih i vjerujućih Crnogoraca i da sve manastire, crkve i druge objekte prepiše u vlasništvo Crkve države Srbije.
Nažalost, nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori održanih 2020. godine, nove vlasti umjesto da rade na izgradnji vjerskih prava i sloboda grubo, pod tezom o odbrani imovine Srpske crkve, više nego ikad do sada krše odredbe člana 14 stav 2 Ustava Crne Gore u kojem se jamči da su vjerske zajednice ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova i ugrožavaju vjerska prava pravoslavnih Crnogoraca.
Pritom Crkva države Srbije, grubo kršeći osnovni ustavni princip (član 14 stav 1 Ustava Crne Gore) da su vjerske zajednice odvojene od države, dodatno istrajava na konceptu „državne religije“ (koja je npr. još daleke 1791. godine u prvom amandmanu Ustava SAD onemogućena u cilju ravnopravnog i slobodnog izražavanja vjerskih i religijskih uvjerenja).
Transformacija Crkve Srbije u državnu crkvu Crne Gore i uspostavljanjem njene supremacije unutar pravoslavnog stanovništva suprotno je i odredbama važećeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, a aktuelna Vlada, svojim aktivnim radnjama grubo krši odredbu iz čl. 9 Zakona koji utvrđuje da u Crnoj Gori nijedna religija nema status državne religije.
Dodatno, iako je ovim zakonom (član 14) zabranjen svaki vid posredne ili neposredne diskriminacije po osnovu vjere ili uvjerenja, poštovaoci i vjernici Crnogorske pravoslavne crkve su diskriminisani u organima državne uprave i drugim službama zbog svog vjerskog uvjerenja, na način da im se nasilno prekida radni odnos ili se na drugi način sprovodi segregacija nad njima.
Pravoslavni Crnogorci, poštovaoci i vjernici Crnogorske pravoslavne crkve te njeno sveštenstvo stoga danas ne uživaju prava koja su propisana članom 46 Ustava Crne Gore kojim se jamči sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti. Na ovaj način aktuelna Vlada ne podstiče toleranciju, razumijevanje i poštovanje između vjernika različitih vjerskih zajednica i pored činjenice da je na to obavezana Zakonom.
Poseban problem predstavlja činjenica da se uz aktivno učešće paradržavnih struktura iz Srbije nastoji promijeniti nacionalna struktura stanovništva Crne Gore, primarno djelovanjem Srpske crkve unutar pravoslavnoga stanovništva. I pored činjenice da je članom 55 Ustava Crne Gore zabranjeno djelovanje organizacija čije je djelovanje usmjereno na kršenje zajamčenih sloboda i prava ili izazivanja nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti, te da je u posljednjih tri decenije Crkva Srbije direktno ili posredno podržavala paravojne formacije, etničko čišćenje, homofobiju, nacionalnu isključivost, ista umjesto da bude sankcionisana danas je postupanjem aktuelne Vlade, suprotno Ustavu, dovedena u faktički status državne crkve iako to i Ustav i Zakon izričito zabranjuju.
Način upisa Crkve Srbije u evidenciju vjerskih zajednica u Crnoj Gori predstavlja poseban problem, jer je izvršen uz grubi falsifikat uz direktnu asistenciju državnih organa, što čini biće krivičnog djela, a izvršioce krivično odgovornim.
Stoga, uvaženi predsjedniče Sjedinjenih Američkih Država, cijenimo važnim da Vas, na ovaj način, bliže upoznamo sa stepenom povrede prava vjernika i sveštenstva Crnogorske pravoslavne crkve, nacionalnoj asimilaciji i preuzimanju objekata i kulturnog blaga Crne Gore.
U vjeri da u Sjedinjenim Američkim Državama i njenom vođstvu imamo prijatelja i saveznika koji će naći put i način da pomogne državi saveznici i vjerujućem narodu crnogorskom da ostvari svoja temeljna ljudska i vjerska prava, sa osobitim poštovanjem, srdačno Vas pozdravljam.
Preporučeno
Mitropolit crnogorski Mihailo.“
