Video
Kako navodi, najviše pitanja postavio je poslanički klub Demokratske partije socijalista (DPS) – 206 ili 33,7 odsto ukupnog broja, dok je među članovima Vlade ubjedljivo najviše pitanja upućeno ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću – 94 ili 15,4 odsto, što znači da je gotovo svako šesto evidentirano pitanje bilo adresirano na njega.
Bezbjednost, zdravstvo i finansije u vrhu poslaničke pažnje
,,Raspodjela pitanja pokazuje da pažnja poslanika i poslanica nije bila ravnomjerno usmjerena prema članovima Vlade. Šaranoviću su upućena 94 pitanja, čak 40 više nego ministru zdravlja Vojislavu Šimunu, koji je dobio 54, i 48 više nego ministru finansija Novici Vukoviću, kojem je postavljeno 46 pitanja. Slijede ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović sa 34 i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković sa 25 pitanja”, istakao je Obradović.
Kako poručuju, pet najčešće pitanih članova Vlade dobilo je ukupno 253 pitanja, odnosno 41,3 odsto svih evidentiranih pitanja.
,,Ovakva koncentracija ukazuje da su bezbjednost, zdravstvo i javne finansije bile među oblastima koje su privlačile najveću parlamentarnu pažnju tokom analiziranog perioda za ovih osam sjednica”, poručuje Obradović.
Dodaje da, opak, broj pitanja upućenih pojedinom članu Vlade ne može se, kako dodaje, automatski tumačiti kao pokazatelj uspješnosti ili neuspješnosti njegovog ili njenog rada, primarno prema kojim resorima i temama su poslanički klubovi usmjeravali političku i institucionalnu pažnju.
DPS postavio trećinu svih pitanja
,,Posmatrano po poslaničkim klubovima, DPS je, kako kaže, sa 206 pitanja bio ubjedljivo najzastupljeniji, sa trećinom svih evidentiranih pitanja (33,7 odsto). Slijede Demokrate sa 84 pitanja (13,7 odsto), Nova srpska demokratija (NSD) sa 62 (10,1 odsto), Pokret Evropa sad (PES) sa 58 (9,5odsto), Bošnjačka stranka (BS) sa 54 (8,8 odsto), Građanski pokret URA sa 37 (6 odsto), Socijaldemokrate/Evropski savez sa 35 (5,7 odsto) i SNP-CIVIS sa 28 pitanja (4,6 odsto)”, naznačio je Obradović.
Dodaje da, poseban klub poslanika postavio je,kako dodaje, 16 pitanja (2,6 odsto), Demokratska narodna partija (DNP) 10 (1,6 odsto), Albanska alijansa i zajednički klub DUA i HGI po osam (1,3 odsto), dok je Albanski forum postavio šest pitanja (1 odsto).
,,Razlike među klubovima su značajne, ali apsolutne brojeve treba posmatrati i u odnosu na veličinu kluba, broj njegovih članova i period tokom kojeg je djelovao u određenom sastavu. Zato broj pitanja pokazuje zastupljenost pojedinog kluba u ovoj analizi, ali ne predstavlja mjeru ukupnog poslaničkog rada niti sam po sebi omogućava ocjenu kvaliteta parlamentarnog djelovanja”, naveo je Obradović.
Ko je postavljao najviše pitanja?
Kako poručuje, posmatrano pojedinačno, tokom ovih osam sjednica za koje su podaci dostupni na skupštinskom sajtu, najviše pitanja postavila je Slađana Kaluđerović – 15.
Dodaje da, po 14 pitanja postavilo je devet poslanika DPS-a i troje poslanika Demokrata: Aleksandra Despotović, Aleksandra Vuković-Kuč, Sonja Popović, Anđela Vojinović, Duško Stjepović, Jevto Eraković, Mihailo Anđušić, Momčilo Leković, Nikola Milović, Nikola Rakočević, Oskar Huter i Zoja Bojanić Lalović, dok su po 13 pitanja postavili Boris Mugoša, Abaz Dizdarević i Albin Ćeman.
