Predsjednički izbori su prošli, pobjednik je kao i obično Milo Đukanović, a na opozicionoj strani, po ko zna koji put, slušamo iste mantre o “Crnoj Gori koja je zarobljena 30 godina od strane istog čovjeka”, prigovore na neregularnost, krađe, pritiske DPS-a. Mnogi opozicioni lideri godinama se ponašaju na ovakav način – redovne izborne poraze pravdaju manipulacijama, prevarama, pritiscima, kupovinom glasova, a nakon ovih izbora počeli su da “krive narod koji je dobio vlast kakvu zaslužuje”. Niko od njih, međutim, sve ove godine nije postavio ono ključno pitanje – “da li mi nešto griješimo i da li bi treblo da se povučemo nakon dugogodišnjih karijera ispunjenih porazima”?

Nakon najnovijeg poraza na izborima 15. aprila, nijedan protivkandidat nije čestitao Đukanoviću pobjedu na izborima. To ne čudi, s obzirom na to da opozicija u Crnoj Gori do sada nije priznala regularnost nijednog od brojnih poraza na izborima i referendumu o nezavisnosti, kojih je prema računici koju je u tekstu za Al Jazeeru iznio književnik i kolumnista Andrej Nikolaidis, od uvođenja višestranačja bilo 4.286!

U našem komšiluku nedavno se desio jedan, za naše prilike, izuzetan slučaj – lideri mađarskih opozicionih stranaka, koje su prešle cenzus i ušle u parlament, podnijeli su ostavke nakon objavljivanja prvih rezultata parlamentarnih izbora na kojima je ubjedljivu pobjedu odnio premijer Viktor Orban.

Našim opozicionim političarima to nikad ne bi palo na pamet, pa ovom prilikom valja podsjetiti na one koji su u posljednjih 15-20 godina pretrpjeli najteže poraze a još i ne razmišljaju o političkoj penziji.

DF-ovci gubili sve izbore

Lider Nove i član predsjedništva DF-a Andrija Mandić jedan je od osnivača Srpske narodne stranke, a od 2003. do 2009. godine bio je predsjednik SNS-a. Bio je na čelu koalicije „Srpska lista“, i njen predsjednički kandidat na izborima 2008. godine, koje je ubjedljivo izgubio.

Kada je 24. januara 2009. godine osnovana Nova srpska demokratija, postao je njen prvi predsjednik, a na tu funkciju Skupština NOVE ga je izabrala 11. maja 2013. i 11. maja 2017. godine. Sa tom strankom koja je kasnije postala konstituent Demokratskog fronta izgubio je sve izbore na kojima je nastupao.

Lider PzP-a i član predsjedništva DF-a Nebojša Medojević je nakon referenduma 2006. godine svoju NVO Grupa za promjene, pretvorio u Pokret za promjene sa kojim je iste godine (2006) na parlamentarnim izborima osvojio 11 mandata. Iako je te izbore izgubio, ostvario je obećavajući rezultat.

Na predsjedničkim izborima 2008. učestvovao je kao kandidat PzP-a, a te izbore je naravno izgubio od kandidata DPS-a Filipa Vujanovića. Nakon toga PzP je doživio sunovrat i utopio se u Demokratski front, a prema najnovijim procjenama kada bi samostalno nastupili na izborima ne bi prešli cenzus.

Referendumski gubitnik

Još jedan od lidera DF-a koji se izdvaja kao vječiti gubitnik je Predrag Bulatović. On je, istina, imao i jednu izbornu pobjedu i to 1996. kada je jedinstveni DPS pobijedio “Narodnu slogu”. Bulatović, koji nakon raskola u DPS-u, 2001. dolazi na čelo SNP-a, nakon što je maltene protjerao Momira Bulatovića, a od tada broji samo poraze.

Najveći je onaj iz 2006. koji je pretrpio na referendumu. Bulatović je uz lidera Narodne stranke Predraga Popovića bio predvodnik bloka za zajedničku državu koji je izgubio 21. maja 2006. godine. Popović se pametno povukao ubrzo nakon tog poraza, a Bulatović je sa SNP-om i DF-om nastavio da i dalje gubi gotovo sve izbore na kojima je učestvovao.

Lider SDP-a pao u politički zaborav

Jedan od svježijih opozicionih gubitnika je i Ranko Krivokapić. Istina, Krivokapić se kao lider SDP-a 18 godina “šlepao” uz DPS i bio predsjednik Skupštine Crne Gore od 2003. do 2016 godine. Pomenute godine napustio je koaliciju sa DPS-om u nadi da će konačno smijeniti Đukanovića. Međutim taj potez rezultirao je cijepanjem partije, a frakcija koju je predvodio aktuleni predsjednik skupštine Ivan Brajović osnovala je sopstvenu partiju – Socijlademokrate (SD) i nakon izbora 2016. nastavila da vlada sa DPS-om.

Krivokapić je partiju doveo na ivicu cenzusa, a koliko je popularan među glasačima najbolje govori činjenica da je kandidatkinja SDP-a na izborima Draginja Vuksanović osvojila skoro osam hiljada glasova više nego SDP na posljednjim parlamentarnim izborima.

Uništitelj SNP-a

Iako se posle neviđenih unutarstranačkih pritisaka, povukao prošle godine sa mjesta lidera SNP-a, Srđan Milić sigurno zaslužuje da se nađe na ovoj listi.

Milić 2002. godine postaje član Socijalističke narodne partije i biva izabran za poslanika na izborima te godine. Zbog lošeg izbornog rezultata SNP-a na izborima 2006. tadašnji predsjednik SNP-a Predrag Bulatović podnosi ostavku na tu funkciju. Milić na kongresu stranke 26. novembra 2006. je izabran za novog predsjednika partije.

Na predsjedničkim izborima 2008. bio je kandidat svoje partije ali dobio je malo više od 11 odsto glasova i plasirao se na četrvto mjesto. Nakon toga je uslijedila serija izbornih poraza praćena unutrašnjim raskolima, koja je nekad najjaču opozicionu partiju dovela na ivicu cenzusa. Velike zasluge za to snosi Milić koji nipokoju cijenu nije htio da se odrekne funkcije lidera stranke.

Gubili sa DF-om, Demosom, Ujedinjenom…

Među opozicionim gubitnicima se izdvaja i Miodrag Lekić kome se ipak mora odati priznanje jer je na predsjedničkim izborima 2013. godine tijesno izgubio od kandidata DPS-a Filipa Vujanovića osvojivši pri tom 154,289 glasova, samo sedam hiljada manje od Vujanovića. Kao dio koalicije “Ključ” na izborima 2016. doživio je još jedan poraz, a sad Lekićeva stranka Demos, prema najnovijim istraživanjima, ne bi prešla cenzus.

Bivši potpredsjenik NOVE i DEMOSA aktuelni lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović zatvara ovu listu. On se politikom bavi od decembra 1999. godine, bio je potpredsjednik Nove i poslanik DF-a , potom drugi čovjek DEMOS-a i poslanik sa liste te partije, da bi nakon što mu nije pošlo za rukom da smijeni Miodraga Lekića, na čelu te partije, osnovao stranku Ujedinjena Crna Gora, što mu je, u relativno kratkom roku, treća partija. Ne treba napominjati da je sa svakom partijom izgubio na svim izborima na kojima je učestvovao.

Balša Knežević