,,U NSD-u su bili najaktivniji Bojana Pićan, Jelena Božović, Vaso Obradović i Velimir Đoković sa po 10 pitanja, a u PES-u su najviše pitanja, po šest, postavili Boris Pejović, Branka Marković i Miloš Pižurica. U BS-u prednjači Kenana Strujić-Harbić sa 11, u GP URA Miloš Konatar sa 12, u SD/ES Boris Mugoša sa 13. Svih osam pitanja Albanske alijanse postavio je Ilir Çapuni, dok je u klubu DUA i HGI Adrijan Vuksanović postavio šest od ukupno osam pitanja. U Albanskom forumu Nikola Camaj postavio je četiri od ukupno šest pitanja. U okviru posebnog kluba Radinka Ćinćur sa osam pitanja bila je najaktivnija, a u okviru DNP-a Vladislav Bojović sa četiri”, naglasio je Obradović.
Šaranović daleko ispred ostalih članova Vlade
Za analiziranih osam sjednica za koje su dostupna pitanja na sajtu Skupštine, kad je riječ o članovima Vlade, iza Šaranovića, Šimuna, Vukovića, Jakšić-Stojanović i Jokovića slijede Nik Đeljošaj i Bojan Božović sa po 24 pitanja, Tamara Vujović i Slaven Radunović sa po 23, Filip Radulović sa 22, Maida Gorčević sa 21, Simonida Kordić sa 20 i Damjan Ćulafić sa 19 pitanja.
,,Dragan Krapović dobio je 15, Momo Koprivica 13, dok su Admir Šahmanović, Majda Adžović, Filip Ivanović, Naida Nišić i Vladimir Martinović dobili po 12 pitanja. Aleksa Bečić, Saša Mujović i Maja Vukićević dobili su po 11, Andrej Milović i Damir Gutić po 10, Maraš Dukaj devet, Ervin Ibrahimović osam, Janko Odović sedam, Dragoslav Šćekić šest, Ernad Suljević pet i Budimir Aleksić četiri pitanja. Mirsadu Azemoviću i Milutinu Butoroviću upućeno je po jedno pitanje, dok je u jednom slučaju primalac označen samo kao ‘resorno ministarstvo’, bez imena konkretnog člana Vlade”, istakao je Obradović.
Kako dodaje, Šaranovića najčešće pitale Demokrate, dok je Vojislavu Šimunu i Novici Vukoviću najviše pitanja uputio DPS.
Pitanje kao instrument kontrole, ali i političke komunikacije
Broj pitanja upućenih pojedinom članu Vlade ne govori sam po sebi da li je njegov rad bio predmet kritike ili podrške. Opozicioni klubovi poslanička pitanja češće koriste za problematizovanje odluka Vlade, traženje objašnjenja i otvaranje pitanja odgovornosti, dok klubovi parlamentarne većine kroz dio pitanja ministrima i ministarkama daju prostor da predstave aktivnosti, rezultate i planirane mjere svojih resora.
Ta podjela, međutim, nije apsolutna. Pitanja poslanika većine mogu sadržati kritiku ili zahtjev za konkretnim postupanjem, kao što opoziciona pitanja mogu biti informativna ili usmjerena na rješavanje određenog lokalnog problema.
Analiza pokazuje izraženu koncentraciju parlamentarne pažnje na ograničen broj resora i članova Vlade, pri čemu su se bezbjednost, zdravstvo i upravljanje javnim finansijama izdvojili kao oblasti koje su najčešće otvarane u neposrednoj komunikaciji poslanika i poslanica sa članovima Vlade.
Preporučeno
,,CGO napominje da ovi nalazi nijesu ocjena uspješnosti pojedinačnih ministara, niti ukupnog rada poslanika i poslaničkih klubova. Oni daju pregled ko je koristio institut poslaničkog pitanja, u kojoj mjeri i prema kojim članovima Vlade i resorima je bila usmjerena najveća parlamentarna pažnja tokom analiziranih osam sjednica”, zaključuje se u saopštenju.